Na 19. obljetnicu uspostave Požeške biskupije, ređenja njezina biskupa te na svetkovinu godišnjice posvete požeške Katedrale, 27. rujna požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je slavlje blagoslova obnovljenog katedralnog pročelja i novih ulaznih brončanih vrata, rad akademske kiparice Marije Ujević Galetović. Pozdravljajući svećenike, uzvanike i sve nazočne vjernike biskup Antun je podsjetio na navedene obljetnice. Istaknuo je kako je bilo uputno stara dotrajala drvena katedralna vrata zamijeniti novima, da nas ona u Godini milosrđa i nakon nje snažnije podsjećaju na Isusa Krista koji je za sebe rekao „Ja sam vrata“ kroz koja se ulazi u život. Tako naša Katedrala na pomolu 20. godišnjice uspostave Požeške biskupije dobiva još jednu sastavnicu koja očituje njezinu ulogu i značenje središnje biskupijske crkve, rekao je biskup.
Izrazio je veliku zahvalnost akademkinji Mariji Ujević Galetović što je rado prihvatila izradu novih vrata, oblikujući djelo izvanredne ljepote, s punim pravom nazvano „Nebeskim vratima “. Ona pomažu da nam se pogled duha ne zaustavi na požeškom katedralnom trgu i ne ostane na crkvenom materijalnom zdanju, nego se uzdigne do nebeskih obzora, do stvarnosti kojima srcem pripadamo, a koje je ostvario Sin Očev odvijeka kad je postao čovjekom i svojom ljubavlju jačom od smrti otvorio „Nebeska vrata“. Zahvalio je svima onima koji su sudjelovali u izvedbi novih vrata i u njihovu postavljanju na katedralni ulaz: Damiru Ujeviću, njihovu ljevaču u bronci, Oliveru Subotiću koji ih je bravarski uredio, Borisu Vučiću Šnepergeru, voditelju obnove katedralnog pročelja i Ivici Žuljeviću, katedralnom župniku, koordinatoru svih radova.
Sama vrata i djelo akademkinje Ujević predstavila je povjesničarka umjetnosti Željka Čorak, koja je u svom govoru ustvrdila da će se ovo djelo kiparice Marije Ujević u hrvatskoj povijesti umjetnosti pamtiti kao »vrata raja«, podsjetivši da svaka crkvena vrata, kako ona najskromnija, tako i ona koju su izradili vrhunski umjetnici, simboliziraju ulazak u raj. Istaknula je da za razliku od vrata na nekim drugim crkvama, vrata Marije Ujević nisu podijeljena u polja, ona ne funkcioniraju kao narativni slijed; ona se ne doživljavaju neizbježnim polaganim čitanjem, nego počinju sintezom. Ona donose munjevitu spoznaju koja se onda polagano razliježe i opušta, lelujajući se na valovima. Osnovna crta njezinih vrata je sažetost, zgusnutost, a lakoća kojom odišu ove brončane površine, valjda je ona krajnja, koju kiparska ruka može dosegnuti. Reljef je plitak, ali zvučan kao partitura visokih oktava, a njegova razgibanost nalik je svojevrsnoj kaligrafiji, jednokratnom pismu jednokratnog jezika. Ustvrdila je kako suvremenog čovjeka više zanimaju tuđa zla i katastrofe, i da je zbog toga sila teža njegova uobičajenija reakcija od sile uzmaha, ali da unatoč tome u njegov ljudski kôd ostaje upisana nada koja se opire sili teži. Ono što je Marija Ujević rekla o raju, jest sâm put prema njemu, sama sila uzmaha, vjetar uzlijetanja, neograničeni rast, spomenula je govornica. Definirajući raj kao dobro obavljen posao, ispunjenu dužnost, i izvršenu službu, gospođa Čorak je zaključila da je Marija Ujević napravila odličan posao, na kojem joj valja čestitati, jer je ovim remek-djelom ne samo ponovno ušla na velika vrata u povijest hrvatske i suvremene umjetnosti, nego je i stekla svoju parcelu raja. Završavajući govor čestitala je i zahvalila biskupu Antunu Škvorčeviću, rekavši da je on ovim vratima, kao i svojim drugim pothvatima pridonio rastu kriterija u odnosima Crkve i umjetnosti. Potom je biskup Antun otvorio nova vrata te su se svi nazočni u procesiji uputili u Katedralu praćeni pjesmom zbora požeške Katoličke osnovne škole i sudjelovali na euharistijskom slavlju koje je predvodio biskup s četrdesetak svećenika prigodom Obljetnice posvete Katedrale.
Na početku homilije biskup je svećenicima i svima prisutnima čestitao devetnaestu obljetnicu uspostave Požeške biskupije. Upozorio je nazočnu djecu Katoličke osnovne škole i Gimnazije na današnji sunčan dan i prirodu koja u njegovu svjetlu očituje svu svoju ljepotu i puninu, istaknuvši da se tako događa s nama kad nam u srcu svojim svjetlom zasja Isus Krist te se prepoznamo u ljepoti i punoj istini našeg ljudskog postojanja, i da se to ostvaruje u svakoj svetoj misi kad u nas uđe njegova riječ i budemo dionici svetog otajstva.
Usredotočio se potom na tvrdnju sv. Pavla u naviještenom ulomku iz Poslanice Korinćanima da su svi kršteni Božja građevina. Kazao je kako gradimo crkve i stavljamo na njih vrata, poput današnjih Marije Ujević, upravo zato da bismo se podsjetili kako smo mi građevina Božja i kako je Bog na zdanje našeg bića postavio vrata, a to je naše srce. Upozorio je da kroz ta vrata u nas može ući puno toga ružnoga, mračnoga, teškoga i zločestoga – te tako na neki način postajemo prostor sajma i trgovine na svetom mjestu o kojem govori današnje Evanđelje – što nas čini klimavom ili razorenom građevinom. Ali sreća je, nastavio je biskup, da kroz vrata našega srca u nas može ući i Božje svjetlo, Isus Krist, koji ima moć istjerati iz nas ono što nas je ranilo zloćom, sebičnošću i pokvarenošću. On snagom svoga Duha može osposobiti da se u nama nastani plemenitost, dobrota, ljubav i radost, duhovne stvarnosti koje se ne mogu opipati niti izvagati, te budemo hram Božji, o kojem govori sv. Pavao. Pozvao je nazočne – dok se o Obljetnici posvete Katedrale raduju što je ona sve ljepša, pa i po novim vratima – neka se još više raduju ljepoti koju može u našim srcima ostvariti Isus Krist snagom svoga Duha. Potaknuo ih je na molitvu da kroz vrata njihova srca ne uđe u njih ono što će ih razoriti, pomračiti i uništiti. Pozvao ih je također da mole za Požešku biskupiji i njezine službenike, kako bi pomogli da rastemo kao građevina Božja do visine uzrasta oslobođenog i proslavljenog čovjeka u Isus Kristu.
Nakon popričesne svi su se odazvali tom biskupovu pozivu te su uputili su Bogu molitvu za Požešku biskupiju. Generalni vikar Josip Krpeljević čestitao je u ime svećenika i vjernika biskupu Antunu 19. obljetnicu uspostave Požeške biskupije i njegova biskupskog ređenja. Kao ranijih godina na oblejtnicu uspostave Požeške biskupije, biskup je uručio zaslužnim vjernicima Biskupijsku medalju i Povelju zahvalnosti. Ove godine primila ih je akademkinja Marija Ujević Galetović za poseban doprinos u uređenju požeške Katedrale, profesor Mario Beusan za vođenje radova na Dijecezanskom muzeju u Požegi, te gospodin Đuro Margetić iz župe Štivica za pedesetogodišnju vjernu suradnju sa župnicima spomenute župe. Na svečanosti blagoslova ulaznih brončanih vrata i na misnom slavlju pjevao je zbor učenika Katoličke osnovne škole iz Požege pod ravnanjem Ljube Šolić.
Vijesti BLAGOSLOV NOVIH BRONČANIH VRATA POŽEŠKE KATEDRALE
