Na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije, 15. kolovoza obitelji s brojnom djecom iz Požeške biskupije hodočastile su u voćinsko svetište. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević. Na početku je pred likom Gospe Voćinske uputio trostruki hodočasnički pozdrav Isusovoj Majci uz poklike svih nazočnih „Zdravo, zdravo, Marijo“. Taj čin zaključen je zajedničkom molitvom Gospi Voćinskoj. Biskup je potom pozdravio hodočasnike, izrazivši radost zbog dolaska brojnih obitelji s djecom u Voćin upravo na Veliku Gospu, kada slavimo da je Blažena Djevica Marija svojim uznesenjem na nebo postala dionicom Božje pobjede nad smrću. Rekao je roditeljima da oni svojim opredjeljenjem za život, za brojnu djecu, svjedoče kako vjeruju toj Božjoj pobjedi života te da su u tom smislu duboko povezani s Isusovom Majkom kojoj danas iskazuju odanost. Zahvalio im je za to svjedočanstvo, za njihovu bračnu vjernost, za ljubav i žrtvu koju ulažu u nove živote i u odgoj svoje djece. Rekao je da zajedno s njima želi sve radosno i teško u njihovom obiteljskom životu povjeriti Mariji da ih ona prati svojom brižnom majčinskom nježnošću i da ih još čvršće poveže s Isusom Kristom, jedinim Spasiteljem čovjeka. Posebni pozdrav uputio je časnim sestrama Služavkama malog Isusa Sarajevske provincije na čelu sa s. Admiratom Lučić, njihovom provincijalnom poglavaricom i čestitao im slavlje vječnih zavjeta jedne njihove sestre porijeklom iz Voćina a drugima jubileje koje slave.
Započinjući homiliju, biskup Antun je pozvao nazočne obitelji s brojnom djecom da otpjevaju Elizabetin poklik upućen Mariji u današnjem evanđelju »Blažena ti što povjerova«. Rekao je da taj pozdrav želi danas proširiti na sve roditelje brojne djece jer su povjerovali da se isplati biti opredijeljen za život, i koji su prihvaćanjem brojne djece postali dionicima blaženstva koje je Elizabeta uputila Mariji. Naglasio je da se naša hrvatska budućnost najbolje gradi upravo tim putem te da nije slučajno što su upravo oni pozvani da na najveći Marijin blagdan hodočaste u Voćin, kako bi osjetili svoje dostojanstvo i veličinu u služenju životu. Još je dodao da su ulazeći u brak i prihvaćanjem brojne djece posvjedočili kako razumiju Božji naum o čovjeku kao muškarcu i ženi iz čijeg se zajedništva ljubavi, vjernosti i žrtve rađa potomstvo te tako postaje dionicima dinamizma samoga Božjeg života, uzajamnog darivanja Oca i Sina u vezu ljubavi Duha Svetoga.
Tumačeći ulomak iz knjige Otkrivenja sv. Ivana Apostola, biskup je naglasio da evanđelist u svojim spisima često puta za sebe kaže da vidi. Nije riječ, pojasnio je, o fizičkom gledanju, već o gledanju srca očima vjere. Ivan vidi u trudnoj ženi znak pobjede života, po moći koju joj je Stvoritelj udijelio da može začeti i roditi novog čovjeka. Bog je čovjeka učinio sustvoriteljem, suradnikom. Kad muž i žena surađuju s Bogom Stvoriteljem u rađanju novog života, oni su najveći dobročinitelji čovječanstva, jer mu osiguravaju blagoslovljenu sadašnjost i budućnost, a u svakom novorođenom čovjeku počinje se ostvarivati i Božja vječnost. Drugi znak koji Ivan vidi, nastavio je biskup, jest zmaj koji želi proždrijeti ženino dijete. Rekao je da smo svjedoci kako su političari i druge odgovorne osobe svjesne demografskog problema u Hrvatskoj, o njemu govore i raspravljaju, ali kad se treba nešto konkretno učiniti za poboljšanje demografskog stanja, nažalost redovito se događa da izostaju konkretni potezi i da se zmajska strategija nerijetko očituje u vlastitim sebičnim interesima, gospodarskom probitku i standardu kao važnijem od novog ljudskog života. Ako je sve manje rođenih u Hrvatskoj, za koga je potreban gospodarski napredak oko kojeg se trudimo, upitao je biskup. Naglasio je kako je kod nas prvenstveno potrebno osvješćivati ljude, napose mlade, da je služenje životu u braku i obitelji jedna od najplemenitijih zadaća jer je očitovanje najveće kreativne moći koju je Bog dao čovjeku i ulaganje sebe u smisao koji se postiže žrtvom i ljubavlju. Biskup je posvjedočio obiteljima s brojnom djecom da su mu poznate brojne nevolje kroz koje prolaze, i da zna kako ih više od poteškoća materijalne naravi pogađa činjenica da ljudi oko njih nemaju dovoljno osjećaja i poštovanja prema njihovu služenju životu te im ne pružaju podršku. Istaknuo je kako se i na ovom hodočašću obnavljaju i učvršćuju u svijesti da je Bog uvijek uz njih i poručio im neka budu ponosni na svoje opredjeljenje jer je Bog ljubavlju i žrtvom svoga Sina slomio strategiju zlog zmaja koji želi onemogućiti novi život. Pozvao ih je da se povezani s njime u svom opredjeljenju za život ničega i nikoga ne boje.
Tumačeći evanđeoski ulomak rekao je da on prikazuje susret dviju trudnih žena, Marije i Elizabete, koje ono što je u njima začeto promatraju kao Božje djelo i tome se raduju, jedna drugu hvale što su povjerovale Božjem naumu s njima. Poželio je da muževi i žene danas u Voćinu poput Marije i Elizabete jedni druge gledaju očima vjere, jedni druge hvale zbog opredjeljenja za život po Božjem naumu, da budu radosni što on čudesno djeluje po njima običnim i malim ljudima za pobjedu života u Hrvatskoj. Podsjetivši na prisutnost časnih sestara među obiteljima s brojnom djecom, biskup je ustvrdio da su se one, izabravši redovništvo, odrekle braka i obitelji, ne zato što ne vjeruju Božjem naumu o braku i obitelji, nego da svojim djevičanstvom posvjedoče posvemašnje predanje i sjedinjenost s Isusom Kristom koji nije živio u braku kao privremenoj i prolaznoj ovozemaljskoj stvarnosti, odrekao ga se jer se u njemu započelo ostvarivati kraljevstvo nebesko, cilj i svrha našeg postojanja u koje je uznesena Marija. Brak i beženstvo radi kraljevstva nebeskoga, zaključio je biskup, dva su puta kojima nas Bog po muci i smrti svoga Sina vodi u puninu vječnog života. Završavajući homiliju zaželio je da Bog blagoslovi sve obitelji s brojnom djecom, i da ne dopusti da bilo tko nekim ljudskim ideološkim pristupima čovjeku pomuti njihove duše s obzirom na Božji naum o braku i obitelji. Zaključio je molitvom Mariji, Isusovoj Majci, da bude s nama na našim osobnim i obiteljskim životnim putovima i da nam pomogne biti Božjima, da pobijedi život kako ga je on zamislio, i kako ga samo on može dati. Nakon popričesne molitve uslijedila je zavjetna obiteljska procesija s Marijinim likom središtem Voćina. Po povratku u crkvu biskup Antun je rekao hodočasnicima da su ovom procesijom pružili ruku Isusovoj Majci i poručili joj da kroz život žele ići pod njezinom zaštitom. Zahvalio im je za sudjelovanje na ovom slavlju te na njih zazvao Božji blagoslov.
Nakon kraćeg odmora u Hrvatskom domu održan je prigodni program za obitelji s brojnom djecom, koji je vodio Miroslav Paulić, profesor hrvatskog jezika i književnosti na Katoličkoj gimnaziji s pravom javnosti u Požegi. Najprije se nazočnima obratio biskup, rekavši da se raduje svakom pojedinom članu obitelji s brojnom djecom i svakoj pojedinoj obitelji, ponovivši razlog te radosti, a to je činjenica da je Bog nas ljude želio stvoriti kao članove obiteljske zajednice. Kad ljudi obiteljsku stvarnost žive u skladu s Božjim naumom, naglasio je biskup, onda se događa neka otajstvena ljepota i duhovna snaga bračne žrtve i ljubavi. Posvjedočio je da su za njega osobno ovakvi susreti izgrađujući, jer je duhovno obogaćen plemenitošću, žrtvom i ljubavlju koju oni žive u svojim obiteljima. Zahvalio im je za sve žrtve koje prihvaćaju, uvjeravajući ih da ni jedna žrtva nije neplodna. Izrazio im je osobnu blizinu i potporu, kao i potporu Požeške biskupije. Podsjetio je nazočne da je danas u cijeloj Požeškoj biskupiji Dan molitve za obitelj, pozvavši ih na molitvu za tu nakanu.
Potom su vjeroučitelj Miroslav Peroutka iz Požege i vjeroučenik Mate Vukić iz Kuzmice izveli kratki poučni skeč o odnosima roditelja i djece pod nazivom »Koliko košta sat tatinog rada?«. Ana Matković, voditeljica požeškog biskupijskog Obiteljskog centra »Pro vita et familia« prikazala je njegovu djelatnost, ustvrdivši da on svojom stručnom pomoći stoji besplatno na raspolaganju svim obiteljima u poteškoćama. Skupina djeca iz Požege i Vidovaca otpjevala je nekoliko duhovnih pjesama između pojedinih točki programa. Na završetku susreta Goran Lukić, ravnatelj Biskupijskog caritasa, uz pomoć suradnika podijelio je novčanu pomoć Požeške biskupije obiteljima s brojnom djecom pred početak nove školske godine, i uručio dvije knjižice s obiteljskom tematikom.
Vijesti NA VELIKU GOSPU OBITELJI POŽEŠKE BISKUPIJE S BROJNOM DJECOM HODOČASTILE U VOĆIN
