MISA ZA DOMOVINU U POŽEŠKOJ KATEDRALI

Na Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, 5. kolovoza biskup Antun Škvorčević predvodio je misu za domovinu u požeškoj Katedrali. Koncelebrirao je Josip Krpeljević, generalni vikar i kanonik; Ivica Žuljević, katedralni župnik i prepošt Stolnog kaptola; Jozo Jurić, župnik Župe Sv. Leopolda Mandića u Požegi i dekan Požeškog dekanata; fra Milan Krišto, župnik Župe Duha Svetoga u Požegi i gvardijan; Branko Šipura, župnik Župe Sv. Ivana Krstitelja u Požegi, i Marijan Pavelić, ravnatelj Kolegija u Požegi. Na početku misnog slavlja biskup Antun je pozdravio nazočne i zahvalio svima onima koji su voljeli Hrvatsku na način da su na sebe uzeli križ domovine, te položili svoje živote za njezino dostojanstvo i našu slobodu, povjeravajući ih milosrđu Božjem. S posebnom zahvalnošću pozdravio je majke i druge članove obitelji poginulih hrvatskih branitelja i pozvao sve sudionike slavlja da se sjedine u molitvi za njih, da prime nagradu vječnog života.
Homiliju je započeo podsjećajući da danas slavimo spomendan Posvete bazilike Svete Marije Velike u Rimu, koja je izgrađena u 5. st., nakon što je Efeški sabor proglasio Marijino bogomaterinstvo, dodijelivši joj naslov Bogorodica. Rekao je kako je sinoć bio na Tekijama kod Petrovaradina, gdje se slavila 300. obljetnica Gospe Tekijske, u spomen na pobjedu kršćanske vojske nad Osmanlijama. Ustvrdio je da su naše hrvatske pobjede u prošlosti povezane s marijanskim spomendanima, odnosno s marijanskom pobožnošću. Naglasio je kako nije slučajno da je naša posljednja pobjeda u Domovinskom ratu povezana baš s ovim spomendanom Svete Marije Bogorodice, ili kako ga pučki nazivamo »Gospa Snježna«. Zahvalio je Isusovoj Majci »što je tijekom naših trinaest stoljeća bila s nama, osobito pod našim hrvatskim križevima, i pomagala mnogima, napose mladim ljudima, da razumiju Isusovu istinu o križu, i da u toj istini prepoznaju svoj smisao i ulože život za dobro drugih«.
Tumačeći naviještenu Božju riječ, podsjetio je da ona želi proširiti naše vidike, pomoći nam da izbjegnemo opasnost razmišljati o sebi, o drugima, osobito o nekim važnim događajima sa svojih uskih polazišta. Rekao je da nam današnja naviještena Riječ Božja daje dva predloška kojima se pristupa životu. Prorok Nahum u prvom čitanju podsjeća kako je u njegovo vrijeme moćni grad Niniva, kojeg naziva krvničkim gradom, u svojoj oholosti, pohlepi, pljački i grabežu, ponizio Izrael, mali narod, i druge male narode oko sebe. Međutim prodor Medijaca ugrozio je Ninivu i naznačio pad njezine ohole moći, u čemu prorok vidi Boga na djelu koji zbacuje silne s prijestolja a uzdiže neznatne. Biskup je istaknuo da nijedan grad ili država puna oholosti, grabeža i svih drugih poroka ne može uspjeti niti pobijediti, jer će Bog, po prorokovu uvjerenju, »obnoviti vinograd Jakovljev«, donijeti spasenje. Pojasnio je da proroci često uspoređuju Božji narod s vinogradom, kojeg je zasadio Bog, te oni koji ga uništavaju ulaze zapravo u sukob s njime, i zbog toga unaprijed gube bitku, jer Bog na koncu uvijek pobjeđuje.
Potom je biskup istaknuo kako nam Isus u evanđelju daje predložak svoga pristupa stvarnosti, uvjeravajući da svatko od nas treba uzeti svoj križ i ići za njim, ne ići za tim da spasimo sami sebe jer ćemo ga tako izgubiti, nego ga darovati za druge i tako biti pobjednicima. Primjenjujući to na naš domovinski rat biskup je podsjetio da je u tom teškom razdoblju bilo različitih pristupa, ali je velika većina našeg naroda, prvenstveno branitelja, postupila onako kako to od nas traži Isus u današnjem evanđelju. Prvi predložak sebičnosti, pokvarenosti i laži uvijek je gubitnički. Međutim, po Isusovu predlošku postajemo veliki i ispunjeni smislom, živeći za druge, prihvaćajući na sebe križ žrtve i umiranja za druge postajemo pobjednicima. Jer – dodao je – Krist je na sebe uzeo križ čitavog čovječanstva, križ naše ranjenosti negativnošću, zlom, i u konačnici smrti da bi njegova ljubav jača od smrti donijela puninu života. Da su naši branitelji, nastavio je biskup, povjerovali predlošku sebičnosti, pohlepe i laži, tko zna što bi nam se s domovinom dogodilo. Međutim, oni su se ponašali po Isusovom predlošku, uzimajući križ domovine na svoja ramena, i iskazujući spremnost položiti svoje živote za nas, postali su pobjednici. Još je dodao kako treba upamtiti Isusovu tvrdnju u Evanđelju da će on kad dođe u slavi naplatiti svakomu po djelima njegovim i kako je utješno to znati u našoj situaciji gdje pojedinci i skupine dodjeljuju hrvatskim braniteljima i svojim protivnicima sudbinu po svojim interesnim mjerilima.
Kazao je da nam ni danas u Hrvatskoj ne treba smišljati neke nove predloške kako ćemo ostvarivati smisao našega osobnog i zajedničkog života, jer Isus Krist i njegov križ bili su najbolji put pobjede tijekom naše trinaeststoljetne povijesti, te to ostaju i dalje. Uputio je poziv svima da taj predložak primjenjuju na svim razinama društvenog života, napose na političkoj prigodom novih izbora i nakon njih. Dodao je da onaj tko ne želi na sebe uzeti križ nacije, već naciju želi iskoristiti za svoje sebične ciljeve, ne donosi sreću i blagoslov ni sebi ni drugima. Nadalje, nastavio je biskup, iskustvo nas uči da se ništa od vrijednosti u našem životu, ni u našem gradu, nije dogodilo bez žrtve, što zacijelo vrijedi kao pravilo i za našu uspješnu budućnost. Isus Krist je žrtvom križa zaorao duboku brazdu iz koje je izrasla pobjeda života u punini, te je mudro s njime ostati na tom putu i danas. Završavajući homiliju biskup Antun je pozvao nazočne da ustanu iz svojih sebičnosti, i snažnije se založe za ono što ih međusobno povezuje, da nose križ jedni drugih, slijedeći primjer spremnosti na žrtvu naših branitelja, i tako pridonesu uspješnosti i smislu života u vlastitoj domovini.
Na svršetku misnog slavlja nazočni vjernici otpjevali su himnu »Lijepa naša«. Najbližim rođacima poginulih branitelja biskup Antun je zaželio Božju utjehu i mir, a na sve nazočne zazvao Božji blagoslov.