Požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je 19. prosinca Dom za stare i nemoćne osobe u Požegi te ondje s djelatnicima i korisnicima slavio svetu misu. Na početku misnog slavlja pozdravio je Ferdinanda Trohu, zamjenika požeško-slavonskog župana za društvene djelantosti, Vesnu Vlašić, pročelnicu upravnog odjela Požeško-slavonske županije za društvene djelatnosti, ravnateljicu doma Ružicu Alaber i njezine suradnike te sve nazočne korisnike Doma adventskim pozdravom: »Gospodin dolazi!«, zamolivši Gospodina Isusa da dođe u njihova srca. Kazao je da su već zapaljena mnoga svjetla u Domu i Gradu, ali da je najvažnije za Božić svjetlo u srcu po Isusovoj blizini te da je upravo zbog toga došao s njima slaviti svetu misu. Pozdravio je i skupinu djece iz požeške Katoličke osnovne škole koja su došla svojom pjesmom popratiti sveto slavlje i korisnicima Doma čestitati Božić.
Razmišljajući u homiliji o stanju nazočnih vjernika koji žive u Domu, biskup je kazao da bismo mogli zaključiti kako se zbog bolesti, starosti i drugih nevolja koje ih pritišću zgusnulo u njima sve nemoćno. Rekao je da to polazište za prosudbu njihova stanja ipak nije dovoljno, i da nam pravi odgovor o tome daje naviještena Božja riječ. Istaknuo je da nitko od nas nije sam sebe pozvao u život, nego smo Božji podatak, te valja razmišljati što je Bog sa mnom već ostvario i što je još naumio ostvariti.
Protumačio je kako nam današnja sveta čitanja prestavljaju dva rođenja s kojima je Bog nešto posebno naumio: Samsona i Ivana Krstitelja. Kazao je da nam ona pomažu razumjeti što se zbilo u Isusovu rođenju a potom i u našem, jer kao što su čudesna biblijska rođenja, slično je čudesno i naše rođenje. Istaknuo je činjenicu da su obje žene, i majka Samuelova majka Ivana Krstitelja bile nerotkinje, što se u starom svijetu smatralo svojevrsnom kaznom. Međutim, nastavio je biskup, Bog je odlučio iz nemoći dviju nerotkinja izvesti život i na taj način pripraviti čovječanstvo za ono što će ostvariti u Sinu svome Isusu Kristu, kad ga u uskrsnuću iz smrti bude probudio na život.
Podsjetio je nazočne da je svećenik Zaharija pred čudesnim Božjim djelom ostao zatvoren u svoju sumnju i nevjeru, i da je zbog toga zanijemio, izgubio sposobnost pripovijedati o onome što se s njime zbiva iz mogućnosti Božjih, iz njegova svijeta. Polazeći od Zaharijina primjera rekao je nazočnima da bi bez svjetla vjere i oni bili nesposobni ispripovjediti punu istinu o svom životu, i da ne bi mogli razumjeti da je Bog naumio i iz nemoći njihove starosti i bolesti, u uskrsnuću izvesti konačnu pobjedu njihova života. Naglasio je da ih ovo vrijeme došašća želi probuditi iznutra upravo u njihovoj sposobnosti vjere te ih je stoga pozvao da mole za taj Božji dar, za moć povjerenja u Boga, i da tako razumiju sebe u svjetlu onoga što je Bog s njima naumio. Biskup im je zaželio mnogo odvažnosti u njihovim adventskim koracima, da dočekaju Božić srca puna povjerenja u Boga, i da u njegovu svjetlu razumiju sebe i svijet oko sebe, svoju starost, svoje poteškoće, konačno i svoju smrt.
Zaključio je molitvom: »Dođi, Gospodine Isuse, u moje srce kao svjetlo koje trebam u mome mraku, kao snaga koju trebam u mojoj nemoći, kao radost koju trebam u mojim tugama, kao utjeha koju trebam u mojim nevoljama. Dođi, Gospodine Isuse, i po tvojoj blizini u mom srcu neka bude blagoslovljen Božić koji iščekujemo, da se po snazi tvoje ljubavi i mi rodimo na vječni život«.
Na svršetku misnog slavlja dvoje korisnika Doma i ravnateljica čestitali su biskupu Božić. Biskup je pak zahvalio predstavnicima Požeško-slavonske županije, ravnateljici Doma i njezinim suradnicima te župniku Ivici Žuljeviću i njegovim suradnicima za sve ono što čine za ovu ustanovu i njezine stanovnike, čestitao je svima Božić i zazvao na njih Božji blagoslov.
Vijesti BISKUP POSJETIO POŽEŠKI DOM ZA STARE I NEMOĆNE OSOBE
