Prigodom svetkovine sv. Nikole Biskupa, zaštitnika Župe i Grada Pleternice, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je 6. prosinca u župnoj crkvi euharistijsko slavlje. U ime nazočnih vjernika dobrodošlicu biskupu zaželio je župnik Antun Ćorković. Započinjući misno slavlje biskup je pozdravio sve nazočne, napose svećenike, gradonačelnicu i ostale nositelje javnih dužnosti u gradu Pleternici. Rekao je da je sv. Nikola stoljećima prisutan pred očima i u srcu pleterničkih vjernika te da im je on u povijesnim mijenama, napose u teškim situacijama kad je u ratu bila razorena njihova župna crkva bio pomoćnik i nadahnuće za život. Naglasio je da ih on ohrabruje i u sadašnjim nevoljama, među koje je ubrojio i hašku osudu hrvatskih branitelja iz Bosne i Hercegovine. Pozvao ih je da sve svoje životne teškoće povjere sv. Nikoli te ih on položi na Isusov oltar i pridruži njegovoj žrtvi, da nijedna njihova žrtva ne bude izgubljena. Poseban pozdrav uputio je brojnoj nazočnoj djeci.
U homiliji biskup je župljanima pleterničke Župe na čelu sa župnikom čestitao svetkovinu svetog Zaštitnika, a svim građanima Pleternice na čelu s gradonačelnicom Dan Grada. Rekao je da će zacijelo i danas na svečanoj sjednici Gradskog vijeća biti nabrojeno sve ono što je u Gradu postignuto ljudskim marom, ali da nas naviještena Božja riječ upućuje da na ovom slavlju u crkvi nabrojimo ono što je Bog za nas učinio. Tako prorok Izaija u prvom čitanju naviješta da je Božje okupljanje ljudi u jedno ono najvažnije što on čini, jer je on na svoj način centripetalno biće. Biskup je upozorio na činjenicu da je cijeli svemir i čovjek u njemu izložen centrifugalnim snagama koje raspršuju, razbijaju a da se one u čovjeku očituju po ranjenosti zlom i grijehom. Hoće li prevladati centrifugalne sile koje će raspršiti svemir i čovjeka, ili će prevladati centripetalne sile koje materiju drže na okupu a čovjeka ne izručuju smrti, upitao je biskup.
Na tragu čitanja iz Izaije proroka biskup je ustvrdio da će pobijediti Bog, njegova dobrota i milosrđe koje će sve narode, uključujući i one poganske, na kraju svega okupiti u jedno veliko zajedništvo, na veliku gozbu. Ustvrdio je da se u tom proročkom navještaju na neki način očituje ono što doživljavamo na Božić, koji nije prvenstveno lijep zbog toga što tada sjedamo za stol pun hrane, nego zbog toga što za njega sjedaju članovi obitelji, ispunjeni u srcu plemenitošću, dobrohotnošću, praštanjem, ljubavlju, svjetlom i radošću, što ih međusobno povezuje u duboko zajedništvo po kojem smo uzdignuti na neku višu razinu našeg postojanja. To je iskustvo punine života, ne po tom što nas je brojčano puno za stolom, nego po onoj punini u srcu koju je svaki pojedini unio u zajedništvo obitelji. Na poseban način to se ostvaruje za euharistijskim stolom, po onome što Isus Krist unosi u nas kao svoju puninu života. Biskup je kazao da će na svršetku svega biti zajedništvo života s Bogom te da će nam biti lijepo kao na Božić, jer je Bog u Sinu svome Isusu Kristu postao jedan od nas, u njemu je slomio najjaču centrifugalnu snagu koja razbija život – a to je smrt – i u njemu zajamčio da svijet, unatoč zlu koje ljudi gomilaju, neće otići u rasulo, nego će pobijediti Bog snagom svoje ljubavi koja sabire. Ustvrdio je da se sv. Nikola oduševio za takav Božji svijet, i drugima ga naviještao da se u njega uključe. Upitao je nazočne dijele li oni u svojoj župi tu oduševljenost svoga Zaštitnika, istaknuvši da je župa kad slavi svetu misu ta zajednica u kojoj se ovdje na zemlji najočitije prepoznaje da ih je Bog sve naumio okupiti u svoje puno, konačno zajedništvo vječnog života.
Na temelju evanđeoskog ulomka o čudesnom umnažanju kruha, biskup je ustvrdio da je sv. Nikola, poput Krista koji se sažalio nad gladnim narodom, očitovao veliku osjetljivost za ljude u njihovim nevoljama, od bolesti do siromaštva, i na taj način posvjedočio da im je Bog blizu. Protumačio je kako je Isus od samo sedam kruhova nahranio mnoštvo ljudi, i da kruha još preostane zato što nije kruh proizveo da bi za sebe nešto dobio, nego ga je drugima darovao. Dokle god kruh proizvodimo radi profita, bit će puno gladnih u svijetu, zaključio je biskup. Isus nas je poučio da ćemo više imati, kad budemo s drugima znali podijeliti. To nam svjedoči i naše vlastito iskustvo. Podsjetio je biskup nazočne da nam je Bog najviše darovao, kad dao svoga Sina Isusa Krista za nas, i time sve nas dobio. Ta čudesna Božja zakonitost, da se najviše prima, kad se sve daje, u suvremenom kapitalističkom svijetu u kojem vlada profit, zasjenjena je ljudskom sebičnošću, koja je najveći razlog zašto ljudi nikad nisu zadovoljni onime što imaju. Pozvao je vjernike da od sv. Nikole nauče živjeti ponajprije po onome što imaju u srcu, jer darivati sebe drugima može samo onaj tko ima puno srce. Podsjetio ih je da nas euharistijsko slavlje uvodi u dinamizam Isusove darovanosti za nas na križu i osposobljuje da i mi budemo takvi u svojoj svakodnevici. Pozvao je djecu koja će na svršetku ove svete mise primiti darove od sv. Nikole, da razmišljaju o tome kako ne žive od onoga što su dobili u ruke, nego od onoga lijepoga i dobroga čime im je Bog i na ovoj svetoj misi ispunio srce, i da takvim srcem zajedno s drugima na svim razinama nastoje uz Božju pomoć i zagovor sv. Nikole našu Hrvatsku učiniti ljepšom, pravednijom i plemenitijom.
Na koncu misnog slavlja biskup je zahvalio svim nazočnima svećenicima i vjernicima što su i danas posvjedočili da vole Boga i da poput sv. Nikole računaju s njime. Zaželio im je puno radosti za obiteljskim stolom, svečarima je čestitao imendan te na sve zazvao Božji blagoslov.