Na blagdan sv. Stjepana Prvomučenika, 26. prosinca požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u požeškoj crkvi sv. Lovre. Pozdravljajući okupljene vjernike rekao je kako je sv. Stjepan na Božju vjernost čovjeku, očitovanu u rođenju i smrti svoga Sina, odgovorio svojom vjernošću Bogu do prolijevanja krvi. Pozvao je nazočne da i oni po njegovu primjeru svakodnevno nastoje živjeti vjernost Bogu te da na tu nakanu mole danas njegov zagovor.
U homiliji je biskup je izrazio radost što su se na blagdan sv. Stjepana, đakona i mučenika nazočni okupili u crkvi sv. Lovre, đakona i mučenika, a osobito što su među njima mladi koji redovito služe kao asistencija na biskupskim misama u Katedrali te dvojica đakona. 
Potaknut svetim čitanjima ustvrdio je kako su zlo i zloća nasilni, da progovaraju kao mračna moć, koja se očituje na razne načine. S druge pak strane, kazao je, kako se čini da je dobro nemoćno, jer je nenametljivo, nerijetko nevidljivo. Rekao je da je u ulomku iz Djela apostolskih, naviještenom u prvom čitanju, koji donosi dio izvještaja o mučeničkoj smrti sv. Stjepana, zamnjetljivo kako se zlo na nasilan način sručilo na njega, a da je on posvjedočio Božji svijet, Isusov duh, ljubav koja prašta. Pripomenuo je kako sv. Luka, pisac Djela apostolskih, ne kaže da je Stjepan bio ubijen, nego da je usnuo, završio u zagrljaju moćnoga Isusova Duha, koji pobjeđuje. Snažno opredijeljen za Isusa, Stjepan nije dopustio da postane žrtvom zla, nego je radije sebe žrtvovao.
Biskup je pozvao nazočne, napose mlade da se i oni poput njega svim svojim mladenačkim žarom opredijele za Krista, te snagom njegova Duha budu čvrsto ukorijenjeni na putu smisla, dostojanstva i pobjede života. Spomenuo je kako se na prvi pogled čini da je zlo i u Hrvatskoj moćnije od dobra. No, to je samo privid, ustvrdio je biskup, jer se zlo zbog svoje nasilnosti daje takvim prepoznati. Kazao je da postoji mnoštvo ljudi kod nas koji vjeruju 
dobru, opredjeljuju se za vrijednosti života, ulažu sebe u njih, za njih umiru, svjedočeći slobodu od zla. Pojasnio je da su to ljudi koji žive ljubav kao žrtvu, odnosno žrtvu kao ljubav. Ustvrdio je da nije žrtva onaj tko ubija samoga sebe iz mržnje protiv nekoga, i da takav ne može pobijediti, jer je već pobijeđen od zla, te ostaje na strani mraka i smrti. Za primjer žrtve koja umire za vrijednosti biskup je spomenuo hrvatske branitelje koji su dali živote za domovinu, njezinu slobodu i dostojanstvo za obitelj, i da njihova smrt nije gubitništvo. Spomenuo je da su žrtva također očevi i majke koji su spremni živjeti jedno za drugo, i oboje za svoju djecu. Kao glavni razlog raspada mnogih današnjih brakova i obitelji biskup je naveo upravo nedostatak spremnosti žrtvovati se jedni za druge i za vrijednost obiteljskog života. Bez spremnosti na žrtvu, upozorio je, gube se vrijednosti i stavlja u pitanje smisao života. Spomenuo je kako su mu na jednom predbožićnom susretu određeni supružnici, koji u braku žive šezdeset godina, posvjedočili da u njihovu dugom braku nije uvijek bila savršena slaganja, da je znalo biti i teških trenutaka svađe i nerazumijevanja, ali da su uvijek kroz povezanost s Bogom u molitvi pronalazili snagu da mogu živjeti jedno s drugim, žrtvovati se jedno za drugoga i za Boga. Ljubav i žrtva u povezanosti s Bogom formula je života kojim se postiže smisao.
Biskup je pozvao nazočne da po primjeru sv. Stjepana u okviru proslave Božića provjere je li svjedoče evanđeoske vrijednosti u svom životu, za koje su se možda s vremenom ohladili. Naše katolištvo, upozorio je, ne smije se prometnuti u ideologiju, niti svesti na 
neku privatnu aktivnost, nego se očitovati kao sustav vrijednosti po kojem ostvarujemo opće dobro. Nikada se ne bismo smjeli stidjeti svoga katoličkog identiteta, svjesni da je on uljudbena hrvatska i europska sastavnica s kojom se treba ponositi, za nju u javnosti svjedočiti, a nikom je ne nametati. Završavajući homiliju biskup je, na temelju Isusova poticaja u današnjem evanđelju na ustrajnost do kraja, pozvao nazočne, napose mlade, da pred agresivnim i nametljivim snagama negativnosti, zla i smrti, i oni poput sv. Stjepana ostanu do kraja opredijeljeni za Isusu Kristu i za evanđeoske vrijednosti u braku, školi, politici i na svim drugim područjima.
Na svršetku mise biskup je čestitao imendan onima koji ga danas slave. Zahvalio je članovima pontifikalne asistencije za današnje sudjelovanje i za njihovo redovito služenje u Katedrali, kao i zboru crkve sv. Lovre pod vodstvom Maria Večerića. Nakon mise biskup je primio članove pontifikalne asistencije u Dvorani Sv. Lovre Biskupskog doma, te se u razgovoru zanimao za njihov mladenački život, napose u školi i na studiju te im uručio prigodne darove.
