Utemeljenje Požeške biskupije i imenovanje prvoga biskupa zbili su se u godini Isusa Krista 1997., u vremenu priprave za Veliki jubilej 2000. godine, te je razumljivo da se biskupijski grb i geslo tematski uklapaju u okvir prijelaza iz drugoga u treće kršćansko tisućljeće. Nacrt grba dao je akademik Branko Fučić, a doradili su ga stručnjaci iz Zagreba. Na modroj boji štita nalaze se tri znaka: klasični križ s grčkim slovom RO (P), slovo M te zlatno klasje. Prva dva znaka snažno očituju temeljnu kršćansku poruku o oslobođenju čovjeka i svega stvorenoga po jedinom spasitelju Isusu Kristu, rođenu od Marije Djevice. Tu spasenjsku stvarnost u njezinoj zemljopisno-vremenskoj protežnosti na svoj način podcrtava geslo »Krist danas i uvijeke« (Heb 13, 8). Dvanaest zlatnih pšeničnih klasova, poslaganih ukoso u dva reda na modrom štitu ispod spomenutih znakova, podsjećaju na tisućljetnu spasenjsku prisutnost Isusa Krista u »Zlatnoj dolini« i šire u Slavniji i u hrvatskom narodu, ali i na slavonsko podrijetlo novoga biskupa i sjedište nove biskupije. Tako stiliziran grb svojevrsno je uprizorenje »ozračenosti« naše domovine Isusom Kristom i istodobno govori o novoj dimenziji Isusova spasenjskoga djela u Slavoniji po novoutemeljenoj biskupiji. Dvanaest pšeničnih klasova razdijeljenih u dva reda, u jednom sedam, a u drugom pet, upozoravaju također na biblijsku simboliku broja sedam i dvanaest, kao brojeva punine, koji upućuju na puninu spasenja u Isusu Kristu.
K tomu, dvanaest klasova znak je dvanaestorice apostola i odnose se na osobnu uključenost biskupa »Zlatne doline« u zbor apostolskih nasljednika te o njegovoj ulozi jamca povezanosti Požeške biskupije sa sveopćom jednom, svetom, katoličkom i apostolskom Crkvom na čelu s biskupom Rima, papom Ivanom Pavlom II.
Na to se nadovezuje više biblijsko-teoloških žitnih asocijacija, od kojih spomenimo tek poneku. »Žetva je velika, a radnika malo« (Lk 10, 2; Mt 9, 37): upućuje na nov evangelizacijski izazov osnutkom nove biskupije na prijelazu iz drugoga u treće kršćansko tisućljeće. »Zrno pšenice mora pasti u zemlju i umrijeti« (usp. Iv 12, 24): podsjeća na Isusovo pashalno otajstvo muke, smrti i uskrsnuća, prisutno i na području Požeške biskupije u patnji i trpljenju ljudi, osobito onih pogođenih ratnim stradanjima i njihovim posljedicama. Euharistijska asocijacija: mjesna Crkva (biskupija) ostvaruje i očituje svoju crkvenost u slavljenju euharistijskoga otajstva, osobito kad mu predsjeda biskup (usp. SC 41). Konačno, žito u otačkoj teologiji ima i svoju marijansku asocijaciju: »Žitna Bogorodica« (Virgo et Mater). Marijanske sastavnice na grbu ujedno žele istaknuti posebnu odanost prvoga požeškog biskupa i vjernika Požeške biskupije Isusovoj Majci.