Na proslavi Biskupijskog dana prigodom 19. obljetnice uspostave Požeške biskupije, 24. rujna u Požegi su se pod predsjedanjem biskupa Antuna Škvorčevića okupili na zborovanje dijecezanski svećenici, đakoni, redovnici i redovnice, vjeroučitelji, odgojiteljice u vjeri, bogoslovi i svećenički aspiranti, novoizabrani članovi župnih pastoralnih vijeća, lektori, izvanredni djelitelji svete pričesti te članovi crkvenih udruga i pokreta. Program je započeo radom u pojedinim skupinama.
Sudionici prve skupine: svećenici, đakoni, redovnici i redovnice, bogoslovi i sjemeništarci, vjeroučitelji i odgojiteljice u vjeri, okupili su se u velikoj Dvorani Sv. Terezije Avilske, gdje je program koordinirao Ivica Žuljević, moderator Biskupskog ordinarijata u Požegi. Nakon molitve Trećeg časa biskup Antun je u svom govoru podsjetio na svrhu i smisao ovog skupa u Požegi prigodom godišnjice uspostave Požeške biskupije i rekao: “Sazvali smo tradicionalni Biskupijski dan i pozvali na njega sve one kojima je uz zaređene službenike – biskupa, svećenike i đakone – povjerena određena služba u našoj Biskupiji, kako bismo Bogu zahvalili za dar pripadnosti jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi u svojoj požeškoj mjesnoj Crkvi.
Želimo nakratko svrnuti pogled na minulu pastoralnu godinu i provjeriti što smo u njoj ostvarili, da bismo se okrenuli k započetoj pastoralnoj godini, u kojoj ćemo sve programe usmjeriti na svetu euharistiju oko koje se okuplja i od koje živi Crkva te se pripravili za naš biskupijski euharistijski kongres koji se slavi svake desete godine. Na današnji dan iduće godine, 24. rujna 2017. okupit ćemo se na biskupijskoj euharistijskoj velepostaji u Požegi, sjedištu naše Biskupije kao pripadnici Božjeg naroda i nositelji različitih razina poslanja.“ Svim sudionicima na programu biskup je zahvalio za sve ono što svatko od njih u svom poslanju, povezan s dijecezanskim biskupom i drugom subraćom nastoji svakodnevno ostvarivati.
Naglasio je da je i njihovom zauzetošću Požeška biskupija i u minuloj pastoralnoj godini u vrijeme Izvanrednog jubileja milosrđa bila živi organizam Isusove Crkve koji na ovim našim prostorima služi čovjeku izranjenom raznim nevoljama, i koja je mogla učiniti određene evangelizacijske iskorake na karitativnom području, u pastoralu obitelji, napose s brojnom djecom, u odgoju i obrazovanju po našim katoličkim školama, djelovanju na polju kulture, te na drugim razinama života. Kazao im je kako u duhu našega biskupijskog gesla „Krist, danas i uvijeke“ nije važno ono što smo mi uspjeli učiniti, nego što je Isus Krist mogao po nama ostvariti, i da je ovaj Biskupijski dan naš zajednički pokušaj otvoriti mu u požeškoj mjesnoj Crkvi vrata naših života, naših sposobnosti i slabosti, naše iskrenosti i sumnjičavosti, srdačnosti za njega i bezvoljnosti, te mu posvjedočiti da je on naš jedini Gospodin u kojeg polažemo svoje osobne nade i nade naše domovine i svijeta. Kazao je da nas na to poziva i geslo trećeg biskupijskog euharistijskog kongresa: „Krist danas i uvijeke, nada naša“.
Potom je fra Ante Crnčević održao izlaganje »Biskupijski euharistijski kongres«. Započeo je tvrdnjom da se redovitim slavljenjem euharistijskih kongresa život jedne mjesne Crkve uvijek iznova vraća euharistiji kao svom izvoru i vrhuncu, i potvrđuje se drevna istina da Crkva živi od Euharistije, što znači da Crkva postaje više Crkvom ako dublje uranja u iskustvo i mudrost euharistije. Nadalje je ustvrdio da vrijeme priprave za euharistijski kongres i samo njegovo slavlje u jednoj mjesnoj Crkvi jest vrijeme intenzivnoga življenja crkvenosti njezine vjere i njezinog poslanja, odnosno vrijeme velike duhovne obnove na svim razinama života i u svim oblicima njezina djelovanja. Također je ustvrdio da je riječ »kongres« istinski crkveni pojam, unatoč činjenici što se tim pojmom nazivaju razna svjetovna okupljanja, potkrijepivši tu tvrdnju novozavjetnim citata iz kojih je vidljivo da je Crkva u svojoj bîti kongresna stvarnost i da su okupljanje i zajednica prvi konstitutivni elementi kršćanske liturgije, te nam u tom smislu priređivanje euharistijskog kongresa pomaže na nov način razumjeti da je Crkva zajednica koja izrasta i izvire iz euharistijskog okupljanja. Podsjetio je da se u crkvenom govoru ne kaže da se kongres održava, nego da se slavi, jer je slavljenje kršćanski način poniranja u otajstvo, a slavljenje euharistijskog kongresa je slavlje koje zahvaća cijelu biskupijsku zajednicu i sav njezin život. Slavljenjem biskupijskog euharistijskog kongresa kao biskupijska zajednica postajemo dionicima Božjeg spasenja i produbljujemo vjerničku svijest o pripadnosti Crkvi i svijest odgovornosti za Crkvu, jer kršćanstvo ne počiva na osobnoj vjeri, nego na zajedničkoj vjeri Crkve. Primijetio je da se ideja euharistijskih kongresa rađa upravo u vremenu kada se u zapadnom društvu u drugoj polovici 19. stoljeća počinju osjećati poteškoće otuđenosti, i kada društvo biva ranjeno krizom zajedništva. Povijest nas uči kako euharistijski kongres nije događaj zatvoren u slavlje i pobožnost jedne zajednice, nego on usmjeruje zajednicu i obnavlja njezino poslanje u društvu, pozivajući je da bude evanđeoski kvasac društva. Govoreći nadalje o pripremi euharistijskih kongresa, rekao je da se prethodno odabire neka tema kao misao vodilja, koja nastoji dati uporište svim kongresnim događanjima i svojim sadržajima odgovoriti na neke aktualne potrebe Crkve ili društva u kojem Crkva živi i vrši svoje poslanje. Kao primjer naveo je teme nekoliko zadnjih međunarodnih i nacionalnih euharistijskih kongresa. Potom je govorio o pripravi za euharistijski kongres i o samom slavlju kongresa prema Rimskom obredniku. Govoreći o nerazdvojivosti Euharistije i crkvenog zajedništva te o aktivnom sudjelovanje vjernika u euharistijskom slavlju naglasio je da sudjelovati u slavlju euharistije znači biti nositelji dijela dara koji se udjeljuje u slavlju Kristova otajstva. Završavajući izlaganje dr. Crnčević je spomenuo društvenu dimenziju euharistijskog kongresa i zaključio da događanja u godini priprave za slavlje euharistijskog kongresa treba smatrati prigodom za euharistijsku preobrazbu naših zajednica, koja će ih osposobiti nas za kršćansku preobrazbu društva u kojem žive.
U drugom dijelu susreta Robert Mokri, predstojnik Katehetskog ureda i voditelj Biskupijskog pastoralnog centra progovorio je o programima pojedinih pastoralnih povjerenstava, a Josip Krpeljević, predsjednik Odbora za proslavu 20.obljetnice uspostave Požeške biskupije izložio je okvirni program proslave spomenute obljetnice i priprave za Treći Biskupijski euharistijski kongres. Ivica Žuljević informirao je nazočne o biskupijskom hodočašću u Rim koncem travnja i početkom svibnja iduće godine.
Sudionici druge skupine: članovi pastoralnih povjerenstava, katoličkih udruga i pokreta te djelatnici katoličkih škola Požeške biskupije svoj su susret održali u maloj Dvorani Sv. Terezije Avilske. U prvom dijelu susreta prigodno izlaganje je imao Ivica Bošnjak, a u drugom dijelu o načinu njihova sudjelovanja u programima priprave za euharistijski kongres govorio im je Robert Mokri, predstojnik Katehetskog ureda .
Sudionici treće skupine: novoizabrani članovi župnih pastoralnih vijeća, lektori i izvanredni djelitelji svete pričesti okupili su se u crkvi Duha Svetoga. U prvom dijelu susreta o župnom pastoralnom vijeću na temelju Pravilnika Župnog pastoralnog vijeća u Požeškoj biskupiji govorio je generalni vikar Josip Krpeljević. U drugom dijelu vijećnicima je protumačeno djelovanje ŽPV-a u tri njegova odbora. O odboru za naviještanje Božje riječi (kerigma) govorio je Robert Mokri. Odbor za liturgijski i molitveni život (leiturgia) vijećnicima je protumačio stalni đakon Zdravko Ticl, a ravnatelj Biskupijskog caritasa Goran Lukić prikazao je djelovanje odbora za karitativnu djelatnost (diakonia).
Sudionici svih triju skupina okupili su se u 12.00 sati u Katedrali na središnjoj točki Biskupijskog dana, euharistijskom slavlju, koje je predvodio biskup Antun Škvorčević. Pozdravljajući sve nazočne biskup ih je podsjetio da im se na ovom Biskupijskom danu Isus Krist u snazi svoga Duha želi očitovati kao pobjednik nad smrću i kao njihova snaga. Na poseban način je pozdravio novoizabrane članove župnih pastoralnih vijeća, rekavši da su župljani na minulim izborima iskazali im povjerenje izabravši ih u župno pastoralno vijeće, i da je on kao biskup to povjerenje potvrdio, i da će oni sutra, u nedjelju, biti predstavljeni u svojim župama, pozvavši na molitvu za njih.
U homiliji je biskup na temelju naviještene Božje riječi iz poslanice Hebrejima i evanđeoskog ulomka u kome Isus nalaže Petru da izveze na pučinu potražio odgovor na pitanje tko smo to mi koji smo se danas okupili na slavlje Biskupijskog dana. Obrazložio je da se identitet svih onih koji u Požeškoj biskupiji imaju poslanje temelju na krštenju kojim nas je Isus Krist pridružio svojoj smrti i uskrsnuću te nas snagom Duha Svetoga kao udove svoga otajstvenog tijela povezuje u našoj mjesnoj Crkvi u duboko međusobno zajedništvo, koje se danas vidljivo očituje na ovom euharistijskom slavlju u Katedrali. Zahvalio je Isusu Kristu za to njegovo otajstveno djelo kojim trajno ostaje s nama na putu vjere, nade i ljubavi naše mjesne Crkve. Posvjedočio je nazočnima kako mu je Isus drag kad ljudima nešto nalaže, kad ih šalje da nešto učine, kao u današnjem evanđeoskom ulomku kad nalaže Petru da izveze na pučinu, rekavši da on time svjedoči kako računa s nama u ostvarivanju svoga spasenjskog djela, ali da se pri tom poput Petra trebamo otisnuti od naše obale, od naših ljudskih sigurnosti, kombinatorika i ciljeva. Potaknuo je nazočne da se ne boje biti Isusovim suradnicima u njegovoj Crkvi, u suradnji sa svojim župnicima i drugim vjernicima otvarati prostore dinamizmu Isusove pobjede nad ljudskim zlom, pokvarenošću i smrću.
Na koncu misnog slavlja biskup je zazvao Božji blagoslov na sve ono što će sudionici Biskupijskog dana potaknuti Isusovom riječju u pastoralnoj godini koja je pred nama nastojati činiti.
