Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Sv. Dominik, prezbiter
Spomendan
Čitanja: Ez 1, 2-5. 24-28c; Ps 148, 1-2. 11-12. 13. 14bcd; Mt 17, 22-27.
Klanjanje: Orahovica.
Evanđelje dana (Mt 17, 22-27)
“Ubit će ga, ali on će uskrsnuti. Sinovi su oslobođeni poreza.”
U ono vrijeme: Kad su se jednoć učenici okupili oko Isusa u Galileji, reče im Isus: »Sin Čovječji ima biti predan ljudima u ruke i ubit će ga, ali on će treći dan uskrsnuli.« I ožalostiše se silno.
Kad stigoše u Kafarnaum, pristupe Petru oni što ubiru dvodrahme pa mu rekoše: »Učitelj vaš ne plaća dvodrahme?« »Plaća«, odgovori. A kad on uđe u kuću, pretekne ga Isus: »Što ti se čini, Šimune? Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez? Od svojih sinova ili od tuđih?« Kad on odgovori: »Od tuđih!«, reče mu Isus: »Sinovi su, dakle, oslobođeni. Ali da ih ne sablaznimo, pođi k moru, baci udicu i prvu ribu koja naiđe uzmi, otvori joj usta l naći ćeš stater. Uzmi ga pa im ga podaj za me i za se.«
Razmišljanje
Današnje Evanđelje dotiče dvije različite teme. Prva je tema nagovještaja onoga što se ima zbiti s Isusom. Riječ je o svrsi zbog koje je sišao na zemlju, to jest o Njegovoj muci i uskrsnuću. Sin Čovječji ima biti predan ljudima u ruke i ubit će Ga, ali On će treći dan uskrsnuti. I ožalostiše se silno. Isus, dakle, polako priprema Svoje učenike na bolne okolnosti u kojima će se morati rastati od njih. Dobro je primijetiti da se ova najava događa nedugo nakon što se Isus preobrazio pred njima na brdu Tabor. Tamo su se učenici vlastitim očima imali priliku uvjeriti u Njegovo Božanstvo koje im je u svakodnevici bilo zastrto Njegovom pojavnošću u ljudskom tijelu. Na taj je način vjerojatno želio ojačati njihovu vjeru kako ne bi sumnjali u Njega, vidjevši Ga kako visi na križu koji je u ono vrijeme bio znak i simbol srama, sablazni. Druga tema koju dotiče današnje Evanđelje odnosi se na Isusov stav prema zemaljskim zakonima. Čitajući ovo Evanđelje, vrijedi zastati nad riječju dvodrahma i Isusovim pitanjem upućenim Petru: Što ti se čini, Šimune? Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez? Da raspršimo sumnje, dobro je potražiti informacije, naprimjer, na internetu i razjasniti ovo pitanje. Dakle: „U Isusovo je vrijeme vladalo jedno općeprihvaćeno mišljenje da je ubiranje hramskog poreza Božji zahtjev kao i to da se taj porez plaća Bogu. Svaki muškarac, Židov, stariji od 20 godina morao je plaćati godišnji hramski porez u iznosu od dvije drahme. Tako prikupljen novac bio je namijenjen za održavanje Jeruzalemskog hrama, za svećeničke službe koje su se u njemu obavljale te za svakodnevni milodar za narod. Isus kao Sin Božji nije bio dužan plaćati porez Hramu. Pa ipak, plaća porez za sebe i Petra radi drugih, i u tu svrhu prilaže stater, što je bio ekvivalent četirima drahmama – odnosno, vrijednost hramskog poreza za dvije osobe.“ (Wikipedija – Zdzisław Żywica: Povijest i vrijednost biblijskog hramskog poreza, T. II, UWM Olsztyn, 2001., str. 351–356, serija: Ełcke teološke studije) O ustanovljenju ovog poreza čitamo u Knjizi Izlaska: Nadalje Jahve reče Mojsiju: »Kad budeš pravio popis Izraelaca prilikom novačenja, neka svatko dâ Jahvi otkupninu za se kad se upiše, da ih kakvo zlo ne snađe zbog novačenja. Tko god potpada pod novačenje, ovoliko neka dadne: pola šekela – prema hramskom šekelu, gdje je dvadeset gera u šekelu. To pola šekela neka bude kao prinos Jahvi. Tko god potpada pod novačenje, od dvadeset godina starosti pa naviše, neka dadne prinos Jahvi. Bogataš neka ne plaća više niti siromah manje od pola šekela kad daju prinos Jahvi kao otkup za se. Uzimaj otkupni novac od Izraelaca i određuj ga za potrebe Šatora sastanka. Neka to bude Jahvi na spomen da se sjeća Izraelaca i da im bude milostiv«. Svaki podređeni popisu izraelskih sinova, star dvadeset i više godina, podnijet će ovu žrtvu Gospodinu. Bogati se neće povećati, a siromašni neće smanjiti težinu pola šekela, kako bi prinosili žrtvu Gospodinu u pomirbi za njegov život. I nakon što ste uzeli taj novac kao poticaj Izraelcima, stavit ćete ga u službu u Šatoru susreta, i to će biti u spomen na Izraelce pred Gospodinom kao žrtvu pomirenja za njihove živote. (Izl 30, 11-16) „Stoga je Isus, kao Sin Božji, u određenom smislu bio oslobođen obveze plaćanja tog poreza… Ta, Hram je bio dom Njegova Oca. Osim toga, čitajući odlomak iz Knjige Izlaska koji govori o ovom porezu, uočavamo da je dvodrahma otkupnina za nečiji život ponuđena Gospodinu. A Isus se Svojom smrću daje kao otkupnina za mnoge… Otuda i Isusove sumnje u legitimnost plaćanja ovog poreza…“ (https://www.verbumdei.com.) Isus, međutim, kako ne bi bio uzrok sablazni, naređuje Petru da podmiri sve dugove, a to se događa na čudesan način. Petar, po nalogu svoga Učitelja, baca udicu i iz prve ribe koju uhvati vadi novac potreban za plaćanje poreza. „Čitajući navedeni odlomak Evanđelja, čini se da Bog želi skrenuti pozornost na dvije stvarnosti. Prva je pitanje poštovanja poreznih propisa koje utvrđuje država. Iako se mnogi od njih čine nepravednima, nitko nas ne oslobađa njihova plaćanja… Drugo pitanje koje se nameće u kontekstu današnjeg evanđeoskog odlomka jest pitanje financijske odgovornosti za Crkvu i djela koje ona provodi. Ponekad nam se čini da Crkva treba uzdržavati i svećenstvo i razne vrste evangelizacijskih i misionarskih službi iz nekih nepoznatih izvora. Možda je došlo vrijeme da promijenimo svoj mentalitet kada je riječ o tome… Prinoseći dio svojih financija kao izraz svog predanja i povjerenja u Boga, može se doživjeti nevjerojatan Božji blagoslov, Njegovo vodstvo i zaštita, u financijskom smislu također. Navodno mnogi ljudi imaju to iskustvo…!“ (citat preuzet s Interneta) Možda bi bilo dobro podsjećati na to i sebe i druge, osobito one koji se sablažnjavaju nad milodarima za Crkvu?! Gospodine Isuse Kriste, Tebi nije bilo teško predati život za Svoju Crkvu. Pomozi mi razumjeti ne samo nužnost materijalne žrtve, već i njezin nadnaravni smisao u odnosu prema Bogu. Pomozi mi da to činim iskrena srca, a ne samo iz osjećaja dužnosti. Pobrini se da mi nikad ne ponestane novca u tu svrhu. Molim Te, podari mi zdravlje, dobar posao, ljubav i mir. Amen. A. S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
