ŽAO MI JE NARODA (Mt 15,32)
Časna braćo svećenici i đakoni,
poštovani redovnici i redovnice,
cijenjeni vjeroučitelji, bogoslovi i sjemeništarci,
dragi Kristovi vjernici!
Započinjemo korizmeno vrijeme usred poteškoća i nevolja koje prate naš osobni i javni život. Uzrok im je porast broja nezaposlenih ljudi u našoj domovini, što izaziva širenje siromaštva i nezadovoljstva, potom ponižavanje branitelja kao posljedica nedovoljne brige za vrjednote koje su oni svojom žrtvom u Domovinskom ratu izborili za sve nas, sve oštriji prijepori suprotstavljenih pojedinaca i skupina na društvenoj sceni, što rezultira međusobnim vrijeđanjima i optuživanjima te nasilnom ponašanju na prosvjedima. Činjenica da Slavonija, u prošlosti bogata hrvatska regija, danas prednjači u siromaštvu i broju nezaposlenih, samo uvećava osjećaj nemoći i beznađa. Zbog svega toga naviru mi Isusove riječi: »Žao mi je naroda« (Mt 15,32).
Isusova suosjećajna bliskost čovjeku
1. Evanđelist je zapisao da se oko Isusa okupljao silan svijet među kojim su bili i hromi, i kljasti, i slijepi, a on ih je poučavao i liječio. U jednoj takvoj prigodi učenicima je rekao: »Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neću da ne klonu putem« (Mt 15,35; usp. Mk 8,2). Drugom zgodom, vidjevši silan svijet, »sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike« (Mt 14,14). Nekom drugom prilikom, vidjevši silan svijet, »sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati mnogočemu« (Mk 6,34).
Ne ulazeći u slojevite sadržajne pojedinosti navedenih evanđeoskih tekstova, istaknimo samo jednu činjenicu: Isus u svom pristupu stvarnosti u središte pozornosti stavlja ljudsku osobu, daje joj prvenstvo, svjedoči posvemašnju Božju blizinu i njegovu suosjećajnost prema čovjeku koji je pogođen različitim nevoljama. Izgrađuje zajedništvo s njime, uzdiže ga u dostojanstvu, liječi njegove bolesti. Hrani gladne ljude, poučava neuke, ispunjava ih nadom. Na taj način Božji Sin pokreće društvene promjene i započinje ostvarivati bolji svijet po Božjoj namisli.
Zanemaren čovjek u hrvatskom društvu.
2. Svjedoci smo kako se u nas svakodnevno s različitih političkih i drugih govornica obećava bolje društvo i sigurnija budućnost. Polazi se gotovo isključivo od gospodarske razine, bez ozbiljnijega bavljenja međuljudskim odnosima. Dapače, mnogi se – smatrajući sebe pozvanijima od drugih – bore za vlast a ne za čovjeka, te se bez grižnje savjesti ne libe svojim suparnicima ugroziti čast i oduzeti dobar glas. Stvaraju društvo zatrovanih međuljudskih odnosa koje ne mogu izliječiti ni obećanja, ni ostvarenja boljega gospodarskog stanja.
Zasigurno – verbalno nasilje, a pogotovo fizičko – ne služi boljitku društva nego razara zajedništvo, te je uljudbeno posve neprihvatljivo. Ne može se opravdati ni činjenicom da slični načini društvene borbe postoje i u drugim europskim zemljama, jer je po sebi razumljivo da loše primjere ne treba slijediti. Hrvatskoj kao maloj zemlji tek nedavno oslobođenoj totalitarnoga sustava, zemlji s teškim posljedicama nametnutoga joj rata u kojoj je provedena problematična privatizacija a korupcija se razmahala, zacijelo je potrebna uljuđena demokratska kultura javnoga dijaloga o svim pitanjima koja pridonose izgradnji vrijednosnoga sustava dostojnoga čovjeka, kako bi se pročistilo nagomilano zlo u sustavima javnoga života i gospodarstva. Nije dvojbeno da je humanije društvo bolje, te da se ono ostvaruje nastojanjima oko boljih međuljudskih odnosa što se posljedično odražava i na gospodarskom području – ali se ne može reći da vrijedi i obrnuto.
U tom smislu Isusov poziv »Obratite se« (Mt 4,17; usp. Mk 1,15), znači staviti danas u središte naše pozornosti savjest, ozbiljno i iskreno provjeriti naše vlastite stavove i opredjeljenja, odreći se zla i nepoštenja – unatoč tome što drugi to možda ne čine – pročistiti vlastito duhovno biće od svega što ga pomračuje i drži u nemoći. Jer, bolja budućnost Hrvatske ovisi prije svega o tome što će tko od nas učiniti na osobnoj razini, koliko ćemo oko sebe širiti kulturu zajedništva, suživota, povjerenja, sloge i mira, a sve su to pretpostavke i zdravoga gospodarskog napretka. Uvijek, naime, istinita ostaje Isusova riječ da »ne živi čovjek samo o kruhu…« (Mt 4,4).
Kršćanski put ozdravljenja društva.
3. Socijalni nauk Katoličke Crkve ne zauzima se stoga samo za pravedno i slobodno društvo, nego za bratsko društvo. Društvo koje teži za općim dobrom u ustroju socijalne države, utemeljeno je na načelu solidarnosti te nastoji oko pravednoga udjela svakoga građanina u materijalnim dobrima. Ali, zadovoljenje materijalnih dobara nije u stanju omogućiti razvoj potpune čovjekove osobnosti. Zajednički život, »biti zajedno«, više je od sudjelovanja ljudi u raspodjeli materijalnih dobara, stoga nije dovoljno brinuti se samo o općemu dobru, nego i o zajedničkomu dobru koje u središtu ima osobu i njezin rast. Bratsko društvo pravedno je i solidarno, ali obrnuto ne mora biti. Ono zbog čega pravedno društvo ne mora nužno biti i bratsko, dimenzija je besplatnosti ili dobrohotnosti koja se ostvaruje kao odnos jedne osobe prema drugoj. To je kršćanski caritas! On nije etička krjepost poput pravednosti nego je nadetička dimenzija ljudskoga djelovanja, koja nije utemeljena na proporcionalnosti nego na suvišku, na darivanju. O tome nam je progovorio papa Benedikt XVI. u enciklici »Deus Caritas est«, koja zavrjeđuje našu posebnu pozornost u pripravi za njegov skori dolazak u Hrvatsku.
Doprinos kršćana u obrani i izgradnji hrvatske države
4. Kršćani su pozvani posvjedočiti da je načelo bratstva sposobno nadahnuti konkretna opredjeljenja u javnom životu, politici i gospodarstvu. Kardinal Newman proročki je pisao kako je došlo vrijeme u kojem katolici trebaju braniti razum. To silnom energijom čini papa Benedikt XVI. u suvremenom svijetu. Upravo nam razum govori kako je vrijeme da katolici u Hrvatskoj zauzetije brane i izgrađuju državu, ali ne bilo kakvu, nego državu našega bratskog civilnog suživota. Ako je vlastitost politike brinuti se za ljudsko dobro, ona mora tražiti svoj temelj u ideji »biti s drugima«. Stoga je nedovoljno u javnim se raspravama baviti samo temom istine i slobode; potrebno je razmatrati i temu ljubavi, odnosno bratstva. Naime, građanski i politički suživot potpuno se ostvaruje tek ako se zasniva na građanskom prijateljstvu i bratstvu koje se potvrđuje nesebičnošću, odvajanjem od materijalnih dobara darivanjem, tj. unutarnjom otvorenošću za potrebe drugih. «Tako shvaćeno građansko prijateljstvo najautentičnije je ostvarenje načela bratstva koje je neodvojivo od načela slobode i jednakosti. Riječ je o načelu koje je velikim dijelom ostalo neostvareno u modernim i suvremenim političkim društvima, nadasve zbog utjecaja koji su izvršile individualističke i kolektivističke ideologije» (Kompendij socijalnog nauka Crkve, 390). Suvremeno društvo u Hrvatskoj s pravom očekuje od kršćana da svojom vjerom ostvare ono što je iznad postojećega stanja.
Zaključak
5. Draga braćo i sestre. Vjerujem da duboko osjećate koliko je važno da kršćani u javnome životu naše zemlje svjedoče spomenuto evanđeosko načelo i koliki doprinos hrvatskome društvu može dati naša caritativna osjetljivost i zauzetost. Stoga vas i ovom prigodom pozivam da svaka naša župa provjeri koliko je organizirana na toj razini, koliko je dobrovoljaca tj. volontera spremno djelovati u promicanju međuljudskih odnosa i bratskoga društva po Isusovu modelu. Želimo i ove korizme očitovati svoju opredijeljenost za dobrotu i pretočiti je u darežljivost pa ćemo prigodom pobožnosti križnoga puta, kao i prijašnjih godina, prikupljati milodare za siromašne obitelji u našoj biskupiji, koje će potom vaši župnici prinijeti na misi posvete ulja, na Veliki četvrtak u našoj katedrali. Uz to, na treću korizmenu nedjelju iskazat ćemo solidarnost s braćom i sestrama u Bosni i Hercegovini te dati svoj dar za njihove potrebe. Prava vjera ne može bez djela, a gdje su djela tamo se pobjeđuje siromaštvo u svakom pogledu.
Neka blagoslov Trojedinoga Boga Oca, i Sina, i Duha Svetoga pomogne da naša korizmena zauzetost urodi brojnim duhovnim plodovima.
Od srca vas pozdravlja vaš biskup – Antun.
Požega, 4. ožujka 2011.
