Učenici Katoličke gimnazije u Požegi priredili su 21. prosinca u Dvorani svete Terezije Avilske svim gimnazijskim djelatnicima, učenicima i gostima predbožićni program. Na njem je među ostalima bio i požeški biskup Antun Škvorčević, predstojnik Ureda za katoličke škole u Požeškoj biskupiji Ivica Žuljević, ravnatelj Katoličke osnovne škole u Požegi Želimir Žuljević, ravnatelj Katoličke osnovne škole u Virovitici Mario Večerić.
Svečani program otvorio je školski zbor, a nakon kratke recitacije uslijedilo je obraćanje ravnatelja Ivice Bedeničića koji je podsjetio okupljene na „dvojakost vremena kojega kalendarski postavismo na kraj godine, a vjernički, kroz prizmu liturgijskog vremena, na početak“. Ujedno se zahvalio biskupu na svemu onome što blago i očinski čini za Gimnaziju te što ih potiče i bodri u djelovanju. Na osobit način, zahvalio se „učeničkom cvijeću naše katoličke i hrvatske Slavonije“ podsjećajući ih da je i u lijepim, ali i tužnim trenutcima i kada je sunčano i oblačno „Krist, danas i uvijeke, naša nada!“.
Nakon toga, program je nastavljen s kratkim video prikazom koji je pripremila TV sekcija Katoličke gimnazije, pod nazivom „Što je to Božić?“. Uslijedilo je nekoliko recitacija te Božićna video-čestitka učenika. Na koncu predbožićnog programa biskup se obratio gimnazijalcima i drugim nazočnima istaknuvši kako se i on poput njih muči „sricati i izricati neizrecivo“ što su nastojali i brojni umjetnici u svojim likovnim djelima koja su prikazivana za vrijeme programa. Ustvrdio je kako to neizrecivo progovara na licima, sklopljenim rukama te drugim gestama, ali opet ostaje neuhvatljivo. Potom je kazao: „Radujem se što i vi pokušavate sricati neizrecivo, jer to znači da ne želite ostati prikovani za malo, za sitno – to je Božić. Bog je svoju neizrecivost unio u našu ranjenost i izgubljenost i kad se dogodio Božić, zaoštrilo se pitanje Božje neizrecivosti u čovjeku. Postoje različiti putovi kojima se pristupa Božiću, ali je najtočniji put čovjeka“.
Biskup je podsjetio učenike na trenutak njihova rođenja koje je kao najtemeljnija stvarnost s obziroma na postojanje nezaslužena, odnosno nismo joj ništa pridonijeli. Istaknuo je kako nas upravo Božić neprestano podsjeća da se i u našoj ljudskosti treba dogoditi Božja neizrecivost, potrebno nam je poput Nikodema roditi se odozgor jer „to je ona nutarnja drama duha, moja i tvoja, koja se ne zbiva našom voljom, nego darom Božjim“. Jedino po njemu mi se možemo roditi na ono za čim čeznemo, na neizmjernu, neizmjerivu mjeru života. Zahvalio je učenicima „što žele biti rođeni“ i što razumiju „da se uvijek rađamo po drugome – Isusu Kristu“ koji je Božja neizmjernost u našoj ljudskoj ograničenosti po kojoj se rađamo na puninu.
Biskup je na kraju zahvalio učenicima za porgram koji su izveli te je ravnatelju, svim profesorima i gimnazijalcima čestitao Božić.
