Smještaj i stanovništvo

Požeška biskupija obuhvaća središnje područje kontinentalnoga dijela Republike Hrvatske, točnije zapadnu i središnju Slavoniju, prostirući se na sjeveru do Mađarske, a na jugu do Bosne i Hercegovine. Središte biskupije, grad Požegu i dolinu oko nje, koju su stari Rimljani nazvali »Vallis Aurea« (Zlatna dolina), okružuju planine Psunj, Papuk, Krndija, Dilj i Požeška gora. Na sjevernom je dijelu dolina rijeke Drave, a na jugu Save.

Ime Požega prvi se put pojavljuje u pisanoj građi na početku 13. stoljeća, povezano s Katoličkom Crkvom. Tijekom gotovo osamsto godina postojanja toga grada Crkva je bila neprekinuto prisutna u njegovu životu te je dala snažan doprinos duhovnomu identitetu i oblikovanju njegova izgleda. O tome svjedoči srednjovjekovna crkva sv. Lovre i franjevačka crkva Duha Svetoga iz 13. stoljeća, zavjetni spomenik Svetomu Trojstvu protiv kuge na glavnom trgu iz prve polovice 18. stoljeća, kasnobarokno zdanje crkve sv. Terezije Avilske, potom crkva sv. Roka, crkva sv. Filipa i Jakova, brojne kapelice, sakralne plastike na kućama, križevi krajputaši. Posebno mjesto u toj baštini ima bogata knjižnica franjevačkoga samostana i Povijesna knjižnica Požeške biskupije, Riznica Katedrale s metalnim i tekstilnim predmetima visoke umjetničke izrade i povijesnoga značenja, među njima kalež i liturgijska odijela, darovi carice Marije Terezije. Zvonici spomenutih crkava oblikuju vizuru, koja – obrubljena zelenilom što se uzdiže iznad glavnoga trga – stvara čudesan dojam stopljenosti neba i zemlje, prirode i arhitekture, oživljuje grad posebnim duhom, koji ga svrstava među srednjoeuropska mjesta s prepoznatljivim licem, po mjeri čovjeka. Kao poznato crkveno kulturno središte Požega je osnutkom Biskupije 1997. godine postala biskupskim gradom.

Biskupija na zapadu graniči s Varaždinskom, Bjelovarsko-križevačkom i Sisačkom, na sjeveru s Kapošvarskom i Pečuškom, na istoku s Đakovačko-osječkom, a na jugu s Vrhbosanskom i Banjalučkom biskupijom.

 

Stanovništvo

Prema popisu pučanstva iz 2021. godine u Požeškoj biskupiji, površine 6931 km², živi 233 845 stanovnika, od kojih je 207 537 odnosno 88,75 posto katolika.

Požeška biskupija, u cijelosti ili pak djelomično, zahvaća područja 6 županija (bjelovarsko-bilogorska, brodsko-posavska, osječko-baranjska, požeško-slavonska, sisačko-moslavačka županija, virovitičko-podravska), 12 gradova (Daruvar, Kutjevo, Lipik, Našice, Nova Gradiška, Novska, Orahovica, Pakrac, Pleternica, Požega, Slatina, Virovitica) i 39 općina.
Osim starosjedilačkog stanovništva na tom području mnogo puta ratom uništavano i ponovno naseljavano sada živi manji broj pripadnika više različitih nacionalnih skupina. U dijelove biskupije zadnjim ratom poharane (trećina biskupije), tu su došli prognanici iz Bosne i Hercegovine, iz Srijema i s Kosova, većinom Hrvati. Stanovništvo se bavi poljoprivredom, malim obrtom i trgovinom, zaposleno je u više različitih industrijskih grana, posebno prehrambenoj, te u lječilišnom i seoskom turizmu.