U nedjelju, 11. rujna, tjedan dana nakon proglašenje Majke Terezije svetom, biskup Antun Škvorčević predvodio je u požeškoj Katedrali misu zahvalnicu zajedno sa svećenicima iz biskupijskih središnjih ustanova i katedralne župe sv. Terezije Avilske. Pozdravljajući nazočne kazao je: »Poznato Vam je da je papa Franjo minule nedjelje, 4. rujna proglasio svetom Majku Tereziju i odredio da se njezin spomendan slavi 5. rujna svake godine. Majka Terezija se svojim duhom služenja i ljubavi duboko ugradila u otajstvo Isusove muke, smrti i njegove uskrsne proslave, snažno opečatila život Crkve i svijeta tijekom dvadesetog stoljeća te je njezino uzdignuće na oltar svjedočanstvo da ona tim istim duhom svetosti ostaje trajno prisutna među nama. Njezino svjedočanstvo plemenitosti, radost u služenju Bogu i čovjeku na svoj način su ostali također trajno među nama po njezinu posjetu voćinskom svetištu osamdesetih godina prošlog stoljeća. Tako ondje u vjeri susrećemo duhovnu blizinu pape Ivana Pavla II. po liku Gospe Voćinske koji je okrunio a Majke Terezije po njezinu hodočašću u Voćin prigodom jednog dječjeg hodočašća. Zahvalimo Bogu za njihovu svetost i molimo da nam njihova duhovna blizina i zagovor budu pomoć na našem osobnom i biskupijskom putu. Uključimo u molitvu i jučerašnji pohod ekumenskog patrijarha Bartolomeja Jasenovcu i Pakracu da urodi zauzetijim nastojanjem oko pomirenja, praštanja i zajedništva na našim prostorima«.
U homiliji biskup Antun je najprije zahvalio Gospodinu što nam je danas prostro tako bogat stol svoje Riječi i pokrenuo razgovor s nama koji uvijek ima blagoslovljen ishod. Rekao je da nas prvo čitanje iz Knjige izlaska podsjeća na Boga koji je sav okrenut čovjeku, što je vidljivo u činjenici da je pripadnike izabranog židovskog naroda iz egipatskog ropstva izveo u slobodu. Oni pak umjesto da zajedno s Bogom imaju čovjeka u središtu svoje pozornosti, primijetio je biskup, okrenuli su se prema zlatnom teletu, idolu. Na Mojsijevo posredovanje i zagovaranje Bog se sažalio nad ranjenošću naroda zlom i negativnošću, i oprostio mu u svom milosrđu. Upozorio je na Božju okrenutost čovjeku i u drugom čitanju u kojem apostol Pavao svom učeniku Timoteju priznaje da je zbog svojih grijeha bio izgubljen, ali ga je Isus Krist pomilovao i u svom milosrđu spasio ne od nekog fizičkog ropstva, nego od nutarnje zarobljenosti njegova duha zlom i negativnošću. Naglasivši da je nît koja se proteže kroz Riječ Božju današnje nedjelje – a to je Božja usredotočenost na čovjeka – osobito vidljiva i snažna u evanđeoskom biseru, kako je nazvao 15. poglavlje Lukinog evanđelja. Rekao je da nam je Isus u prispodobama o izgubljenoj ovci, izgubljenoj drahmi i o izgubljenom sinu posvjedočio da mi Bogu nismo bilo tko, nego njegovo najdraže stvorenje kojemu je on trajno okrenut, jer ga želi obnoviti u njegovu izvornom stanju, uvesti ga u puninu postojanja.
Zašto mi ne znamo zajedno s Bogom biti okrenuti prema čovjeku, upitao je biskup nazočne. Podsjetio je na današnje izbore za Hrvatski sabor i istaknuo da će se ubrzo pokazati jesmo li izabrali ljude koji će doista staviti u čovjeka u središte svoga djelovanja i zauzimati se za njegovo dobro, ili će se mnogi od njih okrenuti svom sebičnom interesu, ili još gore biti jedni protiv drugih. Upozorio je na različita stanja izgubljenosti u kojem se nalazi suvremeni čovjek, osobito ona na razini moralnih opredjeljenja, pozvavši prisutne da ne budu ravnodušni na ničiju izgubljenost, da nikada ne budu protiv onih koji su krenuli krivim putem, nego da u ljubavi i milosrđu traže izgubljene kako to čini Bog koji ne otpisuje grješnika ni u jednom trenutku, niti u jednoj situaciji njegova života, nego liječi grijeh kao njegovu duhovnu bolest. Biskup je ustvrdio da je sv. Majka Terezija, jednostavna i skromna Albanka, razumjela Božju usredotočenost na čovjeka i usudila se krenuti njegovim putem te je poput Isusa stavila ga u središte svoje pozornosti i služiti mu u njegovu siromaštvu, bolesti i umiranju. Rekao je da je veličinu njezina služenja ocrtao papa Franjo u homiliji mise njezine kanonizacije, te se poslužio njegovim riječima u prikazu njezina svetačkog lika.
»Majka Terezija je cijeloga svog života bila velikodušna djeliteljica božanskog milosrđa, stavivši se svima na raspolaganje po prihvaćanju i obrani ljudskog života, onog nerođenog te onog napuštenog i odbačenog. Zalagala se u obrani života neprestano navješćujući da je ‘onaj koji još nije rođen najslabiji, najmanji i najbjedniji’. Prignula se k osobama koji su bile na kraju životu, ostavljene da umru na uličnim rubovima, prepoznavši dostojanstvo što im ga je Bog dao; učinila je da zemaljski moćnici čuju njezin glas, da priznaju svoje grijehe pred zločinima – pred zločinima! – siromaštva koje su sami stvorili. Za nju je milosrđe bilo »sol« koja je davala tek svakom njezinom djelu, i ‘svjetlost’ koja je rasvjetljivala tmine onih koji više nisu imali ni suza da oplaču svoje siromaštvo i svoju patnju.
Njezino poslanje u predgrađima gradova i u životima onih koji su na rubu društva ostaje i nama danas svjedočanstvo koje govori da je Bog blizu najsiromašnijima od najsiromašnijih. Svim volonterima svijeta predajem danas ovaj uzorni lik žene i Bogu posvećene osobe: neka ona bude vaš uzor svetosti! Mislim da ćemo možda imati malu poteškoću nazivati je Sveta Tereza: njezina nam je svetost toliko bliska, toliko nježna i plodonosna da ćemo joj i dalje govoriti ‘Majka Tereza’. Neka nam ta neumorna djelatnica milosrđa pomogne da sve više shvaćamo kako je jedino mjerilo našeg djelovanja besplatna ljubav, slobodna od svake ideologije i svake obveze, i izlivena na sve bez obzira na jezik, kulturu, rasu ili religiju. Majka Tereza je voljela kazati: ‘Možda ne govorim njihov jezik, ali mogu im se smiješiti’. Ponesimo u srcu njezin osmijeh i darujmo ga onima koje susrećemo na našem putu, osobito onima koji trpe. Tako ćemo otvoriti obzore radosti i nade tolikim ljudima koji su izgubili povjerenje i kojima je potrebno razumijevanje i nježnost.“
Homiliju je biskup Antun završio s dvije želje. Prva je da nas Majka Terezija na našim životnim putovima prati svojim zagovorom, kako bismo poput nje i mi razumjeli da najbolje služimo Bogu kad služimo čovjeku. Druga želja je da po njezinom pohodu Voćinskom svetištu i kroz njezinu ugrađenost u našu marijansku duhovnost trajno ostanemo povezani s njome.
Na svršetku misnog slavlja biskup je na nazočne zazvao Božji blagoslov, moleći da plemenitost sv. Majke Terezije, koju je crpila iz euharistije, bude ugrađena u našu hrvatsku domovinu.
Vijesti U POŽEGI ODRŽANA MISA ZAHVALNICA ZA PROGLAŠENJE MAJKE TEREZIJE SVETOM
