Časna braćo svećenici,
poštovani redovnici i redovnice, dragi vjernici!
„Anđeo progovori ženama: Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetog tražite! Nije ovdje! Uskrsnu kako reče. (…) Pođite žurno i javite njegovim učenicima da uskrsnu od mrtvih.“ (Mt 28. 6-7). Potaknut ovim anđeoskim riječima, poput žena u evanđelju žurno dolazim danas k vama navijestiti vam najpresudniji događaj za kojeg je doznao čovjek i svemir: Isus iz Nazareta, jedinorođeni Očev Sin i naš brat po čovještvu uskrsnuo je od mrtvih. To je Božje djelo za nas! Stoga, ne bojte se! Neka vam svima srce bude ispunjeno njegovim mirom. Sretan Vam Uskrs!
Ovaj Božji zahvat u našu stvarnost zamjetljiv je pozornom vjerničkom srcu koje usred ljudskih zbivanja zna otkrivati silna Božja djela. Premda je Isusovo uskrsnuće događaj koji nadilazi zakonitosti i mogućnosti naše povijesti, ono se zbilo usred nje i za nju. Ono nije u suprotnosti, nego u najdubljem skladu s čovjekom. Jer on je biće nezasitne gladi za životom, uvijek nemirno i nezadovoljno, u trajnom traganju za smislom, srećom i ispunjenjem. U toj činjenici susrećemo nešto što je iznad njegovih granica, Božju prisutnost koja ga nikada ne napušta. Čežnja za životom očituje se kao nezaustavljivi pokretač na putu kojim je krenuo svojim rođenjem i u hodu prema cilju, kojeg si nije sam zadao. Tijekom povijesti čovječanstva glad za životom imala je različite izraze, stvarala nove epohe u brojnim znanstvenim otkrićima i tehničkom napretku, dosezala svoje dubine u misli velikana duha.
No. spomenute čovjekove težnje popraćene su proturječnostima u osobnom i zajedničkom životu radi njegove označenosti grijehom. Dok s jedne strane gladuje za životom, čovjek se u isto vrijeme pokazuje škrtim prema tom istom životu. Svjedoci smo s koliko upornosti znanstvenici danas nastaje genetskim inženjeringom, kloniranjem i drugim „tehničkim“ putovima osigurati čovjeku bolji i duži život. S jedne strane čovjek pod svaku cijenu želi znanstveno-tehnološkim putovima biti „proizvođač“ života ali istodobno očituje sve manju sposobnost da suradnički primi i njeguje život kao dar ljubavi. On se svini sredstvima trudi oko gospodarskog napretka zbog kojega u isto vrijeme teško ugrožava prirodu, uzrokuje zagađenje i umiranje okoliša. Veoma je glasan u zastupanju ljudskih prava, a istodobno oduzima pravo na život mnogim začetima i bolesnima, umnaža sve razornija ratna sredstava kojima ugrožava živote brojnih ljudi. I ovih dana mogli smo čuti dramatičnu dijagnozu o mnoštvu siromašnih i gladnih u svijetu i o njihovim pravima. S druge strane nije se otišlo dalje od obećanja bogatih o otvaranju mogućnosti da i siromašni dobiju udjela na dobrima, koja je Stvoritelj dao za sve. Sve to govori o određenoj čovjekovoj umornosti na smrt, o paradoksalnom nazivanju životom onoga što je ustrajno prakticiranje smrti. Nakon 11. rujna prošle godine takav obzor svijeta dobio je na oštrini.
Radi toga poziv anđela o žurnom navještaju uskrsnuća ima danas posebnu težinu i značenje za čovječanstvo. Naime, Isusova smrt na križu, viđena s ljudske strane čin je zloće i sebičnosti koja razara i ubija. Dio je čovjekove povijesti smrti. Ali u Božjoj namisli i strategiji ona je djelo Oca koji je „tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca da ni jedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni“ (Iv 3,16). Ujedno ta smrt djelo je Sina koji na križu očituje svoje posvemašnje predanje Ocu za nas. Vez predanja Oca i Sina jest ljubav, Duh Sveti. Stoga je križ u svojoj najdubljoj stvarnosti događaj ljubavi čiji je izvor Božji trojstveni život. Upravo ta ljubav Božja jest pobjednička moć, pokretačka snaga, jača od smrti, koja je Isusa digla iz groba. Križ je spasenjski prodor Božje ljubavi u svijet i jamstvo pobjede života nad smrću. Nema neke druge svemirske točke oko koje bi se valjalo sabrati i na kojoj se proturječnosti našega postojanja mogu razriješiti i glad za punim životom utažiti.
U procesu Isusove optužbe. osude na smrt i ubojstvu sudjelovali su ljudi različitih interesa i odgovornosti, od upravnih i sudskih do vojnih i vjerskih: od kralja Heroda i Pilata, do Ane i Kajfe, satnika i običnih vojnika. Svatko je od njih dodavao svoje razloge za ubojstvo Nevinoga. Međutim, oko Isusova groba sabrale su se obične ali hrabre žene, ispunjene samo ljubavlju prema Učitelju te one učenicima otvaraju oči da vide događaj Isusove smrti očima anđela, i dohvate mu dubinu i domet kroz povjerenje i ljubav. Ne dopuštaju da ih glavari kupe svojim novcem i da s vojnicima postanu trgovci istine o Isusovu, razglasiteljice prijevare (usp. Mt 28,12-15). Novi život započeo je u njima u onom trenutku kad su povjerovale Isusu i zavolile ga. Žene pronositeljice života!
Tako je i danas. Susrećemo u ovom trenutku i u našoj zemlji nemali broj ljudi koji željni života bivąju upregnuti u vlastite ili skupne sebične interese, potkupljeni novcem nekih suvremenih Pilata, Heroda, Ani i Kajfi, trguju s istinom o čovjeku za neku i kratkoročnu korist, unoseći u različita područja našega postojanja razorne energije sebičnosti i smrti. Jednostavni, naoko beznačajni ljudi, koji vjeruju Ljubavi, podnoseći pokatkad velike žrtve vjernosti u braku. radujući se djeci kao daru Božjem, zalažući se za poštenje i pravednost, nerijetko u siromaštvu ali s velikim osjećajem solidarnosti služe dobru drugih, pronositelji su Božje pobjede života nad smrću. Po ljubavi koja kroz njih progovara Bog nam očituje jamstvo svoje blizine i pobjede života nad smrću. Tako smo ga doživjeli i u osobi nedavno preminulog kardinala Franje Kuharića.
Braćo i sestre, neka svetkovina Gospodinova uskrsnuća bude svima vama veliki izazov da se ponovno, osnaženom vjerom svrstate među one koji vide Božje djelo ljubavi u Isusu Kristu, njemu se raduju, s njim se ponose te u njem pronalaze nadahnuće za svoje opredjeljenje ljubavi, unatoč svemu. Zahvaljujem vam za sve iskaze vjernosti, dobrote i ljubavi za Isusa Krista i jednih prema drugima, koje ste očitovali i protekle korizme kroz neumorno nastojanje oko obraćenja.
U svim vašim patnjama i trpljenjima. nevoljama i tjeskobama neka vam pobjeda Isusova bude snaga a njegova blizina utjeha. U uskrsnoj radosti sve vas od srca pozdravlja vaš požeški biskup –
✠ Antun Škvorčević
Požega, 20. ožujka 2002.
