U pripravi za Božić požeški biskup Antun Škvorčević kao i prijašnjih godina posjetio je 9. prosinca prognaničko naselje Kovačevac kod Nove Gradiške i ondje s njegovim stanovnicima slavio svetu misu. U pozdravu je biskup podsjetio nazočne kako ponovni susret s njima ima ljepotu i snagu, napose zbog toga što se odvija u pripravi za božićni susret s Isusom Kristom u otajstvu njegova rođenja. Pozvao ih je da se u molitvi sjete onih koji su od zadnjeg susreta preminuli ili odselili, te da povjere Bogu same sebe i sve one koji su povezani s njihovim prognaničkim naseljem.
U homiliji biskup je spomenuo kako su mu neki ljudi rekli da u ovom prognaničkom naselju više nije onako lijepo kako je bilo od početka, jer nema nekih osoba koje su pridonosile 
njegovoj životnoj atmosferi. Biskup je podsjetio kako isto iskustvo imamo u obitelji, te napose dok nam je živa majka, po njezinoj ljubavi i plemenitosti obitelj ima neku posebnu snagu i čar. Kazao je kako Izaija prorok u današnjem prvom čitanju ističe da se Židovima dogodilo teško iskustvo života koje je završilo babilonskim sužanjstvom upravo zbog toga što je narod postao nevjeran Bogu te je on bio odsutan iz njegove sredine. Prorok uvjerava svoje sunarodnjake da im nakon svega Bog nije daleko, da ih čuje, vidi njihovu nevolju, liječi njihove rane, da njegova blizina i prirodi daje neku posebnu dražest.
Biskup je ustvrdio je da je Bog svoju osjetljivost za ljudske patnje i blizinu najviše očitovao u Sinu svome Isusu Kristu, koji je došao ljudima objaviti kraljevstvo nebesko, odnosno Božji svijet, iznad naše osame, ranjenosti bolešću, zlom, smrću i izgubljenosti kao ovce bez pastira, kako to Isus slikovito kaže u današnjem evanđeoskom ulomku. Podsjetio je nazočne da je Isus Krist kao dobri pastir položio život za svoje ovce, za nas, i na taj nam način posredovao Božju milosrdnu, samilosnu blizinu koja liječi dušu i tijelo. Kazao je kako 
u današnjem evanđelju Isus povjerava dvanaestorici svojih apostola poslanje da ljudima svjedoče njegovu milosrdnu blizinu, i ujedno im podario moć liječiti bolesne. Apostolski nasljednici i njihovi suradnici u Crkvi već dvije tisuće godina sve do danas, imaju zadaću ljudima svjedočiti tu Isusovu blizinu, slaviti je u svetim sakramentima, napose u svetoj misi, po kojima on liječi njihove duše i savjesti, i na taj način naviještati kraljevstvo Božje. Biskup je podsjetio prisutne vjernike da oni nisu izgubljena bića u prognaničkom naselju Kovačevac i da je to naselje lijepo napose zbog toga što je među njima prisutan takav samilosni Bog i oni koji ga životom svjedoče. Poželio im je da ovog Božića jasnoćom vjere znadu prepoznati tko su oni u Isusu Kristu, i da otvore vrata svoga srca njegovoj blizini koja liječi, i njegovoj ljubavi koja oslobađa iz ropstva smrti te uvodi u Božje zajedništvo vječnog života.
Na koncu misnog slavlja biskup Antun je nazočnima predstavio Branka Gelemanovića, koji je prvi puta kao župnik sudjelovao na ovom predbožićnom slavlju u Kovačevcu, a kojem je 
povjerena pastirska briga za njihove duše. Izrazio je radost što je nakon odlaska časne sestre Blanke, koja je vodila pjevanje na ovim susretima, skupina iz župnog zbora svojim pjevanjem pridonijela ljepoti slavlja. Također im je predstavio dvojicu đakona: Ivana Rončevića i Dejana Ilića te ih potaknuo da mole za njih kako bi postali dobri svećenici, kao i da prinose žrtve za nova duhovna zvanja u Požeškoj biskupiji. Rekao je kako je ove godine adventsko vrijeme kraće nego inače, ali da se zacijelo zbog toga nije umanjila želja u njihovim srcima da budu dublje, čvršće i snažnije Božji. Zaželio im je sretan Božić i na sve njih zazvao Božji blagoslov. Potom je nazočnim prognanicima uručen novčani božićni dar Požeške biskupije.
