Na blagdan Svete obitelji Isusa, Marije i Josipa, 30. prosinca požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je misno slavlje u župnoj crkvi u Buku, tijekom kojega je krstio djevojčicu Luciju, peto dijete u obitelji Ivana i Renate Glibo. S njim je koncelebrirao domaći župnik Slavko Starčević i đakon Ivan Ereiz. Pozdravljajući nazočne vjernike biskup je kazao kako je znakovito što jedna bučka obitelj upravo na blagdan sv. Obitelji donosi svoje peto dijete na krštenje. Čestitao je roditeljima Glibo, rekavši da su svojim opredjeljenjem za peto dijete učinili najbolji korak za sebe, jer im se obitelj obogatila novim životom, ali i za našu Domovinu, koja je također postala bogatija za jedan život. Pozvao je nazočne da mu se danas pridruže u molitvi i zahvalnosti za naše obitelji.
U homiliji biskup je upozorio na određene društvene arhitekte u suvremenom svijetu, koji gotovo isključivo promatraju čovjeka kao gospodarstveno biće, dodjeljujući mu među ostalim neko svoje značenje i s obzirom na rod, stavljajući u pitanje naravnu vrijednost braka između muškarca i žene te obitelji. Istaknuo je da je poruka današnjeg blagdana kako su brak i obitelj temeljne vrijednosti ljudskog postojanja po Božjem stvoriteljskom naumu i da se zbog toga nije mudro s njima poigravati. Kazao je da smo glede tog pitanja u sličnoj situaciji kao što su bili Židovi u davno doba, o čemu govori pisac Knjige Sirahove u prvom blagdanskom čitanju. Naime, građansko društvo u Jeruzalemu bilo je tada pod helenističkim utjecajem te sveti pisac poziva svoje sunarodnjake da ne izgube sustav vrijednosti koji su naučili od svojih otaca na temelju Božje objave, osobito da ne zanemare vrijednost obitelji, jer je ona najvažnija društvena stanica u kojoj se njezini članovi očovječuju po međusobnom poštivanju, utemeljenom na ljubavi. Biskup je rekao da savjet starozavjetnog mudraca vrijedi i za ljude našeg vremena, izložene napasti omalovažavanja vrijednosti braka i obitelji ili u nastojanju da bračne i obiteljske probleme rješavaju rastavom.
Upozorio je nazočne vjernike na pristup sv. Pavla u rješavanju spomenutih problema. Apostol u ulomku naviještenom u drugom blagdanskom čitanju iz Poslanice Kološanima poziva naslovnike da se odjenu u najbolju odjeću, po Božjoj duhovnoj modi, a ne onoj iz robnih kuća, a to je milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost, te da podnose jedni druge praštajući si u ljubavi. Kad u obitelji i braku nestane navedenih duhovnih vrijednosti, spomenuo je biskup, ne pomaže materijalno blagostanje, ostaje praznina u srcu od koje se ne može živjeti. Kazao je da spomenute duhovne kvalitete, tako važne za naš život, ne možemo nigdje naručiti, nabaviti ili kupiti, nego su one dar Božji za koji trebamo ustrajno moliti. Pored toga je istaknuo da Pavlovo pozivanje žena na pokornost muževima može izazvati prigovor u suvremenom društvu koje se bori za jednakost spolova. Upozorio je na Apostolovu riječ da to treba činiti „kako priliči u Gospodinu“, što daje razumjeti da se on zauzima za jednakost spolova s polazišta vjere a koja u onodobnom društvu nije prisutna. Protumačio je da Pavao odnos muža i žene u kršćanskom braku uspoređuje s odnosom Krista i Crkve, te žena kršćanka voli muža, ne zato što je on savršen, nego što je on njezin, kao što i Krist voli Crkvu zato što je njegova. Isto vrijedi i za odnos muža prema ženi. Ustvrdio je da nas je Krist u svetom krštenju – premda grješne – izabrao za svoje. Njegovi smo izabranici i miljenici po ljubavi kojom nas je prihvatio i po onome što je u nas ugradio. Kad jedni druge prihvaćamo i poštujemo s naslova vjere, u Gospodinu, to je duhovno i čvrsto polazište s kojega se brak i obitelj mogu živjeti kao smislena i uspješna stvarnost, zaključio je biskup.
Govoreći zatim o plodnosti braka, ustvrdio je da ono zajedništvo koje je siromašno duhovnim vrednotama, među kojima je na prvom mjestu ljubav, nije životno, a da bez rađanja nema budućnosti. Kazao je kako je jedna od najsnažnijih božićnih poruka to da je Sin Božji postao čovjekom u jednoj obitelji, i svojom žrtvom na križu preobrazio našu smrtnu sudbinu u vječni život. Bog je putem rađanja djeteta, nastavio je biskup, izveo djelo ljudskog spasenja, te se zavaravamo ako danas u Hrvatskoj mislimo da postoje drugi, bolji putovi izgradnje naše budućnosti. Rekao je da isključiva usmjerenost našega društva i pojedinaca na gospodarsko pitanje, povezana s gubitkom osjećaja za duhovne vrijednosti ne može dovesti u budućnost. Potaknuo je nazočne na molitvu za hrvatske obitelji, osobito za mlade ljude koji su ušli u brak, da se ne boje problema i poteškoća, nego da ih nauče nadvladavati duhovnom snagom, darom Božjim. Čestitao je obitelji Glibo što nije podlegla prevladavajućem mentalitetu kod nas, po kojem je gotovo sramota imati brojnu djecu. Izrazio je radost što župa Buk, kako je posvjedočio župnik, ima ove godine više rođenih nego umrlih, ustvrdivši da na taj način ova brojčano mala zajednica očituje svoju duhovnu veličinu. Potaknuo je nazočne vjernike da ne sustanu u tom opredjeljenju.
Na svršetku misnog slavlja biskup je roditeljima Glibo poželio da ostanu čvrsti na putu žrtve i ljubavi za svoju djecu, koja su njihova radost i bogatstvo a naša hrvatska budućnost. Nakon slavlja u župnom domu susreo se sa svim članovima obitelji Glibo, upoznao se s njihovim životom, djeci podijelio darove a roditeljima novčani prilog.
