U sklopu svojih predbožićnih susreta s različitim skupinama vjernika biskup Antun Škvorčević pohodio je 14. prosinca Odgojno-obrazovni centar u Požegi i u tamošnjoj kapeli predvodio misu zornicu. S njim su koncelebrirali Ivica Žuljević, predstojnik Ureda za katoličke škole, Želimir Žuljević, ravnatelj Katoličke osnovne škole, Marijan Pavelić, vjeroučitelj u požeškoj Katoličkoj gimnaziji i Krunoslav Siroglavić, vjeroučitelj u Katoličkoj osnovnoj školi. Pozdravljajući nazočne djelatnike dviju požeških katoličkih škola i učenike iz požeškog Kolegija biskup Antun je rekao da se oni ovim misnim slavljem pridružuju brojnim vjernicima koji se okupljaju na mise zornice i time svjedoče kako žele da u njima osvane zora Božje stvarnosti te budu dionicima njegova svijeta. Podsjetio ih je da danas slavimo spomendan sv. Ivana od Križa, suradnika sv. Terezije Avilske u njezinu djelu obnove Karmela, koji se najprije sâm trudio dublje ući u Božji svijet, a onda nastojao u tom pomagati i drugima.
U homiliji je biskup kazao da uvijek kad u Časoslovu moli riječi psalma „Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citro! Probudit ću zoru jutarnju!“ razmišlja kako se to čovjek može probuditi u duši. Spomenuo je da iz iskustva znamo kako to on ne može sam u sebi učiniti, nego netko drugi. Upozorio je na proroka Izaiju koji u današnjem prvom čitanju tumači svojim sunarodnjacima da usred mračnog iskustva babilonskog sužanjstva jedino pravi Bog, Svemoćni Stvoritelj može u njima stvoriti svjetlo i tamu, povezujući tamu s nesrećom a sreću sa svjetlom. Trenutak svakodnevnog prijelaza iz noćnog mraka u danje svjetlo nazivamo zorom, istaknuo je biskup i dodao, da nas ona ovih adventskih dana podsjeća na prijelaz iz mraka smrti u pobjedu uskrsnuća čiji je predokus prijelaz iz mraka sebičnosti u svjetlo ljubavi koji se može dogoditi u našem srcu, a koji u njem može ostvariti Bog Stvoritelj snagom svoga Duha. Ustvrdio je da tako postajemo ljudi budne duše te je pozvao nazočne da po primjeru sv. Ivana Krstitelja, o kojem govori današnji evanđeoski ulomak, u ovo vrijeme došašća jačaju u sebi želju za većom duhovnom budnošću.
Podsjetio je učitelje da to najbolje čine kad sebe sučeljuju sa stvarnošću oko sebe, po kojoj prepoznaju da su oni više od biljke, od mrava i drugih životinja, drugačiji od svakog čovjeka kojeg susreću. Kazao je kako je Ivan Krstitelj, strpan u Herodov zatvor, mogao sebe mjeriti samo sa zlom koje mu je dodijeljeno i postati njegovim zarobljenikom, ali on šalje učenike da pitaju Isusa tko je on, uspoređuje sebe s njime i dobiva odgovor da je Isus moćan vratiti bolesnima zdravlje, osloboditi od zloduha, izbaviti od osuđenosti na smrt, izvesti dušu iz mraka zla u svjetlo života, dati da čovjeku konačno svane zora jutarnja, život vječni. Prepoznao je Ivan, dodao je biskup, da je Isus očekivani Mesija, u njem je pronašao ono na što je pozvan i za čim čezne.
Biskup je potaknuo djelatnike škola da odgovor na pitanje tko su oni, ne traže u modi, trgovini, ili nečem drugom materijalne naravi, jer će ostati kratko izmjereni, nego da Krstiteljevim raspoloženjem iskrena srca stanu pred Isusa Krista i u njem provjere mogućnosti u kojima se može ostvariti njihov život, da mjerilima Božjim pristupaju sebi i drugima, kako je to činio sv. Ivan od Križa i toliki drugi sveci. Poručio je učiteljima da su oni dobrotvori mladim ljudima kad ih u školi, uz upućivanje u znanstvene zakonitosti svijeta oko nas, uvode u mogućnosti Božjeg stvoriteljskog duha, koji je najsnažnije progovorio u Isusu Kristu i koji u njima uvijek može ostvariti novost, pobjedu života nad smrću. Pozvao ih je da, dok se pripremaju za Božić, razmišljaju o tom svijetu kojem sami pripadaju, a kojega počesto nemaju pred očima zbog čega im život ostaje mračan.
Na svršetku misnog slavlja biskup je školske djelatnike podsjetio na anegdotu s dozom humora koju je zapisala sv. Terezija Avilska. Kad je sv. Ivan od Križa izišao iz zatvora iznakažen mučenjem, Terezija je upitala Isusa kako je mogao dopustiti da se onome koji ga voli tako nešto dogodi. Gospodin joj je odgovorio da one koje voli te stavlja na kušnju. Terezija mu je uzvratila kako sada zna zašto on ima tako malo prijatelja. Biskup je pozvao učitelje da u životnim poteškoćama nikada ne pomisle da ih je Bog napustio, nego shvate kako su to kušnje kojima ih on provjerava koliko su mu vjerni. Zamolio je sv. Ivana od Križa da po njegovu zagovoru u svima nazočnima trajno sviće zora Isusove pobjede nad smrću te je na njih i sve učenike kojima služe zazvao Božji blagoslov.
