Arhiđakonatski susret permanentne formacije svećenika Slavonsko-podravskog arhiđakonata održan je 14. studenoga u župnoj Dvorani sv. Josipa u Slatini. Nakon molitve Trećega časa, arhiđakon Vladimir Škrinjarić pozdravio je biskupa Antuna Škvorčevića te okupljene svećenike Našičkog, Virovitičkog i Slatinskog dekanata, izrazivši radost zbog ovakvih susreta koji su prilika za izgrađivanje zajedništva. Podsjetio je na riječi pape Franje kako nam je sam Gospodin Isus Krist prvi bližnji bez kojeg nema zajedništva, te su ovakve prilike dragocjene.
Biskup je u uvodnoj riječi izrazio zahvalnost okupljenim svećenicima za sve ono što svatko od njih najprije čini za sebe u svojoj svećeničkoj izgradnji, a onda za ono što nastoje ostvarivati u svom pastoralnom poslanju, u međusobnoj povezanosti i suradnji.
Podsjetio je na današnji spomendan sv. Nikole Tavelića, prvog proglašenog sveca u Hrvata, čija se kanonizacija sporo i s poteškoćama odvijala, baš kao što se to događa i s bl. Alojzijem Stepincem, istaknuvši da je to na svoj način odraz povijesnih nevolja u kojima je živio hrvatski čovjek. Istaknuo je kako zborna molitva sv. Nikole Tavelića očituje dvije dimenzije njegova života, revnost u naviještanju evanđelja i mučeništvo, koje nas potiču da se ispitamo kako je s našom revnošću za širenje vjere, da li nas nagriza individualizam pa se ne zanimamo jedni za druge i ne surađujemo dovoljno u tako zahtjevnom poslanju. U tom smislu spomenuo je važnost međusobne svećeničke komunikacije, ne samo posredstvom modernih sredstava poput mobitela i interneta koji nam omogućuju razgovarati sa svima u bilo kojem trenutku, nego u međusobnim susretima, neposrednoj živoj osobnoj komunikaciji. Podsjetio je na riječi sv. Pavla koji u kratkom ulomku današnjega Trećeg časa potiče Rimljane da nikome ništa ne duguju osim da jedan drugoga ljube, istaknuvši kako je to najteža, ali najdragocjenija komunikacija, jer ljubiti znači ne samo biti s drugim već biti za drugoga, što ispunja dubokim smislom. Upozorio je kako je moguće da i svećenici budu zaraženi mentalitetom koji vlada u našem društvu gdje su ljudi usmjereni na međusobne negativnosti i šire nemoć, naglasivši da je ljubiti drugoga moćno stanje koje uspostavlja zajedništvo i pobjeđuje sukobe. Istaknuo je kako svećenici imaju poslanje biti navjestiteljima Radosne vijesti pobjede zla i smrti u Isusu Kristu te zbog toga trebaju nastojati svakodnevno trgati se iz zarobljenosti negativnostima i ravnodušnošću. Pozvao je svećenike da i na današnjem susretu učine evanđeoski korak, izdižući se iznad zla koje i njih želi podijeliti i sukobiti te se obnove u međusobnom prihvaćanju i poštovanju po onom što svatko od njih jest darom Gospodinova poziva i poslanja.
Biskup je potom progovorio o nadolazećoj 20. obljetnici utemeljenja Požeške biskupije i razlozima da ona bude proslavljena trećim biskupijskim euharistijskim kongresom. Podsjetio je na učenje II. vatikanskog sabora kako se Crkva očituje i ostvaruje kroz euharistiju te da je euharistija vrhunac i izvor cjelokupnog života Crkve. Naglasio je da to vrijedi kako za biskupiju tako za župu te one nisu prvenstveno upravne nego euharistijske zajednice. Pozvao je svećenike da svatko sebe ispita kakva su naša euharistijska slavlja te koliko im posvećujemo pozornosti. Kazao je da je biskupijski euharistijski kongres prilika posvijestiti si navedene istine i zauzeti se da euharistijska slavlja budu uistinu tako pripravljena da ona što snažnije očituju i ostvaruju Crkvu u njezinoj dubokoj otajstvenoj stvarnosti.
Zatim je biskup podsjetio da euharistiju slavimo po rimskom obredu, da je obrednost njezina važna sastavnica u kojoj se i po kojoj ostvaruje otajstvo koje nije prepušteno našoj volji nego se u vjernosti obrednoj znakovnosti očituje naša povezanost sa apostolskom Crkvom. Na temelju Opće uredbe iz trećeg tipskog izdanja Rimskog misala progovorio je o pojedinim pitanjima pravilnog slavljenja svete mise po rimskom obredu, potaknuvši svećenike da tijekom priprave za biskupijski euharistijski kongres provjere je li liturgijski prostor u župnim crkvama uređen u skladu sa zahtjevima svetog slavlja, u kakvom je stanju liturgijsko posuđe i odjeća, vode li brigu o izobrazbi liturgijskih službenika – lektora, psalmiste, pjevača i ministranata. Podsjetio je na glavna obredna pitanja službe riječi i euharistijske službe, upozorivši i na neke krive prakse koje treba ispraviti.
Uslijedilo je izlaganje Maria Mazanika, župnog vikara u Našičkom Markovcu o službama u euharistijskom slavlju, posebno o čitačima, akolitima i ministrantima. Otvorena je zatim rasprava o brojnim liturgijskim i pastoralnim pitanjima u kojoj su pojašnjene neke nejasnoće. Susret je završio zajedničkom molitvom u župnoj crkvi Sv. Josipa.
Vijesti SUSRET TRAJNE FORMACIJE SVEĆENIKA SLAVONSKO-PODRAVSKOG ARHIĐAKONATA POŽEŠKE BISKUPIJE
