Arhiđakonatski susret permanentne formacije svećenika Katedralnog arhiđakonata održan je 16. studenoga u dvorani Župe sv. Leopolda Mandića u Požegi na kojem su se okupili svećenici Požeškog, Pleterničkog i Kaptolačkog dekanata. Nakon molitve Trećega časa, arhiđakon Josip Klarić pozdravio je biskupa Antuna Škvorčevića i nazočne svećenike, podsjetivši kako je znakovito da su se pred sam svršetak Izvanrednog jubileja milosrđa sastali upravo u župi sv. Leopolda Mandića kojega je papa Franjo izabrao za uzor i zaštinika u Godini milosrđa.
Biskup je u uvodnoj riječi istaknuo važnost ovakvih susreta jer se po njima očituje pripadnost svećenika Prezbiterskom zboru jedne mjesne Crkve i svjedoči kako nemaju privatno poslanje, nego ono koje im je povjerio Isus Krist po služenju Crkve. Osvrnuo se na kratko čitanje Trećeg časa iz Prve poslanice svetoga Petra Apostola koji piše svojim naslovnicima da opašu bokove pameti te ne žive kao u doba neznanja, nego trijezno i u savršenom pouzdanju u milost Isusa Krista. Biskup je kazao da se navedene Petrove riječi odnose i na svećenike koji su u svetom ređenju na otajstven način opasali svoju pamet i slobodu dubokim pouzdanjem u Isusa Krista te snagom njegova Duha bili uspostavljeni u duhovnom identitetu koji ih osposbljuje izvršavati povjereno im poslanje. Istaknuo je kako je naše svećeništvo ugrađeno u mučeničku baštinu, žrtvu svećenika koji su i u najtežim vremenima svjedočili opredjeljenost za Isusa Krista i njegovu Crkvu. Spomenuo je Julija Bürgera, slatinskog i voćinskog župnika kojeg su partizansko-komunističke vlasti ubile u Slatinskom Drenovcu te dvojicu novih hrvatskih blaženika nedavno beatificiranih u Skadru, Antona Muzića i fra Serafina Glasnovića Kodića podrijetlom iz Letnice i Janjeva. Njihovo mučeničko svjedočanstvo, naglasio je biskup, primjer je na kojem se treba nadahnjivati.
Biskup je potom progovorio o nadolazećoj 20. obljetnici utemeljenja Požeške biskupije i biskupijskom euharistijskom kongresu, istaknuvši kako valja promisliti na koji način sami svećenici, a onda i vjernici pristupaju svetoj euharistiji. Kazao je da o euharistiji možemo puno toga znati i unatoč tome slaviti je šablonski, obavljati tehnički bez duha te je stoga veoma korisno povremeno si posvijestiti svečano proglašenu vjeru II. vatikanskog sabora da je euharistija izvor i vrhunac cjelokupnog života Crkve. Podsjetio je na riječi Opće uredbe Rimskog misala da slavlje euharistije ima najvišu vrijednost u partikularnoj Crkvi koja se očituje i ostvaruje kada sve službe u s Božjim narodom sudjeluju u svečanom euharistijskom slavlju koje predvodi dijecezanski biskup. Ovaj susret trajne formacije, kazao je, prigoda je da se u toj vjeri provjerimo i pročistimo, da se obnovimo u istini što je Crkva, i tko smo mi u njoj upravo po slavlju svete euharistije.
Nastavljajući razmišljanje biskup je na temelju Opće uredbe iz trećeg tipskog izdanja Rimskog misala progovorio o pojedinim pitanjima slavljenja euharistije po rimskom obredu potičući svećenike da provjere je li liturgijski prostor u župnim crkvama uređen u skladu sa zahtjevima svetog slavlja, u kakvom je stanju liturgijsko posuđe i odjeća, vode li brigu o izobrazbi liturgijskih službenika – lektora, psalmiste, pjevača i ministranata.
Potom je uslijedilo izlaganje Ivice Bošnjaka, župnog vikara u Pleternici o službama u euharistijskom slavlju, posebno o čitačima, akolitima i ministrantima. Otvorena je potom rasprava u kojoj je istaknuta važnost ministranata, ali upozoreno da je još važnije organizirati i educirati pojedine liturgijske službe kako bi se euharsitijsko slavlje moglo odvijati u znakovnosti svoje obrednosti i punije uključenosti sudionika u otajstvo koje slave. Razgovaralo se osobito o prikladnom uređenju liturgijskog prostora te određenim pastoralnim pitanjima s kojima se svećenici susreću u svakodnevnom životu. Susret je završio zajedničkom molitvom u crkvi sv. Leopolda Mandića.
Vijesti SUSRET TRAJNE FORMACIJE SVEĆENIKA KATEDRALNOG ARHIĐAKONATA
