OVO JE NAŠA SLAVA: SVJEDOČANSTVO NAŠE SAVJESTI (2 Kor 1,12)
Časna braćo svećenici i đakoni,
poštovani redovnici i redovnice,
bogoslovi i vjeroučitelji,
dragi vjernici!
Na euharistijskom slavlju prve korizmene nedjelje slušamo odlučnu Isusovu riječ upućenu Napasniku: »Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta« (Mt 4,4). U ozračju Svećeničke godine i o pedesetoj obljetnici smrti hrvatskoga blaženika, ta nam riječ u sjećanje priziva dva svetačka lika: sv. Ivana Vianneya i bl. Alojzija Stepinca. Obojica su vrlo konkretno po njoj živjela. Želio bih da nam svojim primjerom i zagovorom pomognu nasljedovati ih tijekom ove korizme, kako bismo bolje razumjeli istinu o sebi u Isusovu svjetlu.
Oduprijeti se Zlome poput sv. Ivana Vianneya
Svjedoci smo kako se u nas gotovo svakodnevno javnosti otkrije poneko nedjelo korupcije, krađe ili prijevare. Visoki dužnosnici i novinari pozivaju službe – od policije i Državnoga odvjetništva do sudova i zatvora – neka rade svoj posao kako bi se, kažu, zlu stalo na kraj. Premda je borba sredstvima pravne države veoma važna, ipak se pitanje zla ne može svesti samo na izvanjsku materijalnu razinu, niti se može samo na toj razini iskorijeniti. Zlo ima svoj izvor u dubini našega bića, sastavnim je dijelom misterija čovjekove slobode, stoga pozornost usmjerimo na tu stranu. Sveto pismo kaže a iskustvo nas opominje da čovjekova sloboda nije smireno statično stanje duha, nego stvarnost u kojoj se čovjek sučeljuje sa Zlim. Đavao napastuje našu slobodu, želi je uplesti u svoje podmukle igre, prevariti nas i zavesti da odaberemo gubitništvo. Sv. Ivan Vianney posve je ozbiljno shvaćao stvarnost Zloga te je ušao u borbu s njime. Djetinjim, a danas možemo reći, svetačkim se povjerenjem predao Bogu, molitvom se združio s Isusom Kristom, a postom i djelima pokore snažno svjedočio da ne živi samo o kruhu. Lomio je okove vlastite sebičnosti kojom ga je Zli želio okovati, a snagom se Duha Božjega suprotstavio vlasti Zloga i – pobijedio.
Poučeni njegovim primjerom i mi Zloga zaustavimo na vratima vlastite savjesti i ne dopustimo mu ulaz u prostore naše slobode. Ozbiljno nastojmo i ove korizme u zajedništvu s Isusom Kristom prepoznavati djela Zloga u našim životima i u društvenoj stvarnosti, te mu revnom molitvom, postom i pokorom oduzmimo moć nad našim dušama. Pozivam vas, braćo i sestre, da se hrabrošću, vjerom i upornošću sv. Ivana Vianneya a prema Isusovoj riječi borite protiv utjecaja Zloga, vježbate svoj duh u slobodi, te se učvrstite u opredjeljenju za Boga i za dobro!
Biti čovjek savjesti poput bl. Alojzija Stepinca
I naš je blaženi Alojzije Stepinac – u svjetlu navedene Isusove riječi – osobitu pozornost posvetio vlastitoj savjesti. Savjest je, kako uči II. vatikanski sabor »najskrovitija jezgra i svetište čovjekovo, gdje je on sam s Bogom, čiji glas odzvanja u njegovoj nutrini«. Sabor još kaže: »U dubini savjesti čovjek otkriva zakon koji on sam sebi ne daje, ali kojemu se mora pokoravati. Taj glas, što ga uvijek poziva da ljubi i čini dobro a izbjegava zlo, kad zatreba, jasno odzvanja u intimnosti našega srca (…). Čovjek naime ima u srcu zakon što mu ga je Bog upisao.« (GS 16). U vremenima kad je zlo postalo sastavnicom državnoga sustava, Stepinac je dosljedno slijedio svoju savjest. Na montiranom procesu izjavio je poput sv. Pavla: »Braćo, ja sam mirne savjesti« (Dj 23,1). Usprkos vremenu kad su mnogi popustili napastima grijeha i postali žrtvama Zloga, Stepinac je odgajao svoju savjest, nalazeći u Božjoj riječi svjetlo za svoj put. Svjedočki je živio svoje dostojanstvo unatoč snažnim političkim pritiscima te svjesno i opredijeljeno ustrajavao na putu poštenja. Radije je podnosio žrtvu nepravedne presude, nego da izda svoju savjest. Bio je uvjeren u istinitost Pavlovih riječi: »Ovo je naša slava: svjedočanstvo naše savjesti« (2 Kor 1,12).
Braćo i sestre! Po uzoru na bl. Alojzija Stepinca nađimo ove korizme svakodnevno vremena ispitati sebe pred Bogom živimo li u skladu s njegovim glasom u našoj savjesti. I ove korizme neka vaša ispovijed bude dragocjeno i posve iskreno poniranje u sebe, važan korak u ostvarivanju vašega ljudskog dostojanstva kako biste pomireni s Bogom nastojali živjeti obraćeno u skladu sa savješću.
Činiti dobro sa sv. Ivanom Vianneyem i bl. Alojzijem Stepincem
Podsjetio bih na još jednu osobitost sv. Ivana Vianneya i blaženoga Alojzija Stepinca. Obojicu je tankoćutna savjest potaknula na snažnu zauzetost za siromašne pa je tako Ivan Vianney utemeljio dobrotvornu ustanovu Providence, a Alojzije Stepinac Caritas. Pokrenuli su veliki val dobrote kojom su mnogi žalosni utješeni, gladni nahranjeni, potrebni odjeveni, osamljeni obradovani. Eto nam ove korizme još jednoga djela za nasljedovanje!
Braćo i sestre. Od srca Vam zahvaljujem na velikodušnosti i suosjećajnosti koju ste iskazali po svim našim župama u nedjelju, 17. siječnja ove godine. Svojom ste molitvom i darom za teško nastradalu braću i sestre u potresu na Haitiju neizmjerno pomogli. Svi vam oni zahvaljuju na kršćanskoj ljubavi i pruženim rukama koje su sakupile i poslale 300.000,00 kuna pomoći. Pozivam vas da i ove korizme vježbate otvorenost srca za brojnu braću i sestre koje je na području naše Biskupije snašla nevolja siromaštva. Posvjedočite im ponajprije duhovnu molitvenu solidarnost, a dok na pobožnostima križnog puta budete očitovali svoju blizinu Isusovim patnjama, ne zaboravite da on trpi i u našoj siromašnoj braći i sestrama. Darujte za njih svoj korizmeni novčani dar kojega će vaši svećenici prinijeti na oltar u našoj katedrali na Veliki četvrtak za mise posvete ulja.
Neka bude »slava, čast i mir svakomu koji čini dobro« (Rim 2,10). Od srca vas pozdravlja i blagoslivlja vaš biskup
+ Antun Škvorčević, v.r.
Požega, 10. veljače 2010.
