LECTIO
Prvo čitanje: Brojevi 6, 22-27
22 Reče Gospodin Mojsiju: 23 »Reci Aronu i njegovim sinovima:
Ovako blagoslivljajte Izraelce:
24 Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva!
25 Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka ti bude!
26 Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!
27 Tako neka zazivaju ime moje nad sinove Izraelove i ja ću ih blagoslivljati.«
Riječ Gospodnja
Prvi dan građanske godine Crkva slavi svetkovinu Marije Bogorodice, iako se biblijska čitanja, umjesto na Mariju, usredotočuju na Sina Marijina i njegovo ime, budući da, daleko od toga da umanjuje Marijinu ulogu u životu Crkve, upravo je naglašava smjestivši je kao majku uz Sina.
Ovo čitanje donosi drevni blagoslov koji su svećenici podjeljivali narodu u predvečerje liturgijskih svetkovina, osobito na novu godinu. Blagoslivljati narod bijaše povlastica kralja (usp. 2 Sam 6,18; 1 Kr 8, 14.55) i svećenika (usp. Pnz 10, 8; 21,5), koji su to činili u Božje ime. Tekst blagoslova spominje dobra koja će Bog dati narodu koji se nalazi pred njim. Posebno su znakovita dva izraza kojima tekst blagoslova počinje i završava: blagoslov («neka te blagoslovi»: r. 24) i mir «i mir ti donese»: r. 26). Prvi ukazuje na Božje djelovanje prema narodu, a to je dobrohotnost, zaštita i naklonost (usp. Ps 4, 7; 31, 17) i znači zazvati na nj njegovo ime (r. 27) jer je Bog Gospodin izvor spasenja. Drugi označuje sadržaj Božjih darova, koji se sažima u mesijanskom daru mira, tj. punine sreće (usp. Ps 121, 6-7; Iv 14, 27). Riječ šalom ima veoma široko značenje i obuhvaća puninu, cjelovitost života, no iznad svega stanje čovjeka koji živi u skladu s Bogom, sa samim sobom i s prirodom.
Zapravo, ono čega je Isusu lik i uzorak je novi čovjek, potpuno otvoren Bogu, jer se u njemu ostvaruje susret ljudske i božanske slobode. A Bog je daje onome tko je traži u solidarnosti među ljudima.
Drugo čitanje: Poslanica Galaćanima 4, 4-7
Braćo:
4 Kada dođe punina vremena, odasla Boga Sina svoga: od žene bî rođen, Zakonu podložan 5 da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo. 6 A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: Abba! Oče! 7 Tako više nisi rob, nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu.
Riječ Gospodnja
Ovaj slavni Pavlov tekst je kristološki odlomak koji nam govori o Isusu, o Mariji, plodnom tlu koje je primilo Sina Božjega, i o kršćanskom iskustvu. Isusov dolazak na svijet označio je zrelost vr5emena i ispunio je drevna obećanja o povratku čovjeka u život zajedništva s Bogom: «Kada dođe punina vremena, odasla Boga Sina svoga: od žene bî rođen, Zakon podložan da podložnike Zakona otkupi» (rr. 4-5).
Bog je preuzeo inicijativu da pošalje Sina i čovjek je ponovno bio uzdignut na dostojanstvo sina. Na taj je način Isusu u pravom smislu riječi povijesno postao dio čovječanstva, podvrgnuvši se zakonu i ljudskim uvjetima, a čovječanstvo se, na neki način, poistovjetilo s Kristom, oblikujući s njime jednu jedinu stvarnost (usp. Rim 1, 3). A sve to po utrobi jedne žene, najobičnijeg čovjeka u njegovoj ljudskosti. Pavao ovdje prikazuje uzorak svakog osloboditeljskog djelovanja: uranjanje Krista u ljudsko siromaštvo, samooslobođenje sa svojom božanskom snagom i privlačenje čovječanstva k sebi. To poslanje Sina imalo je samo jedan cilj, a taj je objaviti pravi smisao života i učiniti nas uistinu posvojenom djecom istoga Oca (r. 7; usp. Rim 8, 15-17). A znakovi koje Apostol ističe ove stvarne preobrazbe su molitva povjerenja koju Duh Sveti pobuđuje u srcu vjernika, čineći ga da govori: »Abbà, Oče« (r. 6) i da se pred Bogom ne osjeća robom već slobodnim, u slobodi djeteta Božjeg. A u tom božanskom projektu Marija je bila povlašteno oruđe.
Nazivati Mariju »Bogorodica« znači, dakle, poznavati srce otajstva utjelovljenja i same povijesti spasenja.
Evanđelje: Luka 2, 16-21
U ono vrijeme:
16 Pastiri pohite u Betlehem i pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. 17 Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. 18 A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovjedali pastiri. 19 Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. 20 Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno. 21 Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.
Riječ Gospodnja
Ponovno se naviješta evanđelje božićne mise zornice, ali s dodatkom 21. r. koji govori o obrezanju dječaka Isusa. Tema čitanja je dodatno razmišljanje o otajstvu utjelovljenja. Pastiri trče do betlehemske špilje, nalaze dijete u jaslama i, pošto su mu se poklonili, o tom događaju pripovijedaju drugima i svi se ostaju zadivljeni (rr. 16-18). Potom se vraćaju k svojim stadima u radosti i zahvaljivanju za taj izvanredni doživljaj. (r. 20).
Osam dana nakon rođenja djeteta slavljen je obred obrezanja kojim je ono postalo članom izabranog naroda (usp. Post 17, 2-17) i na kojem je dobilo ime »Isus«, što znači »Bog spašava« (usp. Mt 1, 21). Pred svim tom događajima Marija sve čuva u svom srcu i o svemu tome razmišlja, davši im pravi smisao: »Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu« (r. 19). Na taj se način Marija pojavljuje kao ona koja je majka i zna tumačiti događaje Sina.
Postoje, dakle, različiti stavovi koji se mogu zauzeti pred Kristom: spremno i radosno traganje pastira, čuđenje i hvaljenje onih koji su se ubacili u događaj, pripovijedanje drugima o proživljenom iskustvu. Prema evanđelistu samo Marija zauzim stav pravog vjernika, jer ona zna sačuvati s jednostavnošću ono što sluša i razmišljati s vjerom o onome što vidi, da bi sve to pohranila u svoje srce i u molitvi preobrazila spasenje koje joj Bog pruža.
MEDITACIJA
Prvi dan građanske godine već više godina se u cijelom svijetu slavi kao »dan mira« u ime Marije, majke Božje i majke Crkve. Mir ( = šalom) je najizvrsniji mesijanski dar što ga je uskrsnuli Isus donio svojim učenicima (usp. Iv 20, 19-21); on je spasenje ljudi i konačno pomirenje s Bogom. No mir Kristov je također čovjekov mir, bogat ljudskim, društvenim i političkim vrijednostima, koji nalazi svoj temelj, da kažemo riječima enciklike Pacem in terris Ivana XXIII., u uvjetima istine, pravednosti, ljubavi i slobode, koje su četiri stupa na kojima počiva kuća mira.
Trajni Božji blagoslov u prvom savezu, Kristovo djelovanje u korist čitavog čovječanstva i svakoga njezinog pojedinca, samo ime dano Isusu koje podsjeća na njegovo poslanje spasitelja, sve su to događaji na crti mira, saveza i bratstva. Bog nije stvorio čovjeka za rat, nego za mir i bratstvo. Zlu se u svim njegovim različitim oblicima suprotstavlja jedino trajnim odgajanjem za mir. Onaj mir što nam ga Djevica Marija, Kraljica mira, može pribaviti od Oca: biblijski šalom dolazi od Boga i povezan je s pravednošću. Korijen mira počiva u srcu čovjeka, tj. u odbacivanju idolopoklonstva, jer nema mira bez istinskog obraćenja, nema mira bez napetosti (usp. Mt 10,34). Kristov mir nije poput onog od svijeta, jer mir Isusov zahtijeva udaljavanje od svjetovnoga načina razmišljanja. Kristovim dolaskom mir je ponuđen svakome od nas, jer se rađa iz srca Boga koji je ljubav.
MOLITVA
Na početku ove nove godine, Gospodine, želimo ti se moliti upirući pogled na Mariju, na onu koja jer je majka tvog Sina i naša majka može učiniti mogućom civilizaciju ljubavi i mira za čitavo čovječanstvo. Iznad svega ti želimo zahvaliti na dragocjenom daru Marije: ti si je odabrao kao pretkrsni cvijet čovječanstva, kako bi Isus mogao doći među nas i donijeti nam tvoju Riječ života, obdariti nas Duhom Svetim tješiteljem srdaca i kako bismo te mi mogli zvati imenom Oca. Osposobi nas da hodimo stazom evanđelja mira, kako je to na svom zemaljskom hodočašću činila Marija, živeći u tišini i skrovitosti kućnog ognjišta, da budemo otvoreni navještaju »radosne vijesti« koju je tvoj Sin donio k nama, da se umijemo suočiti sa životnim kušnjama s poniznošću i dubokom vjerom, i pouzdajući se u tebe na času našeg povratka u kuću Očevu dgde nas očekuješ.
Napose te molimo za mir u svijetu, uvjereni da je dužnost sviju poznavati probleme koji stoje iza sadašnjih teških podjela da podijelimo i podupremo svaki hod i svaki prijedlog mira i pravednosti. Potakni nositelje vlasti i ljude mira da znadu omogućiti da razvoj bude moguć svim narodima i na jednak način, i da solidarnost bude takva da bogate zemlje i ekonomski mognu potpomoći najsiromašnije narode. Osposobi svakog čovjeka da razumije kako pravi mir i prava sreća dolaze od tebe koji si Bog mira.
KONTEMPLACIJA
Pjevajte u iščekivanju zore, pjevajte tiho, u zaglušeno uho svijeta! Pjevajte na koljenima, pjevajte kao sabrani u jedno jedro, kao što pjevaju trudne žene: Silni je postao poučljiv, Beskonačni malen, Jaki vedar, Svevišnji ponizan (…). Dječače koji dolaziš iz vječnosti, želim zapjevati pjesmu tvojoj Majci! I moj pjev mora biti lijep poput snijega jutrom obasjanog! Veseli se, djevice Marijo, kćeri moje zemlje, sestro moje duše, veseli se, radosti moje radosti!Ja sam poput lutalice u noći, ali ti si krov pod svodom! Ja sam žedni posuda, ali ti si otvoreno more Gospodina!
Veseli se, djevice Marijo! Blaženi oni koje te nazivaju blaženom! Nikad više ljudsko srce neće drhtati! Ja sam samo jedna ljubav, želim svima ponavljati: jedna od vas je odabrana od Gospodina! Blaženi oni koje te nazivaju blaženom!
(GERTRUD VON LE FORT, Inni alla Chiesa, Brescia 1947, str. 64-65).
AKCIJA
Često ponavljaj i živi danas Riječ: »Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu« (Lk 2, 19).
ZA DUHOVNO ČITANJE
Djevica Marija koja je po anđelovu navještenju primila u srce i u tijelo Božju Riječ i svijetu donijela Život, priznaje se i časti kao prava Majka Boga i Spasitelja. Na uzvišen način otkupljena s obzirom na zasluge svoga Sina i s njim sjedinjena tijesnom i nerazrješivom vezom, odlikovana je velikom ulogom i dostojanstvom da bude Majka Božjega Sina, i zato premila kći Oca i svetište Duha Svetoga, po kojemu daru odlične milosti daleko nadvisuje sve druge stvorove, nebeske i zemaljske. Ujedno je pak združena u Adamovu rodu sa svim ljudima koji trebaju spasenje, dapače je »uistinu majka udova (Kristovih)… jer je ljubavlju sudjelovala da se u Crkvi rode vjernici, koji su udovi one Glave« (Sv. Augustin). Zato se ona pozdravlja i kao najodličniji i sasvim osobiti ud Crkve i njezin tip i najizvrsniji uzor u vjeri i ljubavi, te je Katolička Crkva, poučena od Duha Svetoga, s djetinjom ljubavlju štuje kao preljubeznu majku. (LG 53).
