Na blagdan slavenskih apostola i zaštitnika Europe sv. Ćirila i Metoda, 5. srpnja, požeški biskup Antun Škvorčević u požeškoj Katedrali predvodio je misno slavlje prigodom 20. obljetnice utemeljenja Požeške biskupije, 20 obljetnice svoga imenovanja njezinim prvim biskupom, i 45. obljetnice svoga svećeništva. S njim su koncelebrirali Josip Krpeljević, generalni vikar; Ivica Žuljević, župnik župe sv. Terezije Avilske i prepošt Stolnog kaptola; svećenici iz župa grada Požege; svećenici djelatni u biskupijskim središnjim ustanovama; dvojica ovogodišnjih mladomisnika i dvadesetak svećenika iz svih dijelova Požeške biskupije. Među sudionicima slavlja bila je skupina od pedeset vjeroučitelja laika i odgojiteljica u vjeri Požeške biskupije, koji su pod vodstvom isusovca p. Petra Nodila iz Zagreba obavili duhovne vježbe.
Misnom slavlju nazočili su požeški gradonačelnik Darko Puljašić, njegovi zamjenici Ferdinand Troha i Mario Pilon te Vesna Vlašić, pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti Požeško-slavonske županije. Na početku misnog slavlja mladomisnik Ivan Eeriz je pročitao glavni ulomak iz Apostolskog pisma pape Ivana Pavla II. “Praeclarum Evangelizationis opus” o utemeljenju Požeške biskupije, na što su nazočni odgovorili pjevanjem biskupijskog gesla »Krist danas i uvijeke, naša nada, aleluja!«. Potom je mladomisnik Tomislav Sanić pročitao glavni ulomak iz Apostolskog pisma pape Ivana Pavla II. “Ad unum corpus” o imenovanju Antuna Škvorčevića prvim požeškim biskupom, na što su nazočni odgovorili pjevanim poklikom »Sveti Ivane Pavle, moli za nas!«.
Pozdravljajući nazočne biskup Antun je rekao da smo se s osjećajima zahvalnosti Bogu i sv. Ivanu Pavlu II. okupili u Katedrali spomenuti 20. obljetnice utemeljenja naše Biskupije i imenovanja njezina prvog biskupa, a da ćemo obljetnicu njezine uspostave proslaviti idućega 24. rujna Biskupijskim euharistijskim kongresom. Rekao je da se danas želi spomenuti i 45. obljetnice svoga svećeništva. Pozdravivši pjevačice iz rodne župe Davor, spomenuo je kako je njegovo svećeničko zvanje rođeno u liturgijskom ozračju Župe Davor, kojem je poseban doprinos davao troglasni pjevački ženski zbor, te da mu je osobito drago što danas zajedno s njim može zahvaliti Bogu za dar svećeništva. Prisjetio se stihova prigodne pjesme koju su mu pjevačice otpjevale na slavlju njegove mlade mise, 2. srpnja 1972. godine u Davoru: »Mladomisniče, dragi naš brate! Polja su bijela, skoro će žetva, opremljen oltar hostiju treba, pristani na to da budeš žrtva”. Povjerio je nazočnima da se, kad god mu je tijekom svećeničkog života bilo teško, podsjetio da su mu davoračke pjevačice pjesmom poručile da bude žrtva, da povezuje svoju žrtvu s Isusovom žrtvom te da želi danas zajedno s njima zahvaliti Bogu za dar svećeništva i biskupstva. Pozvao je nazočne da budu molitelji za dobro naše Biskupije i svih njenih vjernika, da nas Isus Krist stalno prati snagom svoga Duha. Protumačio je da je razlog zbog koje je za svoje biskupsko geslo odabrao biblijski redak iz poslanice Hebrejima taj što se taj tekst nalazi u jutarnjoj molitvi časoslova današnjeg blagdana slavenskih apostola Ćirila i Metoda a sadržajno i programski je snažan.
Homiliju je održao generalni vikar Josip Krpeljević. Podsjetio je da na ovogodišnji blagdan sv. Ćirila i Metoda ujedno slavimo tri velike obljetnice – 20. obljetnicu utemeljenja Požeške biskupije, 20. obljetnicu imenovanja biskupa Antuna njezinim prvim biskupom, i 45. obljetnicu njegova svećeništva – i pozvao nazočne da o njima razmišljaju u svjetlu naviještene Božje Riječi. Aktualizirajući ulomak prvog čitanja iz Djela apostolskih rekao je da su okretanje Crkve prema poganskim narodima, započeto na prvom misijskom putovanju apostola Pavla, sv. Ćiril i Metod nastavili svojim djelom evangelizacije među slavenskim narodima, kojima pripada i naš hrvatski narod. Govoreći o Lukinu evanđeoskom ulomku u kojem Isus šalje sedamdeset dvojicu učenika, i govori o velikoj žetvi, a malo radnika, rekao je da je današnje slavlje prigoda da se upitamo kako smo sijali i koje smo plodove požnjeli na novoj njivi Gospodnjoj zvanoj Požeška biskupija u njezinih prvih dvadeset godina, ali i da zahvalimo Bogu za zaređene svećenike u tom razdoblju te da budemo molitelji za nova duhovna zvanja. Osvrnuvši se na Isusov poziv poslanicima da polazeći u djelo evangelizacije ne nose sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće, kako bi se rasterećeni svjetovnih briga cijelim svojim bićem posvetili naviještanju kraljevstva nebeskoga, podsjetio je kako je Požeška biskupija počela djelovati u veoma skromnim i oskudnim uvjetima, kako u onim materijalnim, tako i s obzirom na potrebno kvalificirano osoblje za različite biskupijske ustanove. Govoreći o svećeničkoj službi koju biskup Antun vrši već 45 godina, nadahnut mislima sv. Ivana Pavla II. iz njegove knjige »Dar i otajstvo«, generalni vikar je ustvrdio da svećeništvo nije nešto naše ljudsko, nego je ono Božji dar i Božje otajstvo, na koje svećenici trebaju odgovoriti svojom vjerom i vjernošću života u skladu s obećanjima koja su dali na svetom ređenju. Potom je u kratkim crtama prikazao što je biskup Antun činio kao prezbiter i biskup na pastoralnom, znanstvenom i kulturno-umjetničko području te je nabrojio najznačajnija postignuća u dvadeset godina njegove biskupske službe: od uspostavljanja biskupijskih institucija, obnove zgrade Biskupskog doma, i obnove ili ponovne izgradnje u Domovinskom ratu stradalih crkvenih objekata među kojima ima posebno značenje rekonstrukcija crkve i svetišta iz 15. stoljeća u Voćinu te izgradnje Doma pape Ivana Pavla II.; preko novoga teritorijalnog ustroja Biskupije i osnutka novih župa, do osnivanja katoličkih osnovnih i srednjih škola i trajnog postava Dijecezanskog muzeja u Požegi.
Čestitao je biskupu Antunu na postignućima u djelu evangelizacije i pozvao nazočne na molitvu da Isus Krist, koji jučer i danas isti je i uvijeke, bude njegova nada i snaga u narednim godinama njegove biskupske službe, kao i na molitvu za nova duhovna zvanja u Požeškoj Biskupiji i cijeloj Crkvi. Ove i sve druge molitve nakane pretočio je u molitvu Sv. Ćirila, koju je biskup Antun od dana svoga imenovanja prvim požeškim biskupom usvojio kao svoju molitvu i koju svakodnevno moli.
Na svršetku slavlja, nakon otpjevanog himna „Tebe Boga hvalimo” u ime vjernika katedralne Župe sv. Terezije Avilske obitelj Tomislava i Danijele Ergović s malim sinom Mislavom, odjevena i narodnu nošnju biskupu je čestitala jubileje i predala cvijeće. Biskup je zahvalio za sva dobročinstva koja je tijekom 45 godina svoje svećeničke službe primio od Boga i od ljudi, kao i svim sudionicima ovog zahvalnog slavlja. Rekao je da mu je Bog dao mnogo darova, ali i dovoljno slabosti da ga podsjeti kako je ovisan o njemu, te da mu je stoga potrebna pomoć i molitva drugih. Zamolio je sve prisutne da mu se pridruže u molitvi kako bi mogao izvršiti svoje poslanje u skladu s Božjim naumom. Primivši blagoslov, svi nazočni predvođeni biskupom i svećenicima uputili su se u kapelu sv.. Ivana Pavla II. u kripti Katedrale te ondje pred njegovim moćima molili za Požešku biskupiju koju je on utemeljio. Svečanosti misnog slavlja dao je snažni doprinos Župni zbor iz Davora, koji je predvodio liturgijsko pjevanje.
