„Doista uskrsnu Gospodin!“ (Lk 23,34)
Dragi vjernici, braćo i sestre!
Gotovo dva tisućljeća pronosi se našom zemljom glas o iznenađujućoj novosti da Isus iz Nazareta, umoren nasilnom smrću na križu, nije ostao u grobu nego je snagom Božjom ustao od mrtvih, pobijedio smrt i tako promijenio našu smrtnu sudbinu u život. To je najveći izazov u povijesti čovječanstva. Pred njim i danas stojimo s nevjericom, jer je naše postojanje označeno mnogim negativnostima, osobnim sebičnostima i nemoćima, koje umnažaju iskustvo umiranja te se ne uspijevamo othrvati utisku da je ipak smrt jača negoli život. Ali s druge strane, činjenica je da se u nama sve buni protiv smrti kao zadnje granice našega postojanja i unatoč neumoljivosti umiranja mi vapimo za životom, čeznemo za drugačijim svijetom, propinjemo se za osobnom srećom. Valja u tom prepoznati govor Duha Svetoga u nama, koji nas usred nemoći i rasula snažno drži budnima za puninu života, na koju nas je Bog pozvao kad nas je stvorio.
Uskrsnuće Isusovo isključivo je djelo Božje u snazi njegova Duha. Nema očevidaca toga događaja, ali postoje vjerodostojni svjedoci Uskrsloga. Premda je Isus navijestio svoju smrt i uskrsnuće, ipak nakon njegova ukopa učenici ostadoše preplašeni, pobjegli su i sakrili se. Svojim ukazanjima sam Uskrsli će ih uvjeravati da je živ, pokazivat će im probodene ruke, rebra i noge, dokazujući svoju istovjetnost s Raspetim. Prosvijetljeni i osnaženi Duhom Svetim postat će svjedoci živoga, ne bojeći se za to uvjerenje ići i u smrt. Upravo apostolskom svjedočanstvu Uskrsloga u snazi Duha dugujemo početke Crkve, a trajnoj i djelatnoj prisutnosti Živoga zahvaljujemo njezin neprekinuti hod kroz povijest već gotovo dvije tisuće godina. I naša Požeška biskupija, uspostavljena prije šest mjeseci, kao dio sveopće Crkve, novo je zajedništvo ljudi u vjeri koje okupljeno oko svoga biskupa u snazi Duha Svetoga druguje sa živim uskrslim Gospodinom.
Na početku našega povijesnog biskupijskog hoda valja nam se obnoviti u toj vjeri. Prisjetimo se da su Uskrsnuloga od mrtvih razumjeli i prepoznali ljudi sasvim određenih opredjeljenja, koja nam evanđelja zorno prikazuju u liku Marije Magdalene i Ivana apostola. Zacijelo evanđelist nije slučajno zabilježio da je Isus iz Marije Magdalene istjerao sedam zloduha (usp. Lk 8,2). To znači da je ona bila žena veoma zla. Kroz svoju utonulost u pokvarenost Magdalena je duboko iskusila izgubljenost i smrt. No, odbacivši grijeh na poziv Isusov, ustala je iz ropstva u slobodu, prešla na svoj način iz smrti u život, pročistila oči duha te je iskustveno dohvatila kvalitetniju razinu života, vjernički bila sposobna prva prepoznati Uskrsloga i navijestiti ga učenicima (usp. Iv 20,11-18). Dok oni još drže da je riječ o tlapnji, ona druguje s njime (usp. Lk 24,10-11).
Ivan apostol prvi je od Dvanaestorice povjerovao u Uskrsloga (usp. Iv 20,8) – jer je ljubio. Ljubav je najveća moć duha, koja se osposobljuje iskustveno približiti onoj razini postojanja na kojoj živi Uskrsli Gospodin. Ljubav je naime umiranje da bi bilo života, izlazak iz stanja vlastite ograničenosti k punijem postojanju, svojevrsno pashalno događanje prijelaza iz smrti u život.
U obraćeničkom opredjeljenju i raspoloženju ljubavi, koje smo zajednički nastojali ostvarivati protekle korizme, sretan prvi Uskrs u Požeškoj biskupiji vama braćo svećenici, redovnici i redovnice, vama majke i očevi, mladi i djeco, prognanici i povratnici, starci i starice. Ne dopustimo da zbog ratnih stradanja, gubitka najmilijih, prognaničke sudbine i osiromašenja postanemo zarobljenicima osvetničkih osjećaja ili mržnje, da sve dublje tonemo u mrak i nemoć sebičnosti i zloće. Imajmo hrabrosti ustati na slobodu duha kroz praštanje, milosrđe, velikodušnost i ljubav, neumorno zauzimanje za istinske vrijednosti života na svim razinama, privatno i javno. Budimo veći od zla koje nas želi poniziti i gradimo svijet pomirenosti, dostojanstva i pravde za svakoga čovjeka. Pri svršetku drugoga tisućljeća na prostorima naše Slavonije u Požeškoj biskupiji postanimo velikim znakom pobjede svjetla nad mrakom, dobra nad zlom, života nad smrću, promičimo kulturu života i civilizaciju ljubavi. Neka vas u tom nastojanju pomogne snaga onoga Duha koji je Isusa digao iz groba te njegovom utjehom znali tješiti sve koji su u bilo kakvoj nevolji (usp. 2 Kor 1,4).
Po nadi koju svjedočite bila obdarena mirom naša zemlja i unatoč svim poteškoćama ovoga povijesnog trenutka ne prestajte biti radosni u Gospodinu (usp. Fil 4,4), zbog pobjede života nad smrću kojoj smo povjerovali.
Moli za vas, sve vas blagoslivlje i u Gospodinu pozdravlja vaš biskup
✠ Antun Škvorčević
Požega, 27. ožujka 1998.
