Crkva sv. Lovre u Požegi

Srednjovjekovna crkva sv. Lovre u Požegi jedan je od najstarijih spomenika gotičke sakralne baštine koji je preživio stopedesetgodišnje vrijeme osmanlijske vladavine u Slavoniji (1537.-1689.). Glavna lađa sa svetištem izgrađena je koncem 13. i početkom 14. stoljeća. Današnja bočna lađa dograđena je u 15. stoljeću kao samostojna crkva te je oko 1510. godine renesansno oblikovanim arkadama spojena u jedno s prethodnom crkvom. Tom prigodom spušten je ujedno pod svetišta crkve zbog čega je na lijevom zidu svetišta uz stari gotički euharistikon (tabernakul) izveden novi kao rijedak primjerak renesanse u Slavoniji. U vrijeme osmanlijske vlasti crkva je pretvorena u džamiju, da bi ubrzo nakon toga služila kao skladište za žito i tako dočekala vrijeme oslobođenja. Godine 1698. dolaze u Požegu isusovci, kojima car Leopold I. predaje crkvu sv. Lovre te će ona nakon osnutka gimnazije 1699. godine služiti kao đačka crkva.

Poglavar požeških isusovaca o. Andrija Horvat dobio je 1706. godine od zagrebačkoga biskupa Martina Brajkovića dopuštenje da neki kipar, obraćeni evangelik, u baroknom stilu izgradi glavni oltar. Pokrajnji oltari sv. Josipa i sv. Franje Ksaverskoga postavljeni su u crkvu 1713. godine. Srušen je stari krov i izgrađen novi. Godine 1725./ 1726. uz sjevernu lađu dozidana je kapela Gospe Loretske, podignut je svod u bočnoj lađi i izgrađene ispod nje zidane grobnice, u koje su se ukapali isusovci i pojedini zaslužni građani. Već 1705. godine podignut je na jugozapadnoj strani crkve zvonik, koji je nekoliko puta obnavljan, a 1765. dobio je svoj današnji oblik. Godine 1740. nabavljene su orgulje iz Budima. Pokraj crkve sv. Lovre isusovci su 1711. godine izgradili svoju rezidenciju, koja je kasnije postala kolegij, povezujući je hodnikom s crkvom. Isusovci su ukinuti 1773. godine te su 1776. godine gimnaziju, zgradu kolegija i crkvu sv. Lovre preuzeli pavlini. Čini se da je iz njihova doba ostatak freske na sjevernom zidu bočne lađe. No 1786. godine pavline je ukinuo car Josip II. te je nakon toga crkva sv. Lovre bila prepuštena propadanju.

Na javnoj dražbi 1832. godine crkvu sv. Lovre kupio je zagrebački biskup Aleksandar Alagović zajedno sa zgradom kolegija za potrebe orfanotrofija, kasnije konvikta. U to vrijeme na crkvi su poduzeti znatni zahvati, skraćena je sakristija, srušena kapela Gospe Loretske i svod u bočnoj lađi, zazidan je ulaz na zapadnom pročelju, a otvoren novi na mjestu srušene kapele, gdje je ujedno izgrađeno široko pristupno stubište. Potkraj 19. stoljeća (1895. godine) zgrada kolegija produžena je do crkve sv. Lovre, a početkom 20. stoljeća (1903.) dograđen je treći kat koji je dobrim dijelom zakrio barokni zvonik.

Godine 1946. komunističke su vlasti raspustile konvikt i nacionalizirale zgradu, a crkvu sv. Lovre prepustile upravi Župe sv. Terezije. Nakon demokratskih promjena godine 1995. Požeško-slavonska županija i Grad Požega vratili su darovnicom zgradu kolegija Zagrebačkoj nadbiskupiji. Osnutkom Požeške biskupije 1997. godine zgrada je postala njezinim sjedištem te je ujedno crkva sv. Lovre ušla u sastav Biskupskoga doma. Nakon završene obnove prigodom posvete crkve 15. studenoga 1998. u glavni je oltar ugrađena relikvija bl. Alojzija Stepinca kao drugoga zaštitnika crkve i biskupije, a u zvonik su podignuta četiri zvona, dar zagrebačkih kanonika, prebendara i svećenika rodom iz Požeške biskupije. Osim redovitoga nedjeljnoga bogoslužja, koje obogaćuje četveroglasni pjevački mješoviti zbor, u njoj se redovito održavaju susreti biskupijskog značenja – svećenički, redovnički, vjeroučiteljski, susreti mladih i sl.

Fotogalerije