Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Ponedjeljak
Svagdan
Čitanja: 1 Sol 1, 1-5. 8b-10; Ps 149, 1-2. 3-4. 5-6a i 9b; Mt 23, 13-22.
Evanđelje dana (Mt 23, 13-22)
„Jao vama, slijepi vođe!“
U ono vrijeme: Reče Isus: »Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli.«
»Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promećete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe.«
»Jao vama! Slijepe vođe! Govorite: ‘Zakune li se tko Hramom, nije ništa. Ali ako se zakune hramskim zlatom, veže ga zakletva.’ Budale i slijepci! Ta što je veće: zlato ili Hram što posvećuje zlato? Nadalje: ‘Zakune li se tko žrtvenikom, nije ništa. Ali ako se zakune darom što je na njemu, veže ga zakletva.’ Slijepci! Ta što je veće: dar ili žrtvenik što dar posvećuje? Tko se dakle zakune žrtvenikom, kune se njime i svime što je na njemu. I tko se zakune Hramom, kune se njime i Onim koji u njemu prebiva. I tko se zakune nebom, kune se prijestoljem Božjim i Onim koji na njemu sjedi.«
Razmišljanje
Pred nama je evanđeoski odlomak u kojem smo čuli kako Isus kori pismoznance i farizeje: Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesku pred ljudima: sami ne ulazite, a ne date uči ni onima koji bi htjeli. (Mt 23, 13) Isusove su riječi ovdje toliko ozbiljne da sumnjamo da je gotovo dopustio da Ga svlada srdžba! Tu je pokazao duboku bol koju osjeća zbog svega onoga što oni čine. Zato ih ozbiljno upozorava. Svojim zakonima oni kojima je bila uloga tumačiti, izlagati Božji Zakon, koji imaju ključeve spoznaje, čine dvostruki promašaj jer su bili usmjereni protiv onih običnih, malenih, jednostavnih ljudi i to stoga jer sami ne ulaze u Kraljevstvo, a s druge strane ne dopuštaju unići ni onima koji bi htjeli unići. Isus im zato pokušava razbiti to njihovo razmišljanje pa im kaže: Govorite: `Zakune li se tko Hramom, nije ništa. A ako se zakune hramskim zlatom, veže ga zakletva.’ (Mt 23, 16) Sve su sveli na formalizam, i tog formalizma sigurno ima i u našoj vjeri. Zato Isus veli: Tko se zakune Hramom, kune se njime i Onim koji u njemu prebiva. (Mt 23, 21) Naša vjera je odnos sa samim Živim Bogom. Ovo Evanđelje nameće nam mnoga pitanja: jesmo li i mi poput farizeja i pismoznanaca da se okupiramo onim izvanjskim? Srce možda ostaje prazno, bez onog osobnog susreta gdje Bog progovara čovjeku, gdje progovara njegovu biću. Zato ne dopustimo da nas naša svakodnevna navika, rutina, formalnost i nesavjesnost obuzme da ne primijetimo Živoga Boga pred sobom, čovjeka pred sobom. M.Z.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
