U Dvorani Sv. Terezije Avilske u Požegi, 21. prosinca održan je predbožićni program učenika požeške Katoličke osnovne škole. Uz roditelje i druge uzvanike programu je nazočio i požeški biskup Antun Škvorčević, te Ivica Žuljević, predstojnik Ureda za Katoličke škole. Program pod nazivom »Božić rukopisom hrvatskih književnika i skladatelja« bio je satkan od hrvatskih božićnih skladbi i hrvatskih književnih, proznih i poetskih, recitacija. Organizatorica programa, učiteljica Martina Čerti u suradnji s učiteljicom Anitom Rašić 
pobrinula se da se pjesma i recitali skladno prožimaju, a za još bolji dojam po prvi put uključila je i vizualne efekte na bočnim zidovima dvorane u čemu je nesebično Marijan Pavelić. Glazbeni dio programa, pod dirigentskom palicom prof. Ljube Šolić, maestralno je izveo mali i veliki školski zbor, a instrumentalno ih je popratio Mario Večerić. Za književne intermezze pobrinuli su se mladi recitatori, koje su uvježbale učiteljice hrvatskog jezika Valentina Soldo i Romana Thür. Na koncu programa nazočnima se obratio ravnatelj Želimir Žuljević koji je prvo zahvalio izvođačima što su publici prenijeli dašak one božićne ljubavi i blizine koja je utjelovljena rođenjem Isusa Krista. Potom je zahvalio učiteljicama koje su organizirale i vodile program, na nesebičnom trudu i radu s učenicima. Na koncu je zaključio kako svi božićni putovi vode prema obitelji te je u nadi da takav Božić nikada nećemo izgubiti u našim srcima svim nazočnima poželio miran i radostan Božić.
U svom obraćanju nazočnima biskup Antun je spomenuo da se, dok je nedavno na središnjem trgu u Zagrebu promatrao kako bager s lakoćom pomiče veliki teret, čudio što sve može učiniti stroj kojeg je čovjek proizveo. Tom slikom prispodobio je stanje u čovjekovoj nutrini. Može se dogoditi, upozorio je biskup, da u čovjekovoj nutrini, u njegovu srcu nastane neko teško stanje, primjerice, kad je zločest, sebičan, kad je nešto teško i 
nepomično u njemu. Bilo bi žalosno, zaključio je, da čovjek koji izvana uz pomoć strojeva može pomicati teške terete, u svojoj nutrini ostane nesposoban pomaknuti teret zla iz svog srca. Zahvalio je djeci izvođačima što su svojim pjesmama i recitacijama pomogli nazočnima da do njihova srca dođe Božić, koji može otopiti ono što se u njima sledilo, obasjati ono što je u njima mračno i omekšati ono što je tvrdo. Naglasio je da su djeca svojom pjesmom i recitacijama položila takav Božić u naša srca te je on zato lijep što iznutra grije ono što je u nama hladno, obasjava što je mračno i pokreće ono što je lijepo i dobro. Čestitao je nazočnima Božić, sa željom da ih zahvati ona ljepota, dobrota i snaga koja može pokrenuti skamenjenost našeg srca.
Na koncu svu zajedno su otpjevali božićnu pjesmu »Narodi nam se Kralj nebeski«.
