Crkva sv. Lovre u Požegi

112

Srednjovjekovna crkva sv. Lovre u Požegi jedan je od najstarijih spomenika gotičke sakralne baštine koji je preživio stopedesetgodišnje vrijeme osmanlijske vladavine u Slavoniji (1537.-1689.). Glavna lađa sa svetištem izgrađena je koncem 13. i početkom 14. stoljeća. Današnja bočna lađa dograđena je u 15. stoljeću kao samostojna crkva te je oko 1510. godine renesansno oblikovanim arkadama spojena u jedno s prethodnom crkvom. Tom prigodom spušten je ujedno pod svetišta crkve zbog čega je na lijevom zidu svetišta uz stari gotički euharistikon (tabernakul) izveden novi kao rijedak primjerak renesanse u Slavoniji. U vrijeme osmanlijske vlasti crkva je pretvorena u džamiju, da bi ubrzo nakon toga služila kao skladište za žito i tako dočekala vrijeme oslobođenja. Godine 1698. dolaze u Požegu isusovci, kojima car Leopold I. predaje crkvu sv. Lovre te će ona nakon osnutka gimnazije 1699. godine služiti kao đačka crkva.

Godine 1706. poglavar požeških isusovaca o. Andrija Horvat dobio je od zagrebačkog biskupa Martina Brajkovića dopuštenje da neki kipar, obraćeni evangelik u baroknom stilu izgradi glavni oltar. Pokrajnji oltari sv. Josipa i sv. Franje Ksaverskog postavljeni su u crkvu 1713. godine. Srušen je stari krov i izgrađen novi. Godine 1725/1726. uz sjevernu lađu dozidana je kapela Gospe Loretske, podignut je svod u bočnoj lađi i izgrađene ispod nje zidane grobnice, u koje su se ukapali isusovci i pojedini zaslužni građani. Već 1705. godine podignut je na jugo-zapadnoj strani crkve zvonik, koji je nekoliko puta obnavljan da bi 1765. dobio svoj današnji oblik. Godine 1740. nabavljene su orgulje iz Budima. Pokraj crkve sv. Lovre isusovci su 1711. godine izgradili svoju rezidenciju, koja je kasnije postala kolegija, povezujući je hodnikom s crkvom. Isusovci su ukinuti 1773. godine te 1776. godine gimnaziju, zgradu kolegije i crkvu sv. Lovre preuzimaju pavlini. Čini se da je iz njihova doba ostatak freske na sjevernom zidu bočne lađe. No, 1786. godine pavline će ukinuti car Josip II. te će nakon toga crkva sv. Lovre biti prepuštena propadanju.

Na javnoj dražbi 1832. godine crkvu sv. Lovre kupio je zagrebački biskup Aleksandar Alagović zajedno sa zgradom kolegije za potrebe orfanotrofija, kasnije konvikta. U to vrijeme na crkvi su poduzeti značajni zahvati, skraćena je sakristija, srušena kapela Gospe Loretske i svod u bočnoj lađi, zazidan je ulaz na zapadnom pročelju a otvoren novi na mjestu srušene kapele gdje je ujedno sagrađeno široko pristupno stepenište. Potkraj 19. stoljeća (1895.godine) zgrada Kolegije produžena je do crkve sv. Lovre a početkom 20. stoljeća (1903.) nad njom je dograđen treći kat koji je dobrim dijelom zakrio barokni zvonik.

Godine 1946. komunističke vlasti su raspustile konvikt i nacionalizirale zgradu a crkvu sv. Lovre prepustile upravi župe sv. Terezije. Nakon demokratskih promjena godine 1995. Županija požeško-slavonska i grad Požega vratili su darovnicom zgradu kolegije Zagrebačkoj nadbiskupiji. Osnutkom Požeške biskupije 1997. godine zgrada je postala njezinim sjedištem te je ujedno i crkva sv. Lovre ušla u sastav Biskupskog dvora. Godine 1998. papa Ivan Pavao II. potvrdio je sv. Lovru za zaštitnika Požeške biskupije te je otada starodrevni svečev hram u Požegi kao crkva zaštitnika Biskupije postala nakon katedrale druga crkva po važnosti u Biskupiji. Ujedno je prigodom posvete crkve 1998. godine u glavni oltar ugrađena relikvija bl. Alojzija Stepinca kao drugog zaštitnika crkve i Biskupije a u zvonik su podignuta četiri zvona, dar zagrebačkih kanonika, prebendara i svećenika rodom iz Požeške biskupije. Osim redovitog nedjeljnog bogoslužja, koje obogaćuje četveroglasni pjevački mješoviti zbor u njoj se redovito održavaju susreti biskupijskog značenja, svećenički, redovnički, vjeroučiteljski, mladih i sl.

Rektor: Karlo Prpić
Adresa:
Crkva sv. Lovre
Trg Sv. Trojstva 18
34000 Požega
Tel. 034/290-300; faks 274-295