»ŠTO BOG ZDRUŽI, ČOVJEK NEKA NE RASTAVLJA« (Mk 10,9)
Časna braćo svećenici i đakoni,
poštovani redovnici i redovnice,
bogoslovi i vjeroučitelji,
draga braćo i sestre!
Svima vama upućujem bratski pozdrav mira u Gospodinu! Na Čistu srijedu Crkva započinje korizmeno vrijeme podsjećanjem u obredu pepeljenja na Isusov poziv: »Obratite se i vjerujte evanđelju!« (Mk 1,15). Ove Gospodinove riječi već dvije tisuće godina nose u sebi pokretačku snagu koja je u različitim povijesnim, osobnim, obiteljskim i društvenim situacijama mnogima pomogla da ne postanu žrtvama »globalizacije ravnodušnosti« o kojoj govori papa Franjo i duhovno umru u svojoj inerciji, nego da odvažno krenu putem na koji ih poziva Učitelj života te postanu ljudi svjetla i smisla. Jer, po tvrdnji poznatoga danskog mislioca Sørena Kierkegaarda »biti kršćanin je najviši nemir duha, nestrpljivost vječnosti, trajna čežnja i drhtanje, zaoštreno uronjenošću u pokvareni svijet koji razapinje ljubav«.
Ideološke pomutnje i korizmene kateheze o braku i obitelji
1. Dok nas u sadašnjemu hrvatskom društvenom stanju pritišću mnoge nevolje, od gubitka radnih mjesta i siromaštva do ponižavanja ljudi i ustanova na svim razinama, bilo bi porazno ostati smućen različitim ideologijama koje su kod nas na djelu o mnogim važnim pitanjima ljudskoga života, pa tako i o braku, i o obitelji. Molim vas, braćo i sestre, da se sa svom ljudskom i vjerničkom iskrenošću zapitate na početku ove korizme: kome vjerujete s obzirom na brak i obitelj, jer o vašemu odgovoru na to pitanje i o vašemu opredjeljenju – ne odgovoru i opredjeljenju nekoga drugoga – ovisi kamo će krenuti Hrvatska i kakva će joj biti budućnost. Obratimo se i vjerujmo evanđelju s obzirom na brak i obitelj! U tome će nam pomoći kateheze o braku i obitelji koje će se svakoga petka ove korizme organizirati u našim župama i biti povezane s pobožnošću križnoga puta. One su oblikovane na temelju Božje objave koju je svojim učiteljstvom svjedočio bl. Ivan Pavao II., utemeljitelj naše Biskupije. Želimo se na taj način pripraviti za njegovo proglašenje svetim idućega 27. travnja u Rimu, za koje se organizira naše biskupijsko hodočašće. Tako ćemo se pridružiti i nastojanju pape Franje koji nas želi – po izvanrednoj Biskupskoj sinodi ove godine na temu Pastoralni izazovi za obitelj u kontekstu evangelizacije i redovitoj Sinodi sljedeće godine – utvrditi u evanđeoskomu shvaćanju i življenju braka i obitelji te potaknuti da odgovorimo na izazove pred kojima se nalaze te ustanove u suvremenome društvu.
Brak i obitelj u Božjoj objavi
2. Braćo i sestre! Smatram prikladnim na početku našega ovogodišnjega korizmenog hoda zajedno s vama obnoviti temeljne istine vjere o braku i obitelji, objavljene na prvim stranicama Svetoga pisma, koje u Isusu Kristu imaju svoju punu potvrdu i ispunjenje. Biblijski podatak nedvojbeno nam svjedoči da je Bog smislio i stvorio čovjeka kao muško i žensko, da su oni jednakoga dostojanstva, da je njihova pojava vrhunac stvaranja i da su iznad svakoga drugog stvorenja – slika Božja. Važno je uočiti da se čovjek od početka pojavljuje kao ljudski par, muško i žensko, kojemu je među osobni odnos temeljan, a to je ljubav iz koje proizlazi rađanje potomstva i nastaje obitelj te započinje povijest spasenja. »Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih« (Post 1,27). Moguće je sa sv. Augustinom vidjeti čovjeka kao sliku Božju po njegovoj duši. No, želimo li ostati vjerni navedenome biblijskom tekstu, zapazit ćemo da je čovjek slika Božja po svojoj bipolarnoj određenosti kao muško i žensko, jer se po njihovoj plodnosti i moći rađanja nastavlja Božje stvarateljsko djelo. Takvo shvaćanje podupire i tvrdnja svetog pisca: »I blagoslovi ih Bog i reče im: Plodite se i množite i napunite zemlju i sebi je podložite« (Post 1,28). Urođeno čovjekovo zvanje je da u uzajamnoj ljubavi bude slikom posvemašnje i neprolazne ljubavi kojom Bog ljubi čovjeka i iz koje ga je stvorio, a koja je namijenjena plodnosti kako bi se očuvalo stvorenje. Za bračno jedinstvo muškarca i žene Isus kaže da je Stvoriteljev naum u početku te oni nisu dvoje nego jedno tijelo (usp. Mt 19,6), a Mojsijevo dopuštenje da se otpusti vlastitu ženu protumačio je kao ustupak zbog tvrdoće srca i dodaje: »Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja« (Mk 10,9). S II. vatikanskim saborom stoga možemo reći da je zvanje za ženidbu upisano u samu narav muškarca i žene izišlih iz Stvoriteljeve ruke te da je začetnik ženidbe sam Bog (usp. GS 48).
Ženidbeni savez među krštenim osobama uzdigao je Isus Krist na dostojanstvo sakramenta kojim muška i ženska osoba međusobno uspostavljaju zajednicu svega života, usmjerenu po svojoj naravi k dobru supruga te k rađanju i odgajanju djece (usp. ZKP, kan 1055 § 1). Ljubav kao temelj bračnoga zajedništva, ukorijenjena u posvemašnjoj Isusovoj ljubavi kojom je sklopio novi i vječni savez i u njegovu odnosu prema Crkvi, traži po svojoj naravi cjelovitost i posvemašnjost predanja jedne osobe drugoj u kršćanskome braku i njegovu trajnost sve do smrti.
Brak i obitelj ranjeni zlom i izliječeni ljubavlju na križu
3. Pred suvremenim stanjem braka i obitelji, koji su označeni brojnim krizama i neuspjesima, a o kojima nam je u više prigoda progovorio papa Franjo, napose u Enciklici Evangelii gaudium (br. 66), navedeni biblijski prikaz braka i obitelji može nam se učiniti idiličnim i nerealnim. No, i Sveto pismo svjedoči o zlu koje nije poštedjelo tu Božju ustanovu. Valja podsjetiti na dramu prvoga bračnog zajedništva kad mu je pristupio Zli sa svojim napastovanjem pa se ljudska sloboda opredijelila za zlo, a bračna ljubav i zajedništvo između muškarca i žene postali ranjenima, njihovo sjedinjenje ugroženo neslogom, težnjom za gospodarenjem, nevjerom, ljubomorom i sukobima. Treba istaknuti da taj nered ne proizlazi iz naravi muškarca i žene, ni iz naravi njihova odnosa, nego iz grijeha. Time Pismo svjedoči da je red stvaranja teško poremećen, ali nije poništen. U temelju obitelji muškarac su i žena koje je Stvoritelj blagoslovio na početku, prije grijeha, kako smo već spomenuli. Ali, Bog i nakon grijeha blagoslivlja Nou i njegove sinove riječima: »Plodite se i množite i zemlju napunite« (Post 9,1). Muškarac i žena u ranjenome zajedništvu trajno trebaju lijek Božjega milosrđa po kojemu mogu očuvati jedinstvo uspostavljeno pri stvaranju. Spomenimo tek da Pismo tumači Kainovo ubojstvo Abela kao posljedicu toga nereda među članovima te prve obitelji.
Isusovo je poslanje obnoviti izvorni red stvaranja pa tako i bračnoga zajedništva. On se u pustinji susreo s napašću Zloga, ali joj nije podlegao kao prvi ljudski par nego je iz nje izišao kao pobjednik. On je svojom ljubavlju na križu, pobjedom nad zlom i smrću, postao izvorom snage za život u braku prema mjerilima Kraljevstva nebeskoga. Slijedeći Krista u samoodricanju, bračni drugovi mogu shvatiti i živjeti izvorni smisao ženidbe i ostvarivati ga uz njegovu pomoć. Sv. Pavao stoga potiče muževe da ljube svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu i predao se za nju.
Svjedočenje Božje istine o braka i obitelji u hrvatskome društvu
4. Draga braćo i sestre! Možda je jedan današnji mislilac pretjerao kada je televiziju nazvao Molohom pred kojim suvremeni čovjek stoji uzdignutih ruku u znak klanjanja i predanja te postaje njegovom žrtvom. No, složio bih se s njime da suvremeni čovjek zna sve o hrani i odjeći, o modi i potrošnji, ali nije više u stanju sebi postavljati izvorna pitanja koja pogađaju savjest, ne zna više otkrivati smisao života, korijene bitka, put dobra i zla, cilj egzistencije. Zna cijenu svega, ali ne zna vrijednost stvarnosti, svoga postojanja, braka i obitelji. Pozivam vas da se svojim sudjelovanjem na korizmenim katehezama petkom svrstate među one koji žele u evanđeoskome svjetlu razmišljati, obnoviti i prihvatiti Božju istinu o braku i obitelji. S velikim razumijevanjem u svjetlu evanđelja pristupajte svim suvremenim pitanjima braka i obitelji, napose onim muškarcima i ženama koji su ranjeni neuspjelim brakom, rastavom ili nekim drugim problemom, te im približavajte Božje ljekovito milosrđe i ljubav. Otvorite oči, još više srce, kako biste vidjeli i osjetili terete koje nose obitelji u vašim župama, osobito terete obitelji s brojnom djecom koje trpe zbog duhovnih ili materijalnih nevolja, zbog gubitka radnoga mjesta, siromaštva, bolesti ili osamljenosti. Potrebna im je ponajprije vaša blizina i razumijevanje, toplina vaše ljubavi koja će učiniti da im vaš i najmanji materijalni dar donese veliko olakšanje. Vaš milodar koji ćete dati petkom na pobožnosti križnoga puta namijenjen je i ove godine prognanicima bez socijalnoga statusa u Hrvatskoj, prvenstveno onima koji su smješteni u prognaničkome naselju u Kovačevcu, nedaleko Nove Gradiške. Svećenici će taj dar prinijeti na Veliki četvrtak u našoj Katedrali na misi posvete ulja.
Neka Bog blagoslovi sve one koji će ove korizme učiniti malo djelo s velikim srcem. Pozdravlja vas i blagoslivlja vaš biskup –
+ Antun Škvorčević
Požega, 1. ožujka 2014.
