SVETKOVINA DUHOVA U POŽEŠKOJ KATEDRALI

Na svetkovinu Pedesetnice, 15. svibnja požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je u požeškoj Katedrali svečano euharistijsko slavlje tijekom kojega je krizmanicima katedralne Župe Sv. Terezije Avilske podijelio sakrament Svete Potvrde. S njim je koncelebrirao prepošt Stolnog kaptola i katedralni župnik Ivica Žuljević, župnici ostalih požeških župa na čelu s dekanom Jozom Jurićem, župnik i gvardijan župe Duha Svetoga Milan Krišto, župni vikari te svećenici iz središnjih biskupijskih ustanova. Na početku misnog slavlja biskup je pozdravio nazočne vjernike, napose krizmanike, podsjetivši ih da je na dan Pedesetnice u snazi Duha Svetoga u Isusovim učenicima oživjelo sve ono što je on učinio za nas te da je tako Crkva započela svoj povijesni hod koji traje do danas. Istaknuo je da će Isus po sakramentu svete Potvrde snagom toga istoga Duha potpuno ugraditi mlade požeške krizmanike u svoj živi organizam Crkve i smjestiti ih u zajedništvo Očevih sinova i kćeri, svoje braće i sestara.
Homiliju je biskup Antun započeo tvrdnjom da su se krizmanici za ovo slavlje lijepo odjenuli i time očitovali da su bića koja vole red i sklad. Ustvrdio je kako smo u posljednje vrijeme u Hrvatskoj svjedoci postojanja određenog nereda, konfuzije i kaosa od političke do drugih razina, kao i našeg nastojanja da što bolje uredimo društvo u kojem živimo, što nam počesto ne polazi za rukom. Povezao je to s drugim liturgijskim čitanjem u kojem sv. Pavao govori o našoj tjelesnosti kao o stvarnosti koja još nije dospjela u svoj sklad, i koja to može postići jedino snagom duha. Podsjetio je krizmanike da su u vjeronauku učili kako je na početku stvorenog svijeta vladao kaos, i da je nad tim kaosom lebdio Duh Sveti, koji je kao životvorna snaga u stvoreni svijet unio red i sklad. Na primjeru zapaljene uskrsne svijeće zorno im je prikazao jednostavnu, a tako duboku i znanstvenicima teško objašnjivu činjenicu da je svjetlo jače od mraka. Rekao je da je djelo Duha Svetoga red koji je uspostavljen u svjetlu te ono raspršuje nered tame. Ustvrdio je da jedino Duh Sveti i u naše postojanje može unijeti red i obdariti nas snagom koja pobjeđuje ono što je u nama ranjeno. Uskrsli Isus Krist nam je svojom pobjedom nad smrću – a smrt je najveći nered – omogućio da Duh Sveti u nama stvori red moću svoje ljubavi. Naglasio je da govor o Isusovoj ljubavi koja pobjeđuje smrt i koja unosi red u kaos našeg postojanja nije neka dječja priča, već temeljna istina našeg postojanja. Upozorio je da onaj tko ostane ravnodušan na tu istinu, ostaje zarobljenikom kaosa.
Podsjetio je da su i najbliži Isusovi učenici prije duhovskog događaja bili zahvaćeni određenim neredom, spomenuvši primjer apostola Petra koji je Isusa triput zatajio. Tumačeći prvo čitanje iz Djela apostolskih rekao je da nam ono govori kako se ispunilo Isusovo obećanje da će svojim učenicima poslati Duha Svetoga, kojega naziva Braniteljem. Taj nam naziv, nastavio je biskup, svjedoči da smo mi na životnoj optuženičkoj klupi, na koju nas je stavila naša ranjenost sebičnošću, zlom i grijehom, odnosno sam Zli. U takvom našem stanju Duh Sveti nas najprije brani od nas samih, odnosno od naše sebičnosti i pokvarenosti, a onda i od svakoga drugoga zla oko nas, i od samoga Zloga. Međutim, ustvrdio je biskup, Duh Sveti će nas obraniti samo pod uvjetom da s njime surađujemo. U protivnom, ostajemo zarobljenici nereda, upozorio je, upitavši krizmanike žele li oni ući u taj Božji svijet sklada i reda, ili radije ostati u kaosu. Rekao je da je Isus na dan Pedesetnice snagom svoga Duha ušao u konfuzne i kaotične živote svojih učenika i u njih unio Božji sklad i red. Istaknuo je važnu činjenicu koja je to omogućila – njihovu ustrajnu molitva u zajedništvu s Isusovom Majkom. Rekao je da mu je draga definicija kojom neki učitelji duhovnosti molitvu nazivaju disanjem duše u Duhu Svetom. Kao što je našim plućima potreban čisti i svježi zrak za disanje, tako je i našoj duši potrebna molitva kao disanje svježega Božjega zraka. Pozvao je krizmanike da kroz njihovu svakodnevnu molitvu u njima prodiše Duh Sveti.
Želeći im u tome pomoći, osim simbolike disanja podsjetio ih je na još neke simbole i slike, kojima Sveto pismo opisuje djelovanje Duha Svetoga. Ulomak iz Djela apostolskih kaže da je Duh Sveti sišao nad apostola kao vjetar. Vjetar ne vidimo, ne možemo ga opipati, ali nas nosi svojom snagom. Tako djeluje i Duh Sveti: on nas iznutra snagom Božjeg milosrđa i ljubavi nosi sve do vječnosti. Nadalje, kaže se da je Duh Sveti sišao nad apostole u obliku vatrenih jezika. Svojstvo je vatre da svijetli i da grije. Duh Sveti nas želi zagrijati za Isusa i njegovu istinu, da ne budemo prema njoj ravnodušni i hladni, on nas iznutra oduševljava za Božji svijet. Jezik pak označuje temeljno sredstvo naše međusobne komunikacije. Isus je snagom svoga Duha nesložnu i razjedinjenu skupinu učenika iznutra povezao i od tog trenutka Crkva je započela svoj povijesni hod kao složna zajednica. Kako to Duh Sveti nas članove Crkve povezuje i drži na okupu biskup je zorno prikazao slikom žita samljevenog u brašno koje, tek kad se natopi vodom i zamijesi, postaje povezano, pretvara se u kruh. Tako i Duh Sveti poput vode povezuje sve vjernike u jedno zajedništvo Isusove Crkve, tvori od njih Tijelo Kristovo. Završavajući homiliju pozvao je krizmanike da uvijek ostanu vjerni tom Božjem svijetu u koji će ih Duh Sveti u sakramentu svete Potvrde uvesti.
Na svršetku misnog slavlja biskup Antun je čestitao krizmanicima na primljenom sakramentu Svete Potvrde a još više na onom što su po tom sakramentu snagom Duha Svetoga postali, kao i njihovim kumovima, roditeljima, župniku i njegovim suradnicima koji su ih pratili tijekom njihove priprave, i na sve nazočne zazvao Božji blagoslov.