Na svetkovinu Gospe od Suza, 31. kolovoza stiglo je u njezino svetište u Pleternici nekoliko desetaka tisuća hodočasnika. Središnje večernje euharistijsko slavlje predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević u zajedništvu s pedesetak svećenika. Bila je to ujedno i hodočasnička euharistijska postaja u pripravi za Treći euharistijski kongres Požeške biskupije. Započinjući slavlje biskup Antun je pred Gospinim likom, svečano prenesenim iz crkve na vanjski oltar, uputio molitveni pozdrav Isusovoj Majci. Potom je rekao okupljenom mnoštvu hodočasnika kako ih je lijepo vidjeti večeras u pleterničkom svetištu, ali da su zacijelo još ljepši u Božjim očima koje ih vide u njihovim odanim, pobožnim vjerničkim srcima. Spomenuo je kako je ovo dvadeseto hodočašće Požeške biskupije Gospi od Suza te pozvao nazočne da tim vjerničkim srcem večeras propituju što smo po Mariji ovdje primili, a još više tko smo s Marijom, Isusovom Majkom ovdje u Pleternici postali te joj za sve iskažu sinovsku zahvalnost. Izrazio je uvjerenje da su i ovoga puta donijeli otvorenost, radost, odanost, pobožnost prema Isusovoj Majci, zato što nam je rodila Sina Očeva po tijelu, u kojem nam je Bog sve darovao. Rekao je da se Marija raduje što nas to Božje djelo napose u njezinim svetištima snažno zahvaća. Zahvalio je Mariji za to njezino služenje. Pozdravio je nazočne svećenike, redovnike i redovnice te hodočasnike iz župa Požeške i iz drugih biskupija, napose pješake. Pozdravio je i nositelje javnih dužnosti u Republici Hrvatskoj, među kojima je bila i Gabrijela Žalac, ministrica regionalnog razvoja i fondova Europske unije kao izaslanica predsjednika vlade Republike Hrvatske, saborske zastupnike, župana požeško-slavonskog, gradonačelnike i druge nositelje javnih dužnosti. Sve ih je pozvao da budu dionici ovog događaja budnim srcem koje vjeruje Bogu i koje želi s njime večeras drugovati po zagovoru Isusove Majke.
U homiliji je rekao kako čitanja današnje svetkovine govore o ženama koje plaču. Ustvrdio je da žene češće plaču od muškaraca, ne zato što su slabići – kako im se to često pripisuje – nego što imaju više osjetljivosti za život. Kazao je da nam prorok Jeremija u ulomku današnjeg prvog čitanja predstavlja majku Rahelu u gorkom plaču nad tragičnom sudbinom njezinih sinova u palestinskoj Rami – valjda po njoj ima ime i bosanska Rama iz koje mnogi od nazočnih potječu, i koji su se za ovo hodočašće odjenuli u svoje narodne nošnje – koju su probili Babilonci i izraelove sinove odveli u sužanjstvo. Usporedio je Rahelin plač s plačem mnogih slavonskih majki zbog odlaska njihovih sinova i kćeri, pa i cijelih obitelji u Europu i u svijet, jer se ondje može materijalno bolje živjeti. »Jesu li to suze nemoći i besmisla?«, upitao je biskup i dodao »kao da nam se stalno kao sudbina ponavlja ono što je Đani Šegina sedamdesetih godina prošlog stoljeća opjevao na jednom od požeških festivala: ‘Pusta osta Slavonija, ravna polja napuštena, nema više tvoga sina, zemljo moja mila’«. Rekao je da u promišljanjima o tome što treba u takvoj situaciji činiti on nije od onih koji misle da se nešto postiže javnim upiranjem prstom u nekoga, prvenstveno u nositelje vlasti i spočitavanje da nisu napravile ono što od njih očekujemo, jer je »siguran da svaka strategija koja je protiv drugoga nije Božja«. Istaknuo je da kao biskup o bolnoj činjenici odlaska mladih ljudi iz Hrvatske ne razmišlja na politički ili gospodarski nego na evanđeoski način.
Biskup Antun je kazao da ga na takav pristup potiče i naviješteni evanđeoski ulomak koji govori da je jedna žena – i to ne bilo koja, nego Isusova Majka – stala pod križ svoga Sina, i pod tim križem očitovala svoju materinsku nemoć pred razapinjanjem njezina nedužnog Sina. Naglasio je da Isus na križu računa upravo s takvom Majkom i ne povjerava svog učenika – odnosno svakoga od nas – nekom „snažnom“ muškarcu, nego Majci koja suosjeća, plače i tuguje na svoj majčinski način. Isus to čini zato, nastavio je biskup, jer se kao Sin Očev utjelovio u naše ljudsko mukotrpno postojanje da bi nas putem patnje, trpljenja i žrtve uzdigao u puninu života, pobjedu nad smrću. Ako Božja strategija o uspjelom ljudskom životu nije išla laganim, lagodnim putem, to ima svoje značenje i za sva naša nastojanja oko boljeg života. Mi s pravom težimo, ustvrdio je biskup, da si život učinimo boljim, pa i odlaskom u inozemstvo, ali se uvijek trebamo pitati nije li možda naš odlazak pokrenut našom sebičnošću ili pohlepom, jer je poznato da nije mali broj onih koji odlaze iz Slavonije – ne zato što u njoj ne bi imali radno mjesto – nego stoga što hoće viši životni standard. Naglasio je kako mu nije namjera prigovarati onima koji su otišli, već bi želio da u tim pitanjima i problemima ne nastupamo samo s naših ljudskih polazišta, nego da se usudimo o nama razmišljati s Isusovih polazišta i da tragamo za Božjom istinom o nama o kojoj nam je on progovorio na križu: da se žrtvom i ljubavlju ulazi u puninu i pobjedu života, i da naše patnje i trpljenja nisu tek izraz naše nemoći, nego su i očitovanje one Božje snage koja je progovorila u njegovu Sinu koji ljubi do kraja, do u smrt, i tako našu sudbinu diže do neba i da nas na tom putu prati Majka supatnica, i sama nositeljica križa svoga Sina.
Podsjetio je kako upravo o ženi nositeljici križa pjeva Antun Gustav Matoš, koji na početku prošlog stoljeća kad se u Hrvatskoj zgusnulo puno toga teškoga, u pjesmi »Pri svetom kralju« kaže: »U katedralu, kad su teške noći, na Banov grob zna neka žena doći s teškim križem cijele jedne nacije«. Ustvrdio je biskup da u toj Ženi s teškim križem jedne nacije vidi Mariju, koja je tijekom svih trinaest naših kršćanskih stoljeća stajala uz nas u našim hrvatskim nevoljama, tjeskobama i neimaštini, patila s nama i uvijek nas hrabrila da ostanemo vjerni evanđeoskim vrijednostima života, te da se usudimo na ovim našim prostorima poput njezina Sina Isusa i nje, trpjeti i plakati, ulažući sebe u te vrijednosti. Žena pod križem, Isusova Majka, Žena s teškim križem jedne nacije, poziva nas da u svojim teškim hrvatskim noćima ne bježimo od križa, uči nas da se isplati prihvatiti žrtvu i ljubav za svoj narod i ostati u Hrvatskoj. Brojnim mladima koji su bili nazočni na slavlju biskup je poručio da najviše ostvaruju smisao svog postojanja kad su spremni žrtvovati se za brak i obitelj, za svoj narod i kad iz vjere shvate istinu kako ih materijalna dobra, koja su im potrebna za dostojan život, ne mogu ispuniti u dubini njihova srca i dati smisao, da to može jedino Bog. Marija pod križem naše nacije osobito je prisutna kad slavimo Isusovu žrtvu ljubavi na križu u svetoj misi, i u njoj otkrivamo da je smisao naših patnji, našeg siromaštva i umiranja Božanski Sin Očev i ljudski Sin Marijin koji nas sjedinjuje sa svojim patnjama, čiji dionici postajemo po svetoj pričesti, da bi nas uzdigao na najveći vrhunac našega smisla, pobjede Božje nad besmislom smrti.
Rekao je da – dok na nekim drugim razinama razmišljamo tko smo u gospodarskim, političkim, sportskim, znanstvenim i kulturnim sustavima – mi želimo u pripravi za naš Treći biskupijski euharistijski kongres o 20. obljetnici utemeljenja naše Biskupije podsjetiti se tko smo u Isusu Kristu, u žrtvi njegove ljubavi koju trajno slavimo i čiji dionici postajemo u svetoj misi. Istaknuo je da ćemo na Kongresu kao predstavnici svih naših župa ispovjediti vjeru kako je Isusova ljubav za nas naša istinska snaga i jedina nada – Krist danas i uvijeke, naša nada! – i da za nas nema bolje i sigurnije budućnosti od Kristove. Jer – kako tumači vidjelac Ivan u današnjem drugom čitanju – on je moćan povesti nas u onu konačnu stvarnost gdje će Bog biti sve u svemu i gdje će svaka naša suza biti obrisana, a naša smrt pobijeđena njegovom ljubavlju. Kazao je još da će se na Kongresu s nama radovati i Marija, jer će za tu prigodu iz Voćina u Požegu biti donesen lik Gospe Voćinske, koji će nas ohrabriti da se ovdje u Slavoniji ničega i nikoga ne trebamo bojati dokle god svoju sudbinu polažemo u Isusovu ljubav, jaču od smrti i živimo zajedništvo s njime u svetoj misi, postajući dionicima toga njegova djela.
Pozvao je nazočne da ožive u tim Božjim mislima o nama i da budu ponosni što su dio hrvatskog naroda koji vjerom, otvorenošću srca i životom neprestano nastoji biti blizu Isusu Kristu. Također ih je pozvao da ni na jednom području društvenog života, ni u obitelji niti u politici, ne budu jedni protiv drugih, jer se strategijom protiv drugoga ne stiže nikamo, a s Božjom strategijom jednih s drugima i jednih za druge, stiže do neba. »Imamo li dovoljno pameti i pozornosti srca da raskrinkamo zlo i Zloga i da kažemo: ‘Nećeš u moj brak, nećeš u moju obitelj sa strategijom da ja budem protiv nekog člana moje obitelji! Gospodin Isus me u Marijinoj školi naučio – a ona me svojim zagovorom stalno drži blizu njega i njegova djela spasenja – da Bog svojim ‘za nas’ preokreće našu sudbinu u život vječni«, rekao je biskup. Pozvao je nazočne da ne budu sitne duše koje stalno plove negdje po površini, jedni protiv drugih, i ne znaju biti jedni za druge. Ustvrdio je da Božje istine pogađaju u srž našeg postojanja i potaknuo nazočne da ih se ne odreknu te da Božjom snagom nadvladaju u Hrvatskoj projekte koji mrcvare obitelj i društvo jer su protiv života, protiv rađanja, umnažaju podjele i sukobe. Ukazao je na primjer naših branitelja koji u trenutku kad je Hrvatska bila ponižena i pogažena, nisu krenuli u rat protiv drugoga, nego za slobodu i dostojanstvo svoje obitelji i domovine, te je po njima Hrvatska blagoslovljena. Završavajući homiliju biskup je uputio molitvu Gospi od Suza: »Marijo, pomozi nam da bolje razumijemo te dublje i radosnije živimo logiku križa tvoga Sina, pa da ti s nama i mi s tobom nosimo križ naše nacije snagom koju crpimo u svetoj misi u kojoj On obnavlja svoju žrtvu s križa. Isusova Majko, budi s nama na našem Euharistijskom kongresu, i dovedi na taj veliki naš biskupijski događaj sve duše otvorene za Boga i za Isusa, da s tobom obnovimo svoje dostojanstvo u tvome Sinu sada i za vječnost«.
Nakon popričesne molitve slijedila je procesija s Presvetim Otajstvom, praćena veličanstvenom službom svjetla, hvala i molbi u kojoj je mnoštvo vjernika duboko povezano s Isusovom Majkom pjevalo i klicalo uobičajenim poklicima i uzdizanjem svijeća. Na svršetku procesije biskup je predvodio molitvu zajedničkog poklona Isusu Kristu u pripravi za Treći biskupijski euharistijski kongres i blagoslovio nazočno mnoštvo vjernika s Presvetim Otajstvom. Zahvalio je potom hodočasnicima za ljepotu duše koju su večeras očitovali na ovom slavlju, i pozvao ih da to isto učine na slavlju Euharistijskog kongresa koje će predvoditi kardinal Stanisłav Dziwisz. Rekao je da ćemo po njemu kao dugogodišnjem Papinom tajniku iskazati poštovanje sv. Ivanu Pavlu II., utemeljitelju naše Biskupije. Zahvalio je župniku i rektoru pleterničkog svetišta Antunu Ćorkoviću i misionaru fra Ivanu Šarčeviću. Župnik Ćorković je čestitao biskupu 20. obljetnicu njegova biskupskog ređenja te zahvalio što je tijekom svih tih godina predvodio pleternička hodočasnička slavlja. Zatim je lik Gospe od Suza u svečanoj procesiji, praćen pjesmom i molbenicama bio prenesen u crkvu gdje je biskup predvodio čin povjere hodočasnika Isusovoj Majci.
