Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Srijeda
Svagdan
Čitanja: Ez 34, 1-11; Ps 22, 1-3a. 3b-4. 5. 6; Mt 20, 1-16a.
Evanđelje dana (Mt 20, 1-16a)
“Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?”
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ‘Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ‘Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ‘Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ‘Idite i vi u vinograd.’
»Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ‘Pozovi radnike i podaj im plaću, počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ‘Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’
»Nato on odgovori jednomu od njih: ‘Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’
»Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.«
Razmišljanje
O evanđeoskom odlomku koji smo upravo pročitali treba napomenuti nekoliko stvari. Kao prvo, domaćin je taj koji izlazi tražiti radnike za svoj vinograd. Traži ih među onima koji su izašli iz svojih domova i čekali… Koga su oni čekali? To je pravo pitanje. Posljednji među unajmljenima odgovaraju na to pitanje: Jer nas nitko ne najmi. Prema tome, oni su čekali da ih netko unajmi. Sami nisu mogli otići na posao, ali su bili spremni da ih netko unajmi. Ova je situacija jasna i nama danas. I mi se još uvijek suočavamo s problemom nezaposlenosti. Dobre namjere nisu dovoljne, kvalifikacije i preporuke nisu dovoljne. Potrebno je da netko zaposli određenu nezaposlenu osobu. U našem vremenu moguće je stvarati nova radna mjesta, ali taj rad mora biti nekome potreban, inače će tvrtka propasti. Uz svako radno mjesto postoji također ugovor povezan s njim, kojim se preciziraju dužnosti zaposlenika i njegova plaća. Nitko ne bi trebao računati na plaću veću nego što je navedeno u ugovoru. Ponekad – baš kao i tada – poslodavci daju premije, ali obično je to bonus za iznimno dobro odrađen posao pojedinca ili tima. Isplata se također treba izvršiti u određenom roku na koji obvezuje ugovor. Tako je bilo i u Isusovo doba. Evidentno je da je to bilo potkraj dana. Dakle, rad u vinogradu više nije bio moguć. Čitamo dalje: Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ‘Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Čemu ovakav redoslijed? Od tog trenutka nadalje, sve što Isus izgovara u suprotnosti je s osjećajem pravednosti gledamo li na naš ljudski način. Ima nešto u našoj prirodi i logici što nalaže da plaća treba uzeti u obzir rad i vrijeme, da među njima treba postojati upravo proporcionalna međuovisnost. To znači, što smo više radili, što smo više sati proveli na poslu, to bi plaća trebala biti veća. Stoga nas nimalo ne čudi da su – kada su oni koji su stigli posljednji, primili onoliko koliko su i prvi imali u ugovoru – oni koji su stigli prvi, automatski očekivali da će primiti više. No, ovdje nije bilo tako. Svi su dobili jednako. Stoga nam se protivljenje, ili možda čak i zamjeranje domaćinu, čini razumljivim. Razumijemo njihovo razočaranje. Ovdje se u nama odaziva osjećaj pravednosti po našem ljudskom shvaćanju. U čovjeku se budi ljubomora, osjećaj da nam je nanesena nepravda. Pogotovo se to odnosi na prve, oni su ti koji su počeli mrmljati protiv domaćina govoreći: ‘Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’ »Nato on odgovori jednomu od njih: ‘Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’« »Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.« Ove riječi Isus ponavlja u nekoliko navrata, u još nekim prispodobama i one se mogu različito shvatiti. Na primjer: Izrael – prije 2000 godina Isus je živio među njima, a oni dandanas čekaju Mesiju, iako je to bio Narod koji je Bog posebno izabrao. Ta Isus je postao jedan od njih kako bi Ga mogli upoznati i učiti od Njega kako živjeti. Spasenje se ostvarivalo pred njihovim očima, a oni to nisu primijetili. Drugi narodi, uključujući i naš narod, već više od 1000 godina žive Evanđelje, a oni ne. Ove se riječi također mogu shvatiti sasvim drugačije, u kontekstu ovog konkretnog Evanđelja o dobrom domaćinu koji, ne nanoseći štetu nikome od najamnih radnika, velikodušno nagrađuje i to više one koji su radili najkraće. Ovaj dobri domaćin zapravo je slika Boga koji je sa svima pogodio jednako – Vječnu sreću u Nebu bez obzira na to je li netko živio dugo ili kratko, je li bio vjeran Bogu od djetinjstva i koliko Mu je dugo služio, je li se tek u nekom trenutku svog života obratio ili možda tek u času smrti. U eshatološkom smislu, Bog ništa drugo ne može dati. Može li spasenje izgledati drugačije za one koji su se obratili tek pred smrt ili za one koji su rano napustili ovaj svijet pa se nisu previše na njemu naradili? Može li Vječnost biti polovična, može li sreća ne biti sreća ili može li se gledati Boga samo jednim okom? Ne, to nije moguće. Naš život na ovoj zemlji, čak i da traje 100 godina ili više, na beskonačnoj crti vremena to je praktički neprimjetna točka, tako da i nije od neke velike važnosti to koliko je dugo netko radio na ispunjavanju Božje zapovijedi podložite sebi zemlju, ili do koje mjere se natrudio radeći za Božje Kraljevstvo. Važno je da odgovori na Božji poziv da djeluje, da se obraća i da slijedi Isusa. Bog, u Svojoj milosti, svima želi dati priliku za spasenje. Njemu je stalo do svih. Gospodine Isuse, najiskrenije Te molim da me ne ostavljaš nezaposlenog u Svom vinogradu, već da mi stvaraš prilike da radim za svoje spasenje i spasenje drugih. Molim Te, pomozi mi da se riješim ljubomore i svog ljudskog osjećaja za pravdu. Nauči me da se radujem sa svima koji proživljavaju Tvoju milost i Tvoje milosrđe čak i više od mene. Amen. A. S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
