SUSRET TRAJNE FORMACIJE SVEĆENIKA POSAVSKOG ARHIĐAKONATA

Arhiđakonatski susret permanentne formacije svećenika Posavskog arhiđakonata održan je 15. studenoga u župnoj Dvorani bl. Alojzija Stepinca u Novoj Gradiški. Nakon molitve Trećega časa, arhiđakon Antun Prpić pozdravio je biskupa Antuna Škvorčevića te okupljene svećenike Novogradiškog i Novokapelačkog dekanata, podsjetivši ih kako upravo ovim susretom i oni kao arhiđakonat započinju hod prema biskupijskom euharistijskom kongresu koji će biti vrhunac obilježavanja 20. obljetnice uspostave Požeške biskupije.
Biskup je u uvodnoj riječi istaknuo kako ovakvi susreti svećeničkog zajedništva imaju nekoliko razina, a najbitnija je ona utemeljena u svećeničkom redu koja ih sve povezuje u jedno i ima duboko eklezijalno značenje. Podsjetio je kako svatko od njih u sovm poslanju, napose u svetim slavljima, po učenju II. vatikanskog sabora djeluje u osobi Krista glave. U smislu posebnosti koju svećenicima daje sakrament svetoga reda nalazi se i zahtjev vjerodostojnosti njihova života. Na temelju riječi proroka Jeremije u današnjem čitanju iz Trećem časa kazao im je da mogu živjeti poput stabla ili biljke koja je na suhom, bez vode i vlage te je osuđena na umiranje ili pak s druge strane mogu biti oni koji se uzdaju u Gospodina i koji su poput stabla zasađena uz vodu, ima duboko korijenje kojim crpi vlagu i ne mora se ničega bojati kad dođe žega. Povezao je navedene riječi s aktualnim događanjima u Hrvatskoj i svijetu koji nas podsjećaju na svojevrsnu sušu u kojoj je svećenik pozvan živjeti pokraj voda tekućica, Božjih izvora, iz njih crpiti snagu i donositi plod koji se rađa iz duboke povezanosti s Bogom. Takav je svećenik dragocjen za današnje društvo.
Biskup je potom progovorio o nadolazećoj 20. obljetnici utemeljenja Požeške biskupije, istaknuvši kako je ona povod da ono što je naše poslanje provjerimo, učvrstimo i pročistimo. Ona je ujedno obljetnica naše eklezijalnosti jer se u našoj mjesnoj crkvi kroz proteklih 20 godina ostvarivala jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva. Podsjetio je na učenje II. vatikanskog sabora koji svečano proglašava da je sveta euharistija vrhunac i izvor života Crkve. Prema tome, nema drugog biskupijskog ili župnog središta, jačega ili snažnijega izvora nego li je sveta euharistija po kojoj se Crkva očituje i ostvaruje. Kazao je da je biskupijski euharistijski kongres euharistijska postaja u sjedištu naše Biskupije na koju će se okupiti različiti slojevi naše mjesne Crkve, različite službe, po kojoj će se ona očitovati i ostvariti u svojoj otajstvenoj dimenziji. Biskup je istaknuo kako je za tako velik događaj važna priprava te da nije slučajno što su je upravo svećenici po ovim susretima prvi započeli. Pozvao je svećenike da svatko sebe ispita kako poima euharistiju, je li ona uistinu za njega osobno središte i izvor cjelokupnoga života. Kazao je da je s time povezana i izgradnja svijesti kako je upravo svećenik služitelj tog izvora i vrhunca, pozvan što savjesnije slaviti euharistiju i nastojati da svi vjernici sudjeluju u njoj što sabranije i djelatnije.
Zatim je na temelju Opće uredbe iz trećeg tipskog izdanja Rimskog misala biskup progovorio o pojedinim pitanjima pravilnog slavljenja svete mise po rimskom obredu, potaknuvši svećenike da tijekom priprave za biskupijski euharistijski kongres provjere je li liturgijski prostor u župnim crkvama uređen u skladu sa zahtjevima svetog slavlja, u kakvom je stanju liturgijsko posuđe i odjeća, vode li brigu o izobrazbi liturgijskih službenika – lektora, psalmiste, pjevača i ministranata. Podsjetio je na glavna obredna pitanja službe riječi i euharistijske službe, upozorivši i na neke krive prakse koje treba ispraviti.
Uslijedilo je izlaganje Roberta Kupčaka, župnog vikara u Novoj Kapeli o službama u euharistijskom slavlju, posebno o čitačima, akolitima i ministrantima. Otvorena je zatim rasprava u kojoj je istaknuta važnost ministranata, ali upozoreno da je još važnije organizirati i educirati pojedine liturgijske službe o kojima govori Opća uredba kako bi se euharsitijsko slavlje moglo odvijati u znakovnosti svoje obrednosti i punije uključiti sudionike u otajstvo koje slave. Razgovaralo se i o drugim liturgijskim i pastoralnim pitanjima te pojašnjene neke nejasnoće. Susret je završio zajedničkom molitvom u novogradiškoj župnoj crkvi Bezgrješnog začeća.