OSAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!

Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).
Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.


Čitanje svetog evanđelja po Mateju (Mt 14, 13-21)

Flamanska škola, Čudo kruhova i riba, 17. st.

U ono vrijeme: ¹³ Kad je Isus čuo za smrt Ivana Krstitelja, povuče se odande lađom na samotno mjesto u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. ¹⁴ Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike. ¹⁵ Uvečer mu pristupe učenici pa reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.« ¹⁶ A Isus im reče: »Ne treba da idu, dajte im vi jesti.« ¹⁷ Oni mu kažu: »Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.« ¹⁸ A on će im: »Donesite mi ih ovamo.« ¹⁹ I zapovijedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima a oni mnoštvu. ²⁰ I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. ²¹ A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.


Poticaj na razmišljanje

Isus saznaje za nasilnu smrt Ivana Krstitelja i osjeća potrebu da se povuče »u osamu, na samotno mjesto« (r. 13.). Isus u tugovanju, moglo bi se reći.
Čovječanstvo, kojega je mnoštvo slika, ulazi u svoju samoću i odlazi u svoju pustinju. Bog koji je postao čovjekom solidarno je na se preuzeo ljudsku bol a njega čovjek spontano nasljeduje u ovom križnom putu življenja u povijesti u kojoj izgleda da prevladavaju patnja i nevolja. Tri glagola, dakle, izražavaju Spasiteljevo zahvaćanje: »vidje«, »sažali mu se« i »izliječi« (r. 14). Božje srce je ustreptalo zbog ljudske bijede koja sama po sebi viče k Svevišnjemu. Uz to dvije oznake naznačuju nestanak svake moguće nade: »uvečer« i »pust kraj« (r. 15.) To je čas u kojem »Bogu nije ništa nemoguće«.
Dakle, na ljudskoj vjeri Božja poniznost se mijenja u slavu. Na zahtjev učenika Isus odgovara: »Dajte im vi jesti« (r. 16.). iznenađuje ono »vi« kojim Gospodin Isus na njih prebacuje ostvarenje njegove zamisli: mogao je on sâm osobno intervenirati. No, upravo na slobodi njihove vjere on je mogao djelovati, učenici nešto poduzeti a svi mi dobiti hrane u izobilju.


Molitva

Umornost i slabost pritisnule su naša srca. Nemamo ni duhovne hrane ni potrebnog odmora za tijelo niti utjehe. Guše nas čežnja, iščekivanje i robijanje. Milosrdni Isuse, zazivamo tvoje suosjećanje, privijamo se uz tvoj probodeni bok. Najmilosrdnije srce ljubavlju zapaljeno, zagrli nas vezama smilovanja, ljubavi i jedinstva, da mognemo bolje, uvijek bolje ispuniti zadaće koje nas je Stvoritelj dodijelio. Amen. (latvijski mladić u sibirskom logoru)


Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:

»I jeli su svi i nasitili se« (Mt 13, 20)