ČETRNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije

ČETRNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

Čitanja: Ez 2, 2-5; Ps 123, 1. 2. 3-4; 2 Kor 12, 7-10; Mk 6, 1-6.

Klanjanje: Lipik.


Evanđelje dana (Mk 6, 1-6)

„Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju.“

U ono vrijeme: Isus dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se o njega.
A Isus im govoraše: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.« I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.


Razmišljanje

  • Zamišljam Isusa koji s učenicima kreće u Svoj rodni Nazaret (r. 1). Pridružit ću im se. Gledam Isusa kako se susreće sa Svojim zemljacima. Među njima je proveo 30 godina života. Poznavali su Ga „izbliza”. On se vraća u grad koji je jako volio.
  • Sjetit ću se svog rodnog kraja. Vratit ću se u mislima k svojim najmilijima. Što mogu reći o svojim odnosima s obitelji i roditeljima, s oni ma koji su me zadužili u mladenačkoj dobi? Sjećam li ih se? Molim li se za njih?
  • „Ući ću s Isusom u sinagogu (r. 2). Tamo je išao još kao dijete. Sada dolazi naučavati i tumačiti Pisma. Zna da Ga Otac šalje i „Svojima”. Vidjet ću se u vlastitoj obitelji, zajednici, na mjestima gdje učim i radim. Jesam li u stanju posvjedočiti vrijednosti prema kojima živim?
  • Obratit ću pozornost na reakciju onih koji Ga slušaju u sinagogi (rr. 2-3). Oni ne dovode u pitanje Isusovo učenje, međutim „smeta” im to što žive s Njim, što dijele svakodnevicu. Nisu u stanju uzeti k srcu mudrost Njegovih riječi.
  • Stav koji imaju Isusovi sunarodnjaci, oni koji su navikli na Isusa, upozorava me na posljedice loših navika. Navike ubijaju revnost, odnos s Isusom čine plitkim i tada On ne može učiniti u meni nikakvu promjenu (rr. 4-5).
  • Zapitat ću se koliko živim vjerom u svakodnevnom životu. Ne uvlači li mi se u nju banalnost i navika? Postaje li moje ophođenje prema Isusu „mehaničko”? Što mogu reći o duhovnoj razini svoje vjerske prakse? Bi li se Isus danas iznenadio nedostatkom vjere kod mene (r. 6)?
  • U iskrenom razgovoru s Isusom zamolit ću Ga da obnovi u meni izvorni duhovni ushit i pročisti od rutine moje svakodnevne vjerske prakse. Ući ću u svoje dnevne dužnosti s molitvom u srcu: „Isuse, pomozi mi da se vratim svojoj izvornoj ljubavi i duhovnoj gorljivosti!”

(preuzeto iz knjige Živjeti Evanđelje u izdanju Misionara Krvi Kristove)