Požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je 25. listopada župu Gospe Fatimske u Našicama i u župnoj crkvi u Velimirovcu predvodio misno slavlje tijekom kojeg je krstio dječaka Ivana, sedmo dijete u obitelji Ćališ. Pozdravljajući na početku misnog slavlja nazočne vjernike, biskup je ustvrdio da novi život ono čega danas u Hrvatskoj najviše nedostaje, i da zbog toga uvijek voli doći iskazati poštovanje prema onima koji se opredjeljuju za život. S tim raspoloženjem pozdravio je roditelje Ćališ i čestitao im na opredjeljenju za sedmo dijete.
U homiliji je, na temelju naviještenog evanđeoskog ulomka u kojem Isus govori o važnosti bdijenja, ustvrdio da bi cijeli naš život trebao biti bdijenje. Naglasio je kako je bdijenje povezano s iščekivanjem da se dogodi ono što mi sami ne možemo ostvariti, nego što 
jedino netko drugi može za nas učiniti. Tako, primjerice, dijete od svojih roditelja trajno iščekuje da ga nečim obdare. Slično je i na gospodarskoj razini, nastavio je biskup, kad iščekujemo da si svojim radom mnogo toga priskrbimo. No, što trebamo raditi sa sobom da bismo postigli život, zapitao je biskup, i odgovor pronašao u prvom čitanju, u kojem apostol Pavao podsjeća da postoji stvarnost zla, koju nazivamo grijeh, i da se njegovom ranjenošću rađamo na ovaj svijet. Tako je i mali Ivan, čim se pojavio na ovom svijetu, već bio označen zlom, prolaznošću i na koncu smrću, i mi se pred tom ranjenošću ostajemo nemoćni. Da ona ne ostane naša sudbina, Isus Krist koji je za sebe rekao da je Život i da je razlog njegova dolaska na svijet da nam imamo život u punini, svojom mukom i smrću na križu 
slomio je moć smrti. Biskup je ustvrdio je da najbolje bdijemo onda kad prihvaćamo istinu da mi sami za sebe ne možemo izvojevati pobjedu života nad smrću, nego jedinio Krist i kad njemu u vjeri otvorimo svoje nemoći da on snagom svoga Duha pobijedi našu smrt. Kazao je da taj proces pobjede Isus Krist uspostavlja u nama svetim krštenjem, po kojem će i mali Ivan prijeći iz smrti u život.
Biskup je pohvalio supružnike Ćališ što su prihvaćanjem sedmog djeteta očitovali kako na sasvim poseban način bdiju pred životom i pred Bogom, u društvenom okruženju u kojem, ima onih koji preziru život i smatraju da nije pametno što su rodili i sedmo dijete. Ustvrdio je da supružnici čine najbolje kad žrtvu svoje ljubavi ulažu u novo ljudsko stvorenje, ne samo za život ovdje na zemlji, nego i u vječnosti, odnosno da u svom braku najbolje bdiju
onda kad se bez straha stavljaju u službu života, i na neki način postaju dionici Isusove pobjede nad smrću povezano s njihovim krsnim poslanjem te i sami postaju ispunjeni smislom i radošću. Zapitao je nazočne bdiju li u vjeri pred Bogom svaki dan tako da ne postaju sve prazniji iznutra, sve izgubljeniji u duši i sve mrtviji u srcu, nego da se u njima događa punina Božjeg života, te ih je pozvao da još više prostora dadu Isusu Kristu, i da roditelje koji se opredjeljuju za brojnu djecu podrže molitvom i svakom drugom potporom, jer se kroz njih u Hrvatskoj osigurava pobjeda života nad smrću. Izrazio je radost što će mali Ivan u krštenju postati dionikom moći Isusove ljubavi s križa koja je jača od smrti.
Na svršetku misnog slavlja biskup je čestitao roditeljima Ćališ na krsnom preporođenju malog Ivana, zahvalio im je za ljubav kojom se žrtvuju za svoju djecu te im zaželio puno radosti u njihovu odgajanju, na što su nazočni zapljeskali. Zahvalio je župljanima na njihovom sudjelovanju na Trećem biskupijskom 
euharistijskom kongresu prije mjesec dana i na svemu onome što Bog tom prigodom unio u njihove duše. Na obitelj Ćališ i na sve nazočne zazvao je Božji blagoslov. Nakon svete mise nastavio je druženje sa članovima spomenute obitelji, zanimao se za njihov obiteljski život, djeci je podijelio darove a roditeljima novčani prilog.
