UZMI DIJETE I MAJKU NJEGOVU TE BJEŽI U EGIPAT (Mt 2,13)
Časna braćo svećenici i đakoni,
poštovani redovnici i redovnice,
vjeroučitelji, bogoslovi i sjemeništarci,
draga kršćanska braćo i sestre.
Ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se (Mt 2,11). Od srca vam čestitam Božić u Godini Gospe Voćinske! Zajedno se s vama radujem što će se uskoro u obnovljenoj crkvi voćinskoga svetišta hodočasnici ponovo pridružiti činu Mudraca u Betlehemu i s odanim se srcem klanjati Isusu Kristu, Svjetlu svijeta, Ljubavi koja je pobijedila smrt i jedinoj Nadi čovječanstva, iskazujući pritom poštovanje i njegovoj presvetoj Majci.
Iseljenički Božić u Godini Gospe Voćinske
1. Poznato vam je da sam na poziv hrvatskih svećenika i vjernika tijekom listopada i studenoga bio u pastoralnome pohodu australskim Hrvatima. Posjetio sam Hrvatske katoličke centre od Brisbanea i Camberre, Wollongonga i Geelonga, Sydneya i Melbournea preko Tasmanije do Adelaidea i Pertha. Susreo sam se s brojnim vjernicima, među kojima i s mnogima podrijetlom iz Požeške biskupije. S povjerenjem su mi govorili o svojoj izbjegličkoj sudbini nakon II. svjetskog rata ili koje desetljeće kasnije. Slušajući ih prisjetio sam se mnoštva ljudi iz Hrvatske te Bosne i Hercegovine koji su se, zbog političkoga progona ili siromaštva, raspršili diljem zemljine kugle, kao i onih koji u vlastitoj slobodnoj hrvatskoj državi nisu našli posao i uvjete za dostojanstven osobni i obiteljski život.
Dok ovih božićnih dana pred otajstvom Isusova rođenja u sjećanju prebirem sve što sam nedavno u Australiji iskusio i čuo, dok razmišljam o životnim protivnostima u kojima su se našli ti i drugi naši ljudi, prepoznajem u njihovu trpljenju sastavnicu koja ih spaja s otajstvom Isusova rođenja koje se zbilo u izbjeglištvu, izvan obiteljskoga doma. Pitam se, kako u sudbini hrvatskih iseljeničkih obitelji ne prepoznati obrise povijesti svete Obitelji koja je usred progona slijedila anđelov glas upućen Josipu: »Uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat« (Mt 2,13)?! Stradanja svete Obitelji kao da uključuju sve naše teške obiteljske nedaće i narodne nesreće, dajući im potpunije značenje i viši smisao. Razmišljajući o svemu u svjetlu Božića, a u Godini Gospe Voćinske, otkrivam da sve spomenuto odjekuje i našim središnjim biskupijskim svetištem koje pamti naša prisilna iseljavanja, teške progone, ubijanja i razaranja koja smo podnijeli. Voćin je veliki znak nade jer nam je Bog ondje i u novije vrijeme, nakon krvavih ratnih zbivanja, posvjedočio uz Marijin zagovor – doseljavanjem obitelji s brojnom djecom, izgradnjom domova i crkve – da nismo napušteni.
Božić i socijalno stanje u Hrvatskoj
2. »Ustani, reče, uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili« (Mt 2,20). Tako evanđelist Matej opisuje povratak svete obitelji iz egipatskoga progonstva. Razgovarajući s australskim Hrvatima, osobito iz prvoga useljeničkog naraštaja, osjetio sam njihovu čežnju za domovinom. No, zbog sigurnosti koju su pronašli u toj zemlji, zbog osiguranoga posla i socijalne zbrinutosti, rijetki su koji razmišljaju o povratku. Zapažaju između ostaloga kako su u Hrvatskoj na djelu pogubne podjele, kako nedostaje odgovornosti vodećih ljudi da se zajedničkim snagama podupre izlazak iz loše gospodarske situacije. Smatraju tužnim što pojedinci i skupine pokušavaju takvu situaciju iskoristiti za osobnu ili stranačku promidžbu, utržiti tuđu nevolju za svoju korist. Korupcija koja seže sve do vrha vlasti, izaziva njihovo nepovjerenje, ne samo prema ustanovama demokratske vlasti, nego i prema samoj državi Hrvatskoj. Govorio sam im da ne smijemo poistovjetiti hrvatsku državu i društvo s onima koji su se nečasno okoristili svojim položajem. Hrvatsku trebamo voljeti na način da se svim časnim sredstvima borimo protiv onoga što joj je protivno, osobito protiv korupcije, a svatko bi od nas, prema vlastitim mogućnostima, trebao dati doprinos njezinoj izgradnji. Naglasio sam da većina jednostavnih vrijednih hrvatskih ljudi nastoji živjeti vjernost Bogu u Isusovoj Crkvi, pošteno djelovati i tako pridonositi duhovnoj čvrstini uz koju smo kao narod opstali u teškim povijesnim trenutcima tijekom stoljeća.
Božić – blagdan siromašnih
3. Razgovarao sam s australskim Hrvatima i o njihovu iskustvu neimaštine nekoć u domovini. Posvjedočili su mi da su sada svjesni kako su siromaštvo živjeli uz iskustvo duhovnoga bogatstva, koje im danas u potrošačkom društvu nedostaje. U svjetlu Isusova rođenja u štalici zaključili smo kako siromaštvo, osobito dragovoljno prihvaćeno, nije beznadno stanje jer se naša ljudska sudbina u svojoj konačnici ne odlučuje po onome što imamo, što je izvana ili oko nas, nego po onome što je u nama. Sin Božji izabrao je siromaštvo kao svoj životni put. Siromah, koji poput Isusa i svete Obitelji živi potpunu oslonjenost na Boga, ispunjen je u dubini svoga bića njegovim bogatstvom. A bogataš, koji je stjecao imanje zaboravljajući na Boga i brata čovjeka, ostaje prazan – postaje najvećim siromahom. Potrebno je u Hrvatskoj ozbiljno se zauzeti za promjene izvanjskih okolnosti, kako bi one bile usklađene s dostojanstvom čovjeka, usmjerene k nadvladavanju nepravednoga društva. Ali, istovremeno valja istaknuti da je presudno učiniti što možemo za svoj duhovni rast, jer se na razini našega duha događa konačna sudbina – život ili smrt.
Božić – blagdan obitelji
4. Draga braćo i sestre! Božić nam objavljuje čovjeka kao miljenika Božjega (usp. Lk 2,14), a rođenje Isusovo u jednoj obitelji potvrđuje tu ustanovu kao dragocjeni Božji projekt. Stoga ta svetkovina stavlja pred nas zahtjev da se na svim razinama zauzmemo za dostojanstvo svakoga čovjeka, svakoga braka i svake obitelji. To je zadaća koju osobito želimo ostvarivati tijekom Godine Gospe Voćinske. Neka Isusova Majka pomogne da se svi, okupljeni u čvrstoj vjeri oko njezina Sina, utvrdimo u dostojanstvu koje nam je Bog dao, štitimo i promičemo brak i obitelj kao Božju ustanovu i pomognemo da se naše obitelji izgrade kao »kućne Crkve« (LG 11) u kojima djeca i mladi po kršćanskom odgoju odrastaju u ozračju ljubavi i duhovnih vrijednosti, da svi – združeni u veliku duhovnu obitelj naše Biskupije – ostvarimo pripadnost općoj Crkvi. Tijekom Godine Gospe Voćinske, radosnim i zahvalnim srcem očekujemo prvi pastoralni pohod pape Benedikta XVI. Hrvatskoj, 4. i 5. lipnja 2011., prigodom susreta hrvatskih obitelji u Zagrebu. Poseban će to biti milosni trenutak našega hrvatskog katoličkog zajedništva s Petrovim nasljednikom, po kojem ćemo pružiti snažnu potporu obitelji kao osnovnoj i nezamjenjivoj društvenoj i crkvenoj stanici. Sve vas pozivam da molite za taj važan događaj i da se uključite u pripravu za susret obitelji u Zagrebu.
Želim vam blagoslovljenu 2011. godinu i molim da po zagovoru Isusove Majke svi budete bogati svakim duhovnim dobrom. Od srca vas pozdravlja – vaš biskup Antun.
Požega, 20. prosinca 2010.
Biskup
+ Antun Škvorčević, v.r.
