Na drugu nedjelju došašća, 10. prosinca požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u župnoj crkvi Sv. Josipa u Slatini prigodom 73. obljetnice mučeničke smrti Julija Bürgera, slatinskog župnika i dekana te upravitelja župe Voćin. Na početku je Mladen Štivin, dekan Slatinskog dekanata u nazočnosti župnika Dragana Hrgića uputio biskupu izraze dobrodošlice a prvopričesnički kandidati uručili cvijeće. Uvodeći u misno slavlje, biskup Antun je rekao da iz nedjelje u nedjelju tijekom došašća naši koraci bivaju sve čvršći u onim nadama koje je Isus Krist svojim rođenjem probudio na zemlji, i koje kroz dvije tisuće godina nisu oslabile. Podsjetio je kako je na današnji dan 1944. godine strijeljan slatinski župnik i dekan Julije Bürger, da su ga zli ljudi tim činom ponizili, ali da vjerujemo kako ga je Bog 
primio u zajedništvo punine svoga života, i da je njegova žrtva ugrađena u naše slatinsko i hrvatsko dostojanstvo. Pozvao je nazočne da mu ovom svetom misom iskažu zahvalnost i povjere ga Bogu živome. Posebno je pozdravio Dejana i Dinku Prenković, koji su donijeli na krštenje svoga dječaka Erika, te Slavena i Gliboriju Mihaljević s djevojčicom Anikom. Čestitao im je na opredjeljuju za život, i izrazio radost što će u krštenju Isus Krist ući u živote njihove djece i postati njihova najčvršća nada.
Na početku homilije biskup je uputio poseban pozdrav slatinskom gradonačelniku i pomoćniku ministra branitelja, rekavši da je znakovita njihova prisutnost na obljetnici smrti ubijenog svećenika Julija Bürgera. Podsjetio je da prorok Izaija u prvom čitanju govori o 
Bogu tješitelju koji nije napustio svoj narod, koji mu je ostao vjeran u velikoj kušnji kakva je bila babilonsko sužanjstvo. Kazao je da je Bog ostao tješiteljem i našega hrvatskog naroda nakon teških kušnji II. svjetskog rata i nedavnoga Domovinskog rata. Upozorio je da prorok Izaija govori o glasu koji viče u pustinji, pozivajući ljude da priprave put Bogu, a evanđelist Marko tvrdi da se to Izaijino proroštvo ostvarilo u Ivanu Krstitelju, čiji je glas u jordanskoj pustinji pozivao ljude na obraćenje, ravnanje staza za dolazak Gospodnji. Glas sam po sebi, pojasnio je biskup, tek je zvuk, a kad se on oblikuje u riječ, tada dobiva smisao. Stoga, nastavio je biskup, kad evanđelist Ivan kaže da je Isus Riječ, a Ivan Krstitelj glas, to znači da se ono što je Ivan Krstitelj još dokraja neoblikovano naviještao, konačno ostvarilo u Isusu Kristu, Riječi koja je preobrazila našu smrtnu pustinju.
Govoreći o pustinji u zemljopisnom smislu, biskup je podsjetio da ona zauzima jednu trećinu zemljine površine te da se zbog klimatskih razloga stalno širi. Spomenuo je kako je 
za vrijeme svog boravka u Australiji prije nekoliko godina bio i u tamošnjoj pustinji, koja zahvaća veliki dio tog kontinenta. Njezino tlo je bogato dragim kamenom opalom, te je ondje posjetio Hrvate koji se bave njegovim iskapanjem i žive u kućama pod zemljom, zaštićeni od vrućine i pješčane oluje. Rekao je kako mu je australska pustinja, koja tjera ljude da siđu pod zemlju, pomogla shvatiti da čovjek treba sići u vlastitu nutrinu, u svoje srce i savjest te obraćenjem pustinju sebičnosti i zla pretvoriti u život. Kao što u zemljopisnoj pustinji ljudi lišeni najosnovnijih sredstava žive grubim i oporim načinom života, tako se može dogoditi da postanu pustinjom u svom razorenom srcu iz kojeg izlazi samo grubost, i kad lišeni plemenitosti i najosnovnije pažnje jednih prema drugima, na različitim razinama – političkoj, gospodarskoj, medijskoj i obiteljskoj – nastupaju jedni protiv drugih. Zbog 
pustinje razorenog srca zlom, u kojoj su živjeli mnogi ljudi u vrijeme Drugog svjetskog rata, ustvrdio je biskup, uz mnoge druge nevine žrtve, stradao je i župnik Julije Bürger. Pozvao je nazočne da pred tom činjenicom počinjenog zla ne gaje u sebi mržnju ili želju za osvetom, jer bi to bio znak da su i oni postali bića opustošenog srca, nego da potaknuti Krstiteljevim pozivom na obraćenje, najprije uvide kako je besmisleno činiti zlo, a onda da se u svom srcu i savjesti odupru napastima zla, te da sve svoje misli i energije usmjere na ono što je dobro i plemenito.
Progovorio je i o hrvatskoj pustinji na demografskom području zbog manje rođenih nego umrlih, te istaknuo kako se ona može preobraziti u plodno tlo po onima koji se opredjeljuju za život i onima koji su unatoč poteškoćama spremni ostati u Hrvatskoj, žrtvovati se za njezin boljitak, zasnovati obitelj i služiti životu. Zahvalio je obiteljima
Prenković i Mihaljević što svojim opredjeljenjem za život i žrtvom ljubavi za svoju djecu svjedoče da ne žele Hrvatsku predati pustinji, te im je rekao da će ih Bog zbog toga blagosloviti. Ivan Krstitelj, koji je krstio vodom one koji su odlučili obratiti se, najavio je dolazak većeg od sebe, Isusa, koji će krstiti Duhom Svetim, Onim Duhom koji je ljubav Božjeg trojstvenog bića, moć po kojoj Isus Krist u krštenju pobjeđuje našu pustinju sebičnosti, zla i smrti, i čini nas dionicima svoje pobjede nad smrću. Rekao je da je Isusova ljubav kojom je pobijedio smrt, izvor naše utjehe dok oplakujemo ubojstvo ne samo župnika Bürgera nego i svih onih ljudi koji su poubijani u Slatini na »krvavi Uskrs« i u drugoj polovini 1944. godine. Zamolio je Gospodina Isusa da nazočne ispuni darom svoje ljubavi te im Božić za koji se pripravljaju učini lijepim.
Na svršetku misnog slavlja biskup je čestitao roditeljima na krsnom preporođenju njihove djece, te im rekao da je njihova ljubav i žrtve najviše što mogu dati Hrvatskoj. Podsjetio je nazočne da je u srijedu, 13. prosinca godišnjica stradanja voćinskog svetišta i 
umorstva nedužnih ljudi, i da će tom prigodom hrvatski branitelji, pripadnici vojske i policije po deveti put hodočastiti u Voćin, te ih pozvao da im se pridruže. Zahvalio je nazočnom pomoćniku ministra hrvatskih branitelja Nenadu Križiću za sve što čini u organizaciji tog hodočašća. Najavio je također da iduće nedjelje slavimo Nedjelju Caritasa, i pozvao vjernike da toga dana po njihovu milodaru progovori osjetljivost njihova srca za bližnje u potrebi.
