Požeška biskupija obuhvaća središnje područje kontinentalnog dijela Republike Hrvatske, preciznije, zapadnu i središnju Slavoniju prostirući se na sjeveru do Madžarske, a na jugu do Bosne i Hercegovine. Središte biskupije, grad Požegu i dolinu oko nje, koju stari Rimljani nazvaše «Vallis Aurea» (Zlatna dolina), okružuju planine Psunj, Papuk, Krndija, Dilj i Požeška gora. Na sjevernom dijelu je dolina rijeke Drave, a na jugu Save.
Ime Požega prvi puta se pojavljuje u pisanoj građi na početku 13. stoljeća, povezano s Katoličkom Crkvom. Tijekom gotovo osamsto godina postojanja ovoga grada Crkva je bila neprekinuto prisutna u njegovu životu, te je dala snažan doprinos duhovnom identitetu i oblikovanju njegova izgleda. O tome svjedoči srednjovjekovna crkva sv. Lovre i franjevačka crkva Duha Svetoga iz trinaestog stoljeća, zavjetni spomenik Svetom Trojstvu protiv kuge na glavnom trgu iz prve polovice 18. stoljeća, kasno barokno zdanje crkve sv. Terezije Avilske, potom crkva sv. Roka, crkva sv. Filipa i Jakova, brojne kapelice, sakralne plastike na kućama, križevi krajputaši. Posebno mjesto u toj baštini ima bogata knjižnica franjevačkog samostana i povijesna knjižnica Požeške biskupije, riznica katedrale s metalnim i tekstilnim predmetima visoke umjetničke izrade i povijesnog značenja, među njima kalež i liturgijska odijela, darovi carice Marije Terezije. Zvonici spomenutih crkava oblikuju vizuru, koja – obrubljena zelenilom što se uzdiže iznad glavnog trga – stvara čudesan dojam stopljenosti neba i zemlje, prirode i arhitekture, oživljuje grad posebnim duhom, koji ga svrstava među srednjoeuropska mjesta s prepoznatljivim licem, po mjeri čovjeka. Kao poznato crkveno kulturno središte Požega je osnutkom Biskupije 1997. godine postala biskupskim gradom.
Biskupija graniči s više biskupija i nadbiskupija: na zapadu sa Varaždinskom, Bjelovarsko-križevačkom i Sisačkom, na sjeveru s Kapošvarskom i Pečuškom, na istoku s Đakovačko-osječkom, a na jugu s Vrhbosanskom i Banjalučkom.
Stanovništvo
U Požeškoj biskupiji, površine 6 931 km², živi 241 123 stanovnika od kojih je 221 622, odnosno 91.91% katolika, a ima i članova pravoslavne i protestantskih odnosno reformiranih Crkvi, te muslimanske i židovske zajednice.
Požeška biskupija, u cijelosti ili pak djelomično, zahvaća područja 6 županija (bjelovarsko-bilogorska, brodsko-posavska, osječko-baranjska, požeško-slavonska, sisačko-moslavačka županija, virovitičko-podravska), 12 gradova (Daruvar, Kutjevo, Lipik, Našice, Nova Gradiška, Novska, Orahovica, Pakrac, Pleternica, Požega, Slatina, Virovitica) i 39 općina.
Osim starosjedilačkog stanovništva na tom području mnogo puta ratom uništavano i ponovno naseljavano sada živi manji broj pripadnika više različitih nacionalnih skupina. U dijelove biskupije zadnjim ratom poharane (trećina biskupije), tu su došli prognanici iz Bosne i Hercegovine, iz Srijema i s Kosova, većinom Hrvati. Stanovništvo se bavi poljoprivredom, malim obrtom i trgovinom, zaposleno je u više različitih industrijskih grana, posebno prehrambenoj, te u lječilišnom i seoskom turizmu.
