Hodočašće hrvatskih branitelja u Voćin prigodom 26. obljetnice voćinskih stradanja

Prigodom 26. obljetnice razaranja Gospinog svetišta u Voćinu i ubojstva četrdeset sedmero njegovih stanovnika, 13. prosinca održano je već tradicionalno hodočašće u to svetište kojem su se po deveti puta pridružili hrvatski branitelji, vojska i policija te rodbina voćinskih žrtava i poginulih branitelja. Među nazočnim javnim dužnosnicima bio je brigadir Drago Horvat, izaslanik predsjednice Republike Hrvatske; Josip Đakić, izaslanik Sabora Republike Hrvatske; Nenad Križić, izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske; brigadni general Denis Tretinjak, izaslanik ministra obrane i načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, župani, gradonačelnici i načelnici općina, uz branitelje s područja Požeške biskupije bili su i branitelji iz Dubrovnika, Kastva, Slavonskog Broda, Zagreba, Zagrebačke županije, Čakovca, Varaždina, i Bjelovarsko-bilogorske županije.
Hodočašće je započelo okupljanjem na Prebendi iznad voćinskog svetišta, mjestu teškog stradanja. Ondje je biskup Antun pozdravio sve nazočne koji su došli u Voćin da se kao hodočasnici sjedine s Marijom, Gospom Voćinskom u molitvi za nedužne voćinske žrtve, i da im iskažu počast i zahvalnost. Obraćajući se hrvatskim braniteljima, vojnicima i policajcima biskup je rekao da na ovom hodočašću Isusovoj Majci želi povjeriti njihovu radost i ponos što su obranili našu hrvatsku slobodu i dostojanstvo, kao i terete i posljedice rata koje nose. Pozvao ih je da u svoju hodočasničku molitvu za poginule branitelje, vojnike i policajce uključe i nedavno osuđenu bosansko-hercegovačku šestorku u Den Haagu i sve one koji zbog toga trpe, a dušu preminulog generala Slobodana Praljka preporuče Božjem milosrđu. Podsjetivši da je Požeška biskupija od svog utemeljenja 1997. godine nastojala svake godine hodočašćem u Voćin na današnji dan iskazivati ovdašnjim žrtvama poštovanje i zahvalnost, i da su joj se u tom pobožnom činu prije devet godina pridružili hrvatski branitelji, vojnici i policajci, osobitom zaslugom Nenada Križića, predsjednika Virovitičko-podravske HVIDRE a danas pomoćnika ministra hrvatskih branitelja, biskup je rekao da na ovom hodočašću zbog dostojanstva samih žrtava i čistoće spomena na njih ne želimo podržavati u srcu osjećaje mržnje ili osvete, nego moliti za slobodu u našim dušama od diktata zla. Pozvao je nazočne da sjedinjeni s Marijom pod križem njezina Sina Isusa Krista mole utjehu rodbini žrtava, zločincima obraćenje, a svim hrvatskim braniteljima, vojnicima i policajcima izlječenje od nutarnjih rana.
Potom je krenula procesija prema crkvi. Po dolasku u svetište, pokraj Memorijala »U Majčinu naručju« biskup Antun je rekao da taj spomenik svjedoči kako o nama i našoj nedavnoj prošlosti nema zadnju riječ razorna mržnja, nego ljubav graditeljica, te izrazio uvjerenje da je Marija svojim suosjećajnim srcem primila u svoje naručje i nedužne voćinske žrtve kao i sve poginule u Domovinskom ratu, združila ih s patnjama svoga Sina, povjerila ih pobjedničkoj snazi njegove ljubavi koja je moćna darovati im puninu života i mir u Božjoj vječnosti. Zatim je u prigodnom recitalu »Blago vama koji bijaste na gori«, pod vodstvom trajnog đakona Zdravka Ticla, autora recitala spomenuto svih 47 imena ubijenih voćinskih stradalnika. Djeca u bijelim haljinama postavila su oko Memorijala isto toliko upaljenih lampiona, uputila u nebeske visine jednaki broj bijelih balona sa svjetiljkama a biskup Antun je položio vijenac. Zazvonila su sva zvona voćinskog svetišta u počast žrtvama a svi nazočni krenuli su u crkvu gdje je biskup predvodio euharistijsko slavlje za duše poginulih Voćinčana, uputivši na početku tri hodočasnička poklika liku Gospe Voćinske na su nazočni odgovarali pjevajući »Blažena ti što povjerova«.
U homiliji biskup je rekao da su mu poznati tereti koje nose hrvatski branitelji, kako oni osobni, tako i zajednički. Spomenuo je da je nedavna presuda šestorici bosansko-hercegovačkih branitelja u Haagu i smrt generala Slobodana Praljka unijela među hrvatske branitelje nedoumicu o onome što se s njima zapravo događa. Pozvao ih je da na ovom hodočašću razmišljaju o svemu tome u svjetlu naviještene Božje riječi. Ustvrdio je kako ljudski sudovi dodjeljuju pravdu utemeljenu na zakonu, koja je izrečena i u slučaju bosansko-hercegovačke šestorke, da povjesničari nastoje dodjeljivati pravdu s naslova povijesne istine, ali da jedni i drugi ostaju u okviru ljudskih ograničenosti te se može učiniti da pravednost i istina nisu dostižne stvarnosti na zemlji. Istaknuo je kako nas Izaija prorok uvjerava u prvom čitanju a Isus u evanđelju da je čovjek umoran i opterećen a da ga Bog, moćno biće želi podići i ispuniti svojom snagom. Biskup je spomenuo da hrvatski branitelji nose sasvim poseban umor, koji nije tjelesne naravi i da im najnovija haška osuda može uvećati osjećaj nemoći zbog nepravde i neistine, ali da i njih Bog može ispuniti svojom snagom, ohrabriti i utješiti te da je to svrha i smisao njihova hodočašća u Voćin. Kazao je da je njihov dolazak na ovo hodočašće svojevrsni odgovor na Isusov poziv u današnjem evanđelju: “Dođite k meni svi vi izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti jer sam blaga i ponizna srca“.
Biskup je istaknuo da iznad ljudske zakonske pravde, ostaje Božja pravda ljubavi, koja svakog, pa i najgrješnijeg čovjeka i zločinca želi uvesti u njegovo pravo stanje, oslobođeno od zla. Podsjetio je nazočne na Isusovu slabost na križu u kojoj je progovorila Božja moć ljubavi, praštanja i milosrđa, jačeg od smrti, te da on tom moću želi ući u njihove živote, očistiti ih od tereta zla ako se za njega kaju i darovati im pomirenje. Ustvrdio je da se u tom smislu o generalu Praljku i o svima drugima usuđujemo razmišljati ne samo u koordinatama zakonske pravednosti koju mu je dodijelio sud u Den Haagu, ili povijesne pravednosti koju će im dodijeliti znanost, nego prvenstveno u koordinatama Božje pravednosti ljubavi, koja i njemu želi udijeliti najbolje. Činjenicu da je jedan general sebi oduzeo život možemo protumačiti tako da je bio u nekom stanju pomućenog srca, pameti i savjesti, zbog svega onoga što mu se dogodilo. Čovjek redovito poštuje život i nastoji ga čuvati. Samo Bog zna zašto je on izvršio navedeni čin. Oduzeti si život objektivno ostaje uvijek zlo, ali subjektivno može biti neuračunljivo kao slabost određenog trenutka. Ustvrdio je da Crkva Isusova u Hrvatskoj trajno stoji na strani Isusova križa, da vjeruje kako ona ljubav koja je pobijedila smrt može ući u svakoga od nas i onda kad počinimo najteže zlo ako joj se otvorimo. Pozvao je nazočne da mole jedni s drugima i jedni za druge, da snaga Isusova križa postigne pobjede u svima onima koji su posvjedočili da nisu zločinci a poniženi su nepravednim osudama, i da im moć njegove ljubavi podari puno dostojanstvo.
Na svršetku euharistijskog slavlja biskup Antun je pred likom Gospe Voćinske predvodio molitvu za Domovinu, u kojoj je Isusovoj Majci povjerio voćinske žrtve, kao i žrtvu naših branitelja i hrvatsku slobodu. Zahvalio je svim nazočnima koji su se svojim sabranim braniteljskim molitvenim srcem na ovom hodočašću susreli s Božjim milosrđem i ljubavlju koja pobjeđuje smrt, osobito organizatorima na čelu s Nenadom Križićem za uloženi trud, kao i svim braniteljima, članovima njihovih obitelji i svim drugim hodočasnicima, te na sve njih zazvao Božji blagoslov.