Hrvatski izraz došašće odgovara latinskom adventus i grčkom parousia, a znači dolazak, odnosno došašće. U Grčkoj je ovaj izraz označavao dolazak božanstva u svoj hram, a u dvorsko-političkom rječniku ova je riječ značila prvi službeni posjet neke poznate ličnosti. U spisima prvih kršćanskih pisaca izraz parousia označavao je Kristov dolazak u širem smislu i kao takav je srodan izrazu epiphania.
U zapadnom bogoslužju izraz adventus sve više poprima značenje priprave na Božić. Svetkovanje Božića je nastalo u Rimu 336. godine. Taj tipično zapadni blagdan je bio po važnosti odmah iza Uskrsa, pa bi po sebi bilo razumljivo očekivati da se uza nj odmah stvorilo vrijeme priprave. Međutim, došašće se u Rimu javlja tek u VI. st. Priprava se za Božić bilježi prvo u Galileji i Španjolskoj. Ona se uklapa u pripravu na krštenje koje se u tim krajevima podjeljivalo na Bogojavljenje, tako da je došašće bilo nešto kao “božićna korizma”. Svjedočanstvo o tome susrećemo u spisima sabora u Zaragozi iz 380. godine koji određuje da vjernici revnije dolaze u crkvu od 17. prosinca do Bogojavljenja.
Kako to da se došašće u Rimu pojavljuje tek u VI. st. kada znamo da je Božić nastao upravo u Rimu još u IV st.? Vrlo je vjerojatno da se radi o sljedećem: za rimsku je Crkvu Uskrs-Vazam bio daleko najvažniji blagdan, oko kojega se gotovo od samog nastanka Uskrsa (oko 150. godine) stvorilo vrijeme priprave – korizma i vazmena pedesetnica. Božić je bio tek priprava za Uskrs, bio je promatran u sklopu proslave vazmenoga otajstva. Leon Veliki (V. st.) ističe da se na Božić slavi Kristovo rođenje u Betlehemu, ali i njegov slavni dolazak na kraju vremena. Drugim riječima, Božićem započinje i završava vazmeno otajstvo Kristovog utjelovljenja, smrti, uskrsnuća, proslave i ponovnog slavnog dolaska. Kao što se u Rimu svetkovina Božića nije sadržajno usredotočila samo na svetkovinu Kristova rođenja, tako se i došašće u Rimu, već od samog svog nastanka u VI. st. nije ograničilo na pripravu za blagdan rođenja Kristova: pripravljajući se za rođendan Kristov vjernici s nadom iščekuju njegov konačni, slavni dolazak.
U istočnim obredima nema došašća u zapadnom smislu. Spomenimo samo kratko da se u bizantskom obredu u nedjelju koja prethodi Božiću spominju “svi Oci koji su tijekom stoljeća bili Bogu mili, od Adama, sve do Josipa, zaručnika Djevičina”. U sirskom se obredu 4 (ili 5) nedjelja prije Božića zovu nedjelje navještenja: navještaj Zahariji, navještaj Mariji, Pohođenje Marijino, rođenje Ivana Krstitelja, navještaj Josipu.
Došašće u obnovljenoj liturgiji
Opća načela u liturgijskoj godini i kalendaru u broju 39 naglašavaju:
Vrijeme došašća je dvojakog značenja: vrijeme priprave na svečanosti Božića, u kojima se slavi prvi dolazak Sina Božjega k ljudima, a ujedno i vrijeme u koje se preko ovoga spominjanja misli upravljaju na iščekivanje drugog Kristova dolaska na svršetku vremena. Iz ova dva razloga predstavlja se vrijeme došašća kao vrijeme predanog i radosnog iščekivanja.
I u obnovljenoj liturgiji, dakle, sačuvalo je došašće svoj dvostruki značaj. Do 17. prosinca tematika svagdanjih misnih čitanja i molitava je uglavnom eshatološka, a posljednji tjedan prije Božića liturgija koristi za navještaj skorog blagdana.
U novom je misalu vrijeme došašća puno bogatije nego u starom. Svaki dan ima svoja vlastita čitanja i vlastite molitve, a za čitanja četiriju nedjelja došašća su raspoređena u trogodišnjem ciklusu (ABC). Evo pregleda tematika nedjeljnih čitanja!
Tematika 1. nedjelje je budno iščekivanje Gospodina koji najavljuje svoj dolazak. Trebamo biti budni jer je dan blizu (A). Iščekujemo da se Krist objavi i sve obnovi (B). Bog će svoje pravo provesti, zato trebamo biti besprijekorni pred njim (C).
Kraljevstvo je nebesko blizu, uči nas 2. nedjelja. Duh je na Gospodinu na kojem se ostvaruju obećanja (A). Treba mu pripraviti put (B). Potrebno je spoznati spasenje Božje i odjenuti se u pravednost (C).
Treća nedjelja nam predstavlja mesijanska vremena. Spasenje je Božje među nama i prepoznatljivo u znakovima (A), među nama je onaj kojeg ne poznajemo (B), on je veći i od Ivana Krstitelja (C).
Konačno, 4. nedjelja naviješta skori dolazak Kristov. Ova je poruka sadržana u tri navještaja: Josipu (A), Mariji (B) i Elizabeti (C).
dr. Zvonko Pažin
Župnik u Čepinu i profesor liturgike na KBF-u u Đakovu.
