«I Riječ tijelom postade i nastani se među nama» (Iv 1,13)
Poštovana braćo i sestre, dragi vjernici!
Slavimo svetkovinu Božića u Godini euharistije. Pred očima nam je betlehemska štalica i događaj koji nije završio u prošlosti. Naime, Isusovo tijelo položeno u jaslice, žrtvovano na križu, preobraženo u uskrsnuću, proslavljeno u uzašašću, snagom Duha Svetoga trajno je među nama prisutno u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Sadržaj evanđeoske Objave «i Riječ tijelom postade i nastani se među nama» (Iv 1,14) ima svoje ispunjenje u euharistijskom otajstvu u kojem se ujedno ostvaruje Isusovo obećanje «i evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta» (Mt 28,20). S osjećajima pobožnosti i zahvalnosti uzdignimo ovog Božića molitveni hvalospjev tijelu položenom u jaslice i prisutnom na oltaru: «Zdravo tijelo Isusovo od Djevice porođeno! Zdravo tijelo Isusovo, na oltaru posvećeno!» U tom raspoloženju želim od srca sretan Božić svima vama, svećenicima i đakonima, redovnicima i redovnicama, bogoslovima i sjemeništarcima, djeci i mladima, očevima i majkama, starcima i bolesnicima!
Obnova euharistijske vjere
1. Svetkovina rođenja utjelovljene Riječi draga je prigoda da u Godini euharistije obnovimo svoju vjeru u trajnu Isusovu euharistijsku prisutnost među nama. Naime, kako nas podsjeća Sveti Otac, postoji duboka povezanost između euharistije i Isusova utjelovljenja: «U sakramentu euharistije Spasitelj, koji se prije dvadeset stoljeća utjelovio u krilu Marijinu, nastavlja se davati čovječanstvu kao izvor božanskoga života» (Tertio millennio adveniente, br. 55). Kad svećenik, opunomoćen sakramentom svetoga Reda, tijekom euharistijskog slavlja u «Isusovoj osobi» izgovara riječi pretvorbe nad kruhom i vinom, sam se Isus Krist snagom svoga Duha uprisutnjuje među nama djelom svoje ljubavi, tijela položenog i krvi prolivene za nas, daje nam zalog svoje pobjede nad smrću i punine života. Euharistija je «izvor i vrhunac cijeloga kršćanskog života» (LG,11), očitovanje i ostvarenje Crkve. Ona je središnje otajstvo vjere. Stoga Božić potpuno slavi onaj tko živom vjerom pristupi tom otajstvu, sudjeluje na svetoj misi i čistim srcem primi svetu pričest. Tako ne ostaje na površini nego postaje dionikom onoga što slavi.
Nedjeljna sveta misa
2. Božić je dakle usmjeren prema cjelovitom Isusovu otajstvu, koje ima najdublji izraz u nedjeljnoj svetoj misi. Naime, nedjelja je tjedni spomendan Isusova uskrsnuća, spomendan Pedesetnice kada se Crkva u snazi Duha očitovala svijetu i krenula na svoj povijesni put, dan koji je svojevrstan predokus onoga posljednjega Božjeg dana u kojem će biti ispunjeno Isusovo obećanje i ostvareno «novo nebo i nova zemlja» (Otkr 21,1). Nedjelja je dan obiteljskog zajedništva i odmora, kroz koji potvrđujemo da smo više nego tek proizvođači i potrošači. Tijekom dvije tisuće godina po sudjelovanju u nedjeljnoj svetoj misi i primanju svete pričesti odgajali su se i oblikovali mnogi naraštaji vjernika, ugrađivali u živi organizam Isusove Crkve i u društvu djelovali po euharistijskom nadahnuću. U to otajstvo uronjeno je i hrvatsko duhovno biće tijekom četrnaest stoljeća naše narodne povijesti. U njem se hranio najveći broj pojedinaca i obitelji, po njem su pobjeđivali brojne podjele i raspršenosti političke, gospodarske i druge naravi. Euharistija je jedna od najčvršćih duhovnih stvarnosti našeg postojanja i nije ništa izgubila od svoje snage i značenja za nas suvremene katolike u Hrvatskoj. Stoga vas pozivam, braćo i sestre, da razmislite ovog Božića koliko gubite osobno i obiteljski zanemarivanjem nedjeljne svete mise. Obnovite odluku koju smo prihvatili prigodom proslave Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata: «Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi svetu misu»!
Društveno značenje nedjeljne svete mise
3. Nedjeljna sveta misa u službi je očovječenja društva. Isusova ponazočena žrtva i ljubav u euharistiji obnavlja djelo Božje solidarnosti za čovjeka ili kako kaže papa Ivan Pavao II., ona je «plan solidarnosti za čitavo čovječanstvo» (Ostani s nama Gospodine, br. 27). U svetoj pričesti, naime, primamo snagu one ljubavi, koja grli svakog čovjeka te iz nje kao neizbježan odgovor proizlazi snažna zauzetost u prilog zajedništva među ljudima, mira i solidarnosti, pravednijega i bratskog društva. Ta euharistijska svijest mora pojačati djelovanje oko dostojanstva svakog čovjeka i obitelji u našoj domovini, uključiti nas u procese promjene određenih struktura i zakona koji sprječavaju da svatko može svojim radom priskrbiti ono što mu je potrebno za osobni i obiteljski život, da svaki radnik dobije zarađenu plaću, da umirovljenici pravednijom raspodjelom imaju dovoljno za svoje potrebe. Jednako tako dobro slavljena euharistija ne može nas ostaviti ravnodušnima pred nasiljem ideologije kapitala i profita, koja nadire putem različitih javnih sustava te zavodi posebno mlade naraštaje nudeći im hedonistički i potrošački način života kao put sreće i smisla. Suprotstaviti im se onom snagom kojom je Isus Krist pobijedio grijeh i smrt i koju primamo u svetoj pričesti znači i na tom području širiti sasvim konkretne znakove solidarnosti među ljudima.
Euharistija i Caritas
4. U isto vrijeme dok u svetoj misi ispunjamo svoju dušu i srce euharistijskim darom Isusove nepobjedive ljubavi, mora u nama rasti osjetljivost za čovjeka na još jednoj razini. Naime, euharistija slavljena u vjeri otvara nam oči da u siromašnima, bijednima, bolesnima, starima, potrebnima prepoznamo Isusovo lice i pokreće nas da se poklonimo njegovoj prisutnosti u njima. Drugim riječima, euharistija je nezamisliva bez Caritasa. Dok u Godini euharistije nastojimo zajedničkim i osobnim klanjanjem iskazivati zahvalnost i poštovanje Isusu, prisutnom među nama u Presvetom Oltarskom Sakramentu, valja nam kroz još veću zauzetost za siromašne, bolesne, stare, osamljene, napuštene i druge ljude u nevolji pokloniti se njegovoj prisutnosti u najmanjoj braći (usp. Mt 25,35-36.40). Stoga vas pozivam, braćo i sestre, da sa svake svete mise krenete svojim kućama s odlukom svakodnevno učiniti neko dobro djelo braći ljudima u svojoj blizini. Tako ćete doprinijeti Isusovoj preobrazbi svijeta i osjetiti njezinu ljepotu. Neka Godina euharistije bude prigoda u kojoj će i vašom zauzetošću u svakoj našoj župi biti dobro organiziran i djelatan Caritas u suradnji s našim Biskupijskim Caritasom.
Zaglavak
5. Ovih božićnih dana posjetit će vas svećenici i blagosloviti vaše domove i obitelji. Njihov ulazak u vašu kuću podsjetit će vas da je Sin Božji svojim rođenjem ušao u našu ljudsku povijest, postao članom jedne ljudske obitelji da bi u svakog čovjeka mogao unijeti božanski život. Dok otvarate svećeniku vrata svoje kuće, otvorite svoja srca Isusu Kristu, najboljem Prijatelju naše hrvatske zemlje i povijesti. Dopustite mu da po svom euharistijskom otajstvu ulazi sve dublje u vaše obiteljske i osobne živote te vas obdari svojim božanskim svjetlom, da na putovima suvremenog svijeta i nastojanja oko boljeg života ne izgubite slobodu i dostojanstvo sinova i kćeri Božjih. U njegovoj euharistijskoj snazi neka vam je svima blagoslovljena 2005. godina.
Srdačno vas sve pozdravlja i ostaje u zajedništvu molitve – vaš požeški biskup
+ Antun Škvorčević
U Požegi, 15. prosinca 2004.
