Utemeljenje Požeške biskupije i imenovanje prvoga biskupa zbili su se u godini Isusa Krista 1997., u vremenu priprave za Veliki jubilej 2000. godine, te je razumljivo da se grb i geslo biskupa dr. Antuna Škvorčevića tematski uklapaju u okvir prijelaza iz drugoga u treće kršćansko tisućljeće. Nacrt grba dao je akademik Branko Fučić, a doradili su ga stručnjaci iz Zagreba. Na modroj boji štita nalaze se tri znaka: klasični križ s grčkim slovom RO (P), slovo M, te zlatno klasje. Prva dva znaka snažno očituju temeljnu kršćansku poruku o oslobođenju čovjeka i svega stvorenog po jedinome Spasitelju Isusu Kristu, rođenu od Marije Djevice. Ovu spasenjsku stvarnost u njezinoj zemljopisno-vremenskoj protežnosti na svoj način podcrtava geslo “Krist danas i uvijeke” (Heb 13,8). Dvanaest zlatnih pšeničnih klasova, poslaganih ukoso u dva reda na modrome štitu ispod spomenutih znakova, podsjećaju na tisućljetnu spasenjsku prisutnost Isusa Krista u “Zlatnoj dolini” i šire u Slavniji i u hrvatskome narodu, ali ujedno i na slavonsko podrijetlo novoga biskupa i sjedište nove biskupije. Tako stiliziran grb svojevrsno je uprizorenje “ozračenosti” naše domovine Isusom Kristom, i istovremeno govori o novoj dimenziji Isusova spasenjskoga djela u Slavoniji po novoutemeljenoj biskupiji. Dvanaest pšeničnih klasova razdijeljenih u dva reda, u jednom sedam a u drugome pet, upozoravaju također na biblijsku simboliku broja sedam i dvanaest, kao brojeva punine, koji upućuju na puninu spasenja u Isusu Kristu.
Grb i geslo
K tome, dvanaest klasova znak su dvanaestorice apostola i odnose se na osobnu uključenost biskupa “Zlatne doline” u zbor apostolskih nasljednika, te o njegovoj ulozi jamca povezanosti Požeške biskupije sa sveopćom jednom, svetom, katoličkom i apostolskom Crkvom na čelu s biskupom Rima, papom Ivanom Pavlom II.
Na to se nadovezuje više biblijsko-teoloških žitnih asocijacija, od kojih spomenimo tek poneku. “Žetva je velika, a radnika malo” (Lk 10,2; Mt 9,37): upućuje na nov evangelizacijski izazov osnutkom nove biskupije na prijelazu iz drugog u treće kršćansko tisućljeće. “Zrno pšenice mora pasti u zemlju i umrijeti” (usp. Iv 12,24): podsjeća na Isusovo pashalno otajstvo muke smrti i uskrsnuća, prisutno i na području Požeške biskupije u patnji i trpljenju ljudi, osobito onih pogođenih ratnim stradanjima i njihovim posljedicama. Euharistijska asocijacija: mjesna Crkva (biskupija) ostvaruje i očituje svoju crkvenost u slavljenju euharistijskog otajstva, osobito kad mu predsjeda biskup (usp. SC 41). Konačno, žito u otačkoj teologiji ima i svoju marijansku asocijaciju: “Žitna bogorodica” (Virgo et Mater). Marijanske sastavnice na grbu ujedno žele istaknuti posebnu odanost prvoga požeškog biskupa i vjernika Požeške biskupije Isusovoj Majci.
Očito je da spomenuta obilježja čine grb prikladnim, ne samo da bude znakom identiteta novoga biskupa, nego ujedno i znakom jedinstva nove biskupije.
