Unutrašnje uređenje crkve

26

Unutrašnje uređenje crkve pomogli su brojni donatori, stoga je urešena suvremenim umjetničkim djelima dostojnima časnoga zdanja Marijina svetišta. Glavna ulazna crkvena vrata izradio je zagrebački akademski kipar Hrvoje Ljubić. S vanjske je strane u bronci prikazana povijest Voćina, župne crkve i svetišta, a s unutrašnje strane četiri otajstva krunice izrađena u bakru. Vrata su dar tvrtke Duhan iz Virovitice.

Na vanjskoj strani dviju vratnica, odozdo prema gore, nižu se po četiri reljefa. U dnu desne vratnice godina je 1543., a reljef prikazuje osmanlijsko zauzeće Voćina. Dno lijeve vratnice na reljefu bilježi događaj iz 1687., tj. oslobađanje Voćina od Osmanlija. Na istoj, vratnici tj. lijevoj, drugi reljef prikazuje 1933. godinu kada je duhovnu i materijalnu obnovu crkve i svetišta proveo župnik Franjo Pipinić. Drugi reljef desne vratnice prizor je iz 1944. kada je spaljena crkva, a župnik Bürger spasio Gospin kip prenijevši ga u Slatinu. Treći reljef lijeve vratnice donosi likove iz 1964. godine, tj. nadbiskupa Šepera, gradišćanskoga biskupa Laszla i dekana Horvata, koji su, uz župnika Bosnara, zaslužni za obnovu voćinske crkve, nakon II. svjetskog rata. Njegov reljefni pandan na desnoj vratnici nosi godinu 1991. i uprizoruje razaranje voćinske crkve te ubojstvo nedužnih civila. Četvrti reljef desne vratnice slavi povratak Gospine slike u Voćin 1999. godine, a usporedni reljef na lijevoj vratnici zahvala je papi Ivanu Pavlu II., koji je 2003. okrunio sliku Gospe Voćinske. Na vrhu vrata stoji prošireno geslo Požeške biskupije: »Krist, rođen od Marije Djevice, danas i uvijeke«, a povrh njega brončani biskupijski grb. S gornje, unutrašnje strane vrata, nazivi su četiriju otajstava krunica, ispod kojih se, na svakoj vratnici prema dolje, nižu po dva stupca bakrenih reljefa koji predstavljaju pet desetica otajstava: na lijevoj vratnici radosna su i žalosna, a na desnoj slavna i svjetlosna otajstva. Hodočasnik se tako s vanjske strane ulaznih vrata susreće s poviješću Voćina, njegove crkve i svetišta, a prikazana otajstva krunice s unutrašnje strane uvode ga u povijest spasenja, čijim dionikom postaje po svetim oltarskim slavljima.

Crkvene prozore oslikao je akademski slikar Josip Biffel iz Zagreba. Glavni prozor u svetištu prikazuje Pohod BDM (crkvenoga titulara) i dar je Požeške biskupije, što potvrđuje i grb na dnu vitraja. Na isti su način gradovi darovatelji označeni svojim grbovima, smještenima pri dnu darovanih prozora. U svetištu, lijevi prozor – Navještenje Marijino – dar je grada Virovitice, prvi desni prozor – Isusovo rođenje – poklon je grada Požege, drugi desni prozor – Isusov bijeg u Egipat – darovao je grad Našice, treći desni prozor – Isusovo prikazanje u hramu – poklonio je grad Orahovica, četvrti desni prozor – Čudo u Kani Galilejskoj – dar je grada Novske.
U prvoj kapeli s desne strane, posvećenoj Gospi Voćinskoj, na jednom je prozoru – Raspeće Isusovo – dar grada Slatine, a na drugome – Emaus – dar Općine Voćin. Veliki prozor polukružnoga nadvoja u srednjoj kapeli Presvetoga Sakramenta, prikazuje sv. Lovru, glavnoga zaštitnika Požeške biskupije, a dar je Virovitičko-podravske županije. U trećoj kapeli, krstionici, veliki prozor, također polukružnoga nadvoja, prikazuje lik bl. Alojzija Stepinca, drugoga zaštitnika Požeške biskupije, a dar je zagrebačkoga kanonika Balenovića.

Središnje mjesto u svetišnom prostoru crkve zauzima veliki drveni križ kojega je izradio akademski kipar i akademik Šime Vulas iz Zagreba. Križ je podsjetnik na Isusovu žrtvu ljubavi, ali i na sve patnje, na sva stradanja i nasilne smrti voćinskih ljudi, kao i na rušenje voćinske crkve. On dostojanstveno svjedoči da je jedino ljubav mogla izgraditi ono što je mržnja razorila. Ispred križa u svetištu, na brončanoj lijevanoj gotičkoj rešetkastoj pozadini, koju je izradio akademski kipar Mladen Mikulin, nalazi se – samo u prigodi velikih hodočašća – slika Gospe Voćinske iz 1770. godine (po nekima datirana i nakon 1759). Povezana s križem, ona svjedoči da nam je Isus u času svoje smrti darovao Mariju za Majku riječima: »Evo ti Majke«, uzete za geslo pod kojim se odvija Godina Gospe Voćinske. Rešetka u pozadini Gospine slike asocira na sve voćinske progone i žrtve, a osobito na spašavanje Marijina kipa i slike, tijekom II. svjetskog rata, te na ubojstvo župnika Martinca i njegova prethodnika Bürgera.

Snažna poveznica s križem oltar je kao i ambon, koji podsjeća na otvorenu knjigu, te visoke brončane svijeće oko križa, oko slike i oltara, također u izvedbi akademika Vulasa. Sve to uklapa se u veličanstvenu gotičku arhitekturu kao svojevrsni kontrapunkt i tvori skladno jedinstvo i mistično ozračje sakralnoga prostora. Spomenuti liturgijski namještaj velikodušni je dar grada Požege.

Prva i najveća kapela na desnoj, južnoj strani crkve u smjeru od svetišta, posvećena je Gospi Voćinskoj. U njoj je, u vrijeme kad se ne održavaju hodočašća, izložena spomenuta slika. U gornjem dijelu apside Gospine kapele nalazi se mali okrugli oslikani prozor (rozeta), ispod kojega se spušta triptih izrađen u tehnici mozaika sa scenama iz Isusova života, a prema predlošku velikoga hrvatskog slikara Ive Dulčića. Triptih tvori uvjerljivu teološku podlogu štovanja Isusove Majke, podcrtava kristološku dimenziju Marijine suradničke uloge u djelu spasenja, te uvodi njezine štovatelje u središnja otajstva ljudskoga otkupljenja. Na mozaiku se nalazi Isusovo utjelovljenje, rođenje i uskrsnuće, a Raspeće te Emaus na dvama oslikanim prozorima u istoj kapeli. Suprotni zid iste kapele krasi mozaik Susret s Majkom i Gospino krunjenje, također prema Dulčićevu predlošku. Mozaik i oslikani prozori stvaraju ozračje sabranosti za osobnu i zajedničku molitvu Gospi Voćinskoj.

U drugoj, manjoj kapeli Presvetoga Sakramenta, središnje mjesto zauzima tabernakul čija je brončana vrata izradio akademski kipar Josip Poljan. Lijevi zid kapele ukrašen je mozaikom Uzašašće, prema Dulčićevu predlošku, dok je na suprotnoj strani prikaz Golgote i Susreta s Majkom, prema predlošku akademskoga slikara i akademika Ljube Ivančića. Iznad tabernakula na oslikanom se prozoru uzdiže lik sv. Lovre, đakona i mučenika, zaštitnika Požeške biskupije. U trećoj kapeli nalazi se krstionica, izrađena po nacrtu arhitekta Vučića Šnepergera.

Zidovi kapele urešeni su mozaicima: na desnom je zidu Propovijed sv. Franje pticama, prema Dulčiću, i Krštenje Isusovo, prema Ivančiću, a na lijevom, Isusovo raspeće, također prema Dulčiću. Kapelom dominira veliki oslikani prozor s likom bl. Alojzija Stepinca.