«Obratite se i vjerujte evanđelju»
(Mk 1,15)
Poštovana braćo i sestre, dragi vjernici!
Milost i mir Krista Isusa, naše nade, neka budu sa svima vama koji ispovijedate njegovo sveto Ime u Požeškoj biskupiji (usp. 1 Tim 1,1-2).
Nedavni prijelaz iz drugoga u treće tisućljeće bio je u svijetu popraćen određenim strahovima ali i velikim nadama. Mi smo u svojoj mladoj Biskupiji, slijedeći preporuke pape Ivana Pavla II. i u zajedništvu s Crkvom po svem svijetu kroz različite duhovne programe nastojali pročistiti duhovne vidike, obnoviti i učvrstiti svoju pripadnost Isusu Kristu da bismo na početku trećeg tisućljeća mogli složnije i zauzetije ispunjavati poslanje koje smo svi bez razlike primili u krštenju. Na zatvaranju jubilejske godine za našu Biskupiju u Požegi 5. siječnja ove godine predstavnici deset dekanata proglasili su deset područja na koja smo se obvezali usmjeriti svoju posebnu pozornost i na njima djelovati. Deset puta odjeknuo je tom prigodom u katedrali zavjetni poklik vjere i predanja naše Biskupije Isusu Kristu: «Dokle smo tvoji tko nam što može, ti si nam nada, ljubav i strah»!
Prva korizma u trećem tisućljeću, koja upravo započinje pravo je vrijeme da se svaka župna zajednica i pojedini vjernik Požeške biskupije djelatno uključi u ostvarivanje spomenutih Pastoralnih zadataka. To će pridonijeti kako osobnom obraćenju tako zajedničkom svjedočanstvu za Isusa Krista i nade koja je u njem trajno prisutna na našoj zemlji. Preporučujem, braćo i sestre, vašoj pozornosti vjere, molitvi i razmatranju svih deset Pastoralnih zadataka završetka Velikog jubileja u našoj Biskupiji i neka nastojanje oko njihova ostvarivanja bude sastavni dio traganja za izlazom iz stanja nemoći koje nas pritište i približi k promjenama za kojima težimo.
Naime, u ovom trenutku u našoj domovini širi se osjećaj određene nemoći u nastojanju oko promjene stanja u kojem se nalazimo. Izostali su ozbiljniji pomaci koje smo očekivali prvenstveno na gospodarskoj razini te osiromašeno mnoštvo, osobito mladih ljudi sve dublje zahvaća beznađe. K tome, vrijednosti za koje je velik dio tih istih ljudi u nedavnoj prošlosti žrtvovao svoje najbolje snage a mnogi dali i svoje živote bivaju relativizirane sve do obezvrijeđivanja te smo u posljednje vrijeme svjedoci javnog očitovanja nezadovoljstva velikog broja ljudi. S druge pak strane kao da se namjerno u našoj javnosti energije značajnog broja ljudi usmjeravaju na negativno, u razotkrivanje nedjela stvarno ili navodno učinjenih u bližoj i daljoj prošlosti. Uzele su maha neke nove podjele, troše se snaga u ono što ne može donijeti pomak k boljitku. Kao vjernici pozvani smo oduprijeti se stanju nemoći, beznađa i negativnosti te promicati slogu i zajedništvo u dobru.
Četrdesetdnevna korizma u koju ulazimo ponovno nas podsjeća na onaj silni povijesni događaj, izlazak Židova iz egipatskog ropstva u slobodu (usp. Izl 3,7-12), koji je ostao svojevrsna paradigma za izlazak iz svih stanja nemoći i ropstva koja se mogu dogoditi u ljudskom povijesnom hodu ili osobnom životu. On je dobio svoje konačno ispunjenje i dovršenje u Isusovu prijelazu iz svijeta k Ocu (usp. Iv 13,1), iz smrti u život. Spomenuti izlazak mogao se zbiti zbog toga što je bilo ljudi koji su razabrali inicijativu Boga vjernog čovjeku i što je bilo onih koji su na čelu s Mojsijem povjerovali Božjoj riječi i krenuli putem na koji ih je ona zvala. Sumnja iskazivana na putu izlaska od pojedinih njegovih sudionika značila je povratak u nemoć i smrt.
Drama ljudske nemoći i u ovom povijesnom trenutku uistinu ima svoje uporište u neprihvaćanju Božjeg zova i življenju svoga postojanja u skladu s njegovom riječju, koja progovara u dobro oblikovanoj savjesti. Nije li stoga na mjestu ove korizme sasvim iskreno zapitati se, ima li nešto što činimo zbog Boga, na njegovu riječ? Kada smo zadnji puta učinili svjesno nešto što Bog od nas traži? Kako to da mnogi slušamo njegovu riječ, možda i svake nedjelje, ali u svom životu jedva što pokušavamo usklađivati s njome.
U ovom trenutku u Hrvatskoj svatko od nas u svom dijelu odgovornosti zacijelo ima dužnost učiniti sve što je moguće da se što prije izađe iz gospodarske krize te svakom čovjeku bude osiguran dostojan život. No, briga i zauzetost za materijalni boljitak ne bi nas smjela zavesti te povjerujemo da čovjek živi isključivo od kruha (usp. Mt 4,4). Valja ozbiljno poslušati glas onih koji govore o moralnoj nagriženosti ljudi u našoj domovini, o gubitku osjećaja za duhovne vrijednosti i pomanjkanje etičkog ponašanja, koje se očituje u privatnom i javnom životu. Stoga uz nastojanja oko gospodarskog oporavka nije manje hitno da svaki pojedini među nama svrati svoj pogled u dušu i savjest te otkrije duhovno siromaštvo, uzrokovano neposluhom Božjoj riječi i nedosljednim življenjem u skladu sa savješću. Na koji način se može izaći iz moralne pustoši i doći do duhovnog oporavka? Zakonski i stegovni put može donijeti određeni uspjeh. No, to je izvanjsko sredstvo koje ne uspijeva čovjeka promijeniti iznutra.
Isusov poziv «Obratite se i vjerujte evanđelju» (Mk 1,15) nije ni njamanje izgubio na značenju u današnjem svijetu. To je poziv da svoj život snažnije okrenemo k Bogu, dopustimo da nam on prosvijetli savjest, da nas očisti i preobrazi prisutnost njegova Duha. Valja se otvarati Bogu ozbiljnom i ustrajnom obiteljskom i osobnom svakodnevnom molitvom, redovitim slušanjem Božje riječi i sudjelovanjem na nedjeljnim euharistijskim slavljima, neumornim nastojanjem oko djela milosrđa i ljubavi. Jedini Bog može snagom svoga Duha doseći čovjeka u njegovu srcu i savjesti, pokrenuti ga i osposobiti za dobro da od nemoćnog bića postane biće sposobno širiti mir, snošljivost, povjerenje i ljubav. Krenimo odvažnije tim duhovnim putem izlaska. On će nam ujedno donijeti radost koja prati svaki čovjekovo nastojanje da se oslobodi ropstva i krene k slobodi kroz poslušnost Božjoj riječi.
Svima vama, braćo i sestre, koji žarko želite proživjeti ovo korizmeno vrijeme u odvažnom nastojanju oko obraćenja i ostvarivanja naših jubilejskih zadataka, neka bude blizu Bog mira i svake utjehe i neka na sve vas siđe njegov blagoslov. Zajedno s vama na putu vjere, nade i ljubavi u dubokoj molitvenoj povezanosti srdačno vas pozdravlja vaš biskup
+ Antun Škvorčević, v.r.
