BISKUP POHODIO DOM ZA STARE I NEMOĆNE OSOBE U VELIKOJ

5

U okviru sovjih predbožićnih pastrolanih aktivnosti, požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je 17. prosinca Dom za stare i nemoćne osobe u Velikoj te za djelatnike i korisnike te ustanove slavio svetu misu. Na početku biskupa je pozdravila ravnateljica Mirjana Novak, koja je nabrojila aktivnosti u kojima su sudjelovali korisnici tijekom protekle godine, zaželjevši mu dobrodošlicu i čestitavši mu Božić. Zahvaljujući ravnateljici na pozdravnim riječima, a korisnicima za njihov pljesak, biskup Antun je izrazio radost zbog današnjeg susreta na ovoj svetoj misi. »Kad god se okupimo i zajedno okrenemo svoj pogled prema Bogu, onda se događa najbolji korak u našem životu, jer mi u konačnici nemamo od koga drugoga nešto iščekivati, osim od Boga«, rekao je biskup. Naglasio je da je »rođenje Isusovo svjedočanstvo da nas Bog nije napustio, nego da računa sa svakim pojedinim od nas«. Pozvao je nazočne da u toj svijesti najprije zahvale Bogu što ih je stvorio i podario im život, što im je dao da dočekaju starost, i da ga zamole da im u njihovim tjelesnim nemoćima dadne snagu, osobito nutarnju, duhovnu po kojoj će biti jači od svih slabosti tijela.
Na početku homilije biskup Antun se zanimao kako su korisnici, a kad su oni uglas i veselo odgovorili da su dobro, ispripovijedio im je kako su mu slično odgovorila i djeca iz Katoličke osnovne škole u Virovitici kad je sinoć bio na njihovoj Božićnoj priredbi, jer imaju za prijateljas Isusa Krista. Pozvao ih je da se unatoč starosti i osjećaju osamljenosti i oni poput djece vesele i raduju Božiću. Podsjetio ih je da današnjim bogoslužjem započinje osmodnevna neposredna priprava za svetkovinu Isusova rođenja. Tumačenje Božje riječi biskup je započeo ulomkom prvog čitanja iz knjige Postanka koji pripovijeda kako si patrijarh Jakov na koncu života postavlja najvažnije pitanje, koje si svaki čovjek postavlja, a to je što će ostati iza njega kad umre. »Ima li nešto čvrsto, ima li mogućnosti – ne da nešto materijalno iza mene ostane, spomenik primjerice – nego da ja ostanem za vječnost?«, upitao je biskup. Podsjetio je na uvjerenje patrijarha Jakova da će Bog u njegovu potomstvu ostvariti neprolaznu čvrstinu po Onome koji će se po tijelu roditi iz njegova roda. Taj Jakovljev stav biskup je povezao s evanđeoskim ulomkom u kojem evanđelist Matej nabraja naraštaje koji su potekli od Jakova i njegovih sinova, sve do Josipa, muža Marije majke Isusove. »U prolaznosti ljudskih naraštaja Bog je pripravljao i gradio svoju neprolaznost, rođenje svoga Sina odvijeka i rođenje njegovo po tijelu« rekao je biskup. Naglasio je da »je utjelovljeni Isus Krist najčvršća nada u našoj porlaznosti, u kome je naše postojanje pročišćeno od ugroženosti i određeno za vječnost« i da »koliko smo Krista ugradili u sebe, toliko smo si podigli trajni, vječni spomenik«.
Pozvao je nazočne da se raduju što nam je Isus po sakramnetu svete euharistije blizu, a po sakramentu nas svete ispovijedi čisti i oslobađa od ranjenosti zlom, prolaznošću i smrću. Podsjetivši da se nalazimo u godini proslave 20. obljetnice utemeljenja Požeške biskupije, biskup je rekao da ćemo tom prigodom na euharistijskom kongresu svi zajedno svečano posvjedočiti kako je Isus Krist naša jedina nada, kako pjevamo u geslu euharistijskog kongresa, i da se u Isusu Kristu trajno prepoznajemo kao ljudi određeni za Božju konačnost i vječnost. Isto tako, nastavio je biskup, euharistisjkim kongresom ćemo posvjedočiti da nam Isus Krist svetom pričešću, u kojoj on svojim žrtvovanim tijelom, svojom ljubavlju jačom od smrti ulazi u naše tijelo, našu prolaznost i našu nemoć, neprestano jamči da nismo određeni za smrt, da će život pobijediti u našoj jedinstvenoj i neponovljivoj osobi. Završavajući homiiju biskup je pozvao nazočne da u ovoj svetoj misi povjere Isusu sve svoje slabosti, svoju prolaznost i smrtnost, i da izreknu svoju molitvu kako i oni s njime žele biti pobjednici.
Na svršetku misnog slavlja biskup Antun je zahvalio ravnateljici i svim njezinim suradnicima za sve što čine u služenju korisnicima Doma, zatim veličkom župniku Mariju Saniću koji ih redovito pohađa i duhovno se za njih brine, čestitao im Božić i na sve njih zazvao Božji blagoslov