U nedjelju, 19. studenog, prigodom 25. obljetnice osnutka Župe Kraljice Svete Krunice u Novoj Gradiški, biskup Antun Škvorčević predvodio je u župnoj crkvi euharistijsko slavlje. Izraze dobrodošlice uputio mu je župnik Ivan Štivičić a mladi darovali cvijeće. Pozdravljajući nazočne vjernike, biskup je izrazio radost što Župa Kraljice Svete Krunice dvadeset i pet godina služi ljudima na jugu Nove Gradiške da Isus Krist uđe u njihove živote onom ljubavlju kojom je na križu pobijedio smrt, te je nazočnima čestitao srebreni župni jubilej. Rekao je da od 1. rujna 1992. godine kad je kardinal Franjo Kuharić osnovao župu, oni nastoje u skromnim uvjetima živjeti zajedništvo oko Kristova oltara, koje današnjim slavljem želimo utvrditi. Pozvao ih je na molitva da njihova Župa pod zaštitom Isusove Majke, Kraljice Svete Krunice, neprestano duhovno raste i jača.
U homiliji je podsjetio kako ove nedjelje po odredbi pape Franje po prvi puta slavimo Svjetski dan siromašnih. Upozorio je na opasnost da se govor o siromaštvu svede na pitanje materijalnih dobara, i onda prebrzo zaključi kako smo zapravo svi siromašni jer tih
dobara nemamo onoliko koliko bismo željeli te nemamo što s drugima podijeliti. Ustvrdio je da su sebični porivi razlog zašto ljudima nikad dosta materijalnih dobara, i zašto se stalno trude stjecati ih sve više. Naglasio je da nas papa Franjo u Poruci za ovaj dan poziva da u svojim srcima provjerimo kako stojimo s duhovnim dobrima, to jest jesmo li bogati plemenitošću, dobrotom, pravednošću, mirom i radošću, jer u konačnici živimo od onoga što je u nama i postajemo spodobni dijeliti s drugima i materijalna dobra. Kazao je da im u propitivanju njihova nutarnjeg stanja želi poučiti naviještena Božja Riječ.
Sv. Pavao u ulomku iz Prve poslanice Solunjanima govori da će se o drugom ili slavnom Isusovom dolasku očitovati konačnost svega, smisao svakog pojedinog od nas i sve stvorene stvarnosti. Govor o vjerničkom iščekivanju drugoga Kristova dolaska uglavnom povezujemo s općenitim pojmom budućnosti. Ljudi se stalno trude osigurati si »bolju budućnost«, kako se to obično kaže. U tom smislu svoju sutrašnjicu planiraju na temelju 
onoga što su uradili jučer i što rade danas. Međutim, kad je riječ o Božjoj budućnosti, perspektiva se mijenja: to nije proces koji ide od jučer kroz danas prema sutra, odnosno proces u kojemu je polazište prošlost a budućnost tek treba izgraditi, nego u Božjoj budućnosti već postoji punina života, koja se naziva kraljevstvo nebesko. Po svom Sinu Isusu Kristu on je tu puninu života već počeo u nama ostvarivati te mi iščekujemo njezino dovršenje, a Bog je jamstvo da će se ono sigurno dogoditi, ustvrdio je biskup. Rekao je da su mnogi ljudi siromašni iznutra, zato što Božje stvarnosti nisu doprle do njih, jer im je to njihova sebičnost onemogućila. Župa je prvenstveno duhovni prostor, trajno otvoren za ono što Bog može i želi u nama ostvariti, kazao je biskup. Stoga je pozvao nazočne da od budućnosti ne očekuju samo ono što mogu proizvesti svojim rukama, jer će im to jednoga dana ugrabiti smrt, nego najprije ono što dolazi od Boga, što traje i poslije smrti, vječno.
Povezujući rečeno s evanđeoskom prispodobom o gospodaru koji je prije odlaska na put svojim slugama podijelio svoje bogatstvo, odnosno talente, biskup je u dijalogu s nazočnom djecom podsjetio kako prvo na što pomislimo kad se govori o talentima jesu umno nadareni, talentirani učenici, koji s lakoćom razumijevaju određene školske predmete, primjerice matematiku, dok drugi, za koje kažemo da su manje talentirani, 
imaju s njima poteškoća. Međutim, talente o kojima Isus govori valja razumjeti kao Božje darove za život u punini, kraljevstvo nebesko koje nam je Bog po Isusovim zaslugama već udijelio. Ključno je pitanje, naglasio je biskup, kako se služimo primljenim Božjim darovima, primjerice, darom Božje riječi koju on lomi s nama svake nedjelje u svetoj misi. Koliko pozornosti i vremena posvećujemo čitanju, odnosno slušanju Božjoj riječi, a koliko gledanju televizije? Je li nastojimo svakodnevno živjeti u skladu s Božjom Riječju? Suradnja s Božjim darovima umnaža u nama božanski život, ugrađuje nas u Božju dovršenje svega stvorenoga, ili Božja riječ zbog ravnodušnosti ostaje mrtvo slovo na papiru, ustvrdio je biskup.
Pored Božje riječi, talenti su i sakramenti, osobito euharistija i ženidba. Odlazimo li nedjeljom u crkvu na svetu misu da bismo po svetoj pričesti bili ispunjeni darom Isusove 
ljubavi jače od smrti, koja je zalog buduće slave? Kad je osoba koja živi u braku u srcu ispunjena Bogom, njime bogata, osposobljena je ponajprije prema svojim ukućanima živjeti odnos sklada, požrtvovnosti i ljubav, te zaslužuje pohvalu kao ona vrsna žena o kojoj govori starozavjetni mudrac u današnjem prvom čitanju. Primijenio je to i na Župu te kazao, kad netko žrtvuje svoje slobodno vrijeme kako bi dolazio na vježbe župnog zbora i pjevao u crkvi, kako bi ministrirao ili sudjelovao u nekoj drugoj aktivnosti, on pomaže u organiziranju Župe kako bi omogućila Bogu da on svojom milošću djeluje u njoj. Govoreći o 25 godina života i djelovanja Župe, biskup je naglasio da je važno ono što je kroz to vrijeme materijalno izgrađeno ili još treba izgraditi, ali da je daleko važnije ono što je Božjega izgrađeno u srcima i dušama njezinih župljana. Istaknuo 
je da tek duhovno izgrađeni ljudi imaju veliku osjetljivost za bližnjega, te mogu s njima podijeliti i svoja materijalna dobra. U tom smislu pozvao je nazočne da danas na Svjetski dan siromašnih, kao što je Bog nas u Isusu Kristu pohodio i rekao da se ne bojimo, jer je on pobijedio zlo i smrt, i oni pohode nekog siromaha, osamljenog ili bolesnika, upute mu lijepu riječ, daruju osmjeh, pruže ruku i podjele s njime toplinu svoga vjerničkog srca i daruju ono što mu je potrebno. Zamolio je Isusa Krista da zagovorom svoje Majke, Kraljice Svete Krunice, pomogne da župljani ove novogradiške župe budu tako duhovno izgrađeni da im materijalna dobra pomognu postići nebeska.
Na svršetku svete pričesti otpjevan je himan „Tebe Boga hvalimo“ a nakon popričesne biskup je u prigodnoj molitvi povjerio Isusovoj Majci, zaštitnici Župe, cijelu Župu i sve župljane, Požešku biskupiju i domovinu Hrvatsku. Zazvao je Božji blagoslov na sve ono što će župljani u daljnjem povijesnom hodu zajednički nastojati činiti na slavu Božju i spasenje svojih duša, koristeći se talentima koje im je Bog udijelio.
