Biskup Antun Škvorčević predvodio je 24. prosinca u požeškoj Katedrali misu polnoćku. S njim su koncelebrirali Josip Krpeljević, generalni vikar, Ivica Žuljević, prepošt Stolnog kaptola i župnik Župe sv. Terezije Avilske, te svećenici iz središnjih biskupijskih ustanova. Uvodeći u misno slavlje biskup je rekao: »Ponoć je. Mrak je. Svjetlo prodire u mrak i pobjeđuje ga. To je Gospodin naš Isus, koji je kao Sin Očev rođen u našem mraku da bi nas prosvijetlio moćnim Božjim svjetlom. To Božje svjetlo želi ući u svakoga od nas. Otvorimo mu i ove noći vrata našega srca, da u nama pobijedi mrak«. Čestitao je nazočnima Božić.
Naglasio je da »slavimo Božić u konkretnim, počesto teškim situacijama, domovinskim i svjetskim, koje možemo s pravom nazvati mračnima. S nama je Bog koji pobjeđuje mrak, stoga se ne bojmo, nego se i noćas radujmo, pjevajući naše božićne pjesme, u koje je hrvatski čovjek tijekom minulih stoljeća utisnuo svoju nadu«.
U homiliji je biskup Antun naglasio dvije činjenice iz Lukina evanđeoskog zapisa o Isusovu rođenju. Prva je ta da Luka bilježi kako se Isusovo rođenje zbilo u konkretnom povijesnom trenutku, spominjući cara Augusta u Rimu, upravitelja Kvirinija u Siriji, te popis pučanstva radi kojeg Josip i Marija putuju u Betlehem. Primijetio je da je Luka »tako zamašni povijesni događaj opisao dvjema rečenicama: „I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu«. Rekao je kako se divi sv. Luki što je u tako malo riječi znao reći sve: da je vječni Sin Božji na skroman način postao jednim od nas, posvjedočivši da se Bog zanima za čovjeka, biće ranjeno zlom, prolaznošću i onim konačnim mrakom koji nazivamo smrt , jer ga ljubi i želi u njega unijeti moć svjetla, ljubav koja pobjeđuje mrak. Naglasio je da se pred tom činjenicom postavlja pitanje: »Kako mi odgovaramo Bogu na to njegovo zanimanje za nas? Hladnoćom, ravnodušnošću ili nekim drugim stavom?«
Druga činjenica odnos se na ono što su anđeli navijestili pastirima: »Ne bojte se ! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist Gospodin. I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: ‘Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!’ «. Anđeli zapravo tumače značenje događaja koji je sv. Luka opisao. U Isusu Kristu objavila se slava Božja, on je posvjedočio da voli čovjeka, da je čovjek njegov miljenik, i da želi s njime graditi vječnost. S druge pak strane, u Isusu Kristu dogodio se mir na zemlji. Biskup je naglasio da taj naviještaj božićnog mir nije izrečen u optativu, u smislu da bi Bog želio ljudima mir, nego kao činjenica koja se rođenjem Isusovim stvarno dogodila na zemlji, te je on naš mir. Međutim, nastavio je biskup, aktualno stanje u svijetu svjedoči da nema mira, pitajući se kako razumjeti božićni navještaj u aktualnom kontekstu ratova i nasilja. Ukoliko je Isus Krist uosobljeni Božji mir na zemlji, tada razlog nemira i ratova treba tražiti u činjenici da postoje ljudi koji pokušavaju graditi svijet bez Boga, nerijetko i protiv Boga. Zapitao se, zašto mnogi ne žele živjeti s Bogom duboko zajedništvo, jer tko s njime istinski surađuje, ne može biti protivnik drugoga čovjeka. Pored toga što ima ljudi koji grade život bez Boga te završavaju u vlastitim nemoćima, upozorio je na još jednu pojavu kojoj smo svjedoci u suvremenom svijetu, radi koje nema mira na zemlji.
Postoje ljudi koji izjavljuju da su za Boga, a djeluju protiv čovjeka, spomenuvši pritom pripadnike ISIL-a koji u ime Alaha pokreću ratove i ubijaju mnoge nedužne ljude. Bog kojem su ljudi dodijelili da bude protiv čovjeka, nije pravi Bog, rekao je biskup. Ustvrdio je da mir u konačnici ovisi o tome koliko ljudi ozbiljno prihvaćaju Boga i ne manipuliraju njime za neke svoje sebične interese, otvaraju Bogu prostore svoga života, da on u njima ostvaruje one dimenzije života za koje su stvoreni i za kojima čeznu. Pozvao je nazočne da večeras s dubokim i iskrenim raspoloženjem srca Isusu Kristu kažu da oni ne žele ostati gubitnicima u mraku smrti, nego u njemu prihvatiti dar Božje blizine, i da će svoju povezanost s Bogom svjedočiti svakodnevnom molitvom, nedjeljnom svetom misom i načinom života koji nikad nije protiv čovjeka. »Ako s tih nekoliko opredjeljenja noćas odete kući i uznastojite živjeti od njih, Božić će postati vaše svjetlo, vaša snaga i vaš mir«, poručio je biskup nazočnima. Pozvao je sve na molitvu »da u našoj domovini Hrvatskoj bude više Božje blizine i njegovih darova mira, radosti, pravednosti, ljubavi i pobjede nad svim onim što je naša ljudska nemoć«.
Na svršetku misnog slavlja, podjeljujući završni misni blagoslov, biskup Antun je zaželio »da svjetlo Božje – Isus Krist, prodre u sve naše osobne i zajedničke hrvatske tmine, i da ih ispuni onim smislom postojanja, koji može samo on darovati; neka svojom nježnošću i ljubavlju uđe u sve one domove, gdje postoji patnja zbog bolesti, starosti i osamljenosti, i neka njegova blizina učini svima život lakšim. Neka u tom raspoloženju protekne prvi božićni dan s obiljem duhovnoga mira u našim srcima!«
