Biskup Antun Škvorčević predvodio je 14. siječnja slavlje božićnog blagoslova Doma pape Ivana Pavla II. u Požegi, u čijem sastavu su Svećenički dom s umirovljenim svećenicima i onima koji djeluju u središnjim biskupijskim ustanovama, Kolegij u kojem borave svećenički aspiranti i drugi srednjoškolci, središnja biskupijska kuhinja s Caritasovom kuhinjom te zajednica Marijinih sestara od čudotvorne medaljice. Molitveno slavlje započelo je u kapeli Svećeničkog doma gdje su se okupili svi njegovi stanovnici. Pozdravljajući nazočne na čelu s ravnateljem Doma Draženom Akmačićem, prefektom Kolegija Marijanom Pavelićem i katedralnim župnikom Ivicom Žuljevićem, biskup je rekao da je slavlje Božića u vjernicima Požeške biskupije obnovilo svijest da im Bog u Isusu Kristu želi biti blizu, nositi njihove životne terete, biti njihova nada, snažiti ih u radu, u bolesti, biti s njima i u samoj smrti, da bi bio njihov pobjednik. Također je rekao da su svećenici u tom raspoloženju vjere proteklih dana pohađali obitelji i molili za njih Božji blagoslov, Isusovu spasiteljsku i prijateljsku blizinu čovjeku, da im ona kao pojedincima i zajednici ne nedostaje tijekom započete godine, napose u poteškoćama. Pozvao je nazočne da i oni kao obitelj koja stanuje u Svećeničkom domu i Kolegiju budu molitelji da ove godine s njima bude Bog, Isus Krist, njihova jedina nada u životu i smrti.
U homiliji biskup je ustvrdio da naviješteni evanđeoski ulomak o kući na stijeni govori o ljudskom životu kao gradnji. Zapitao je sudionike slavlja jesu li dovoljno hrabri i odlučni provjeravati u kojem su stanju izgrađenosti u svojoj mladenačkoj ili starijoj životnoj dobi. 
Isusovim riječima ih je podsjetio da će, ukoliko ne budu radili na sebi, ostati nedorečeni i nedovršeni ljudi. Kazao je da slušanje i vršenje Božje riječi Isus predstavlja kao čvrsti temelj našeg postojanja, i da smo u suprotnom u opasnosti postati ruševina. Kao što u športskim natjecanjima pobjeđuju oni, koji uz fizičku snagu imaju i moralnu čvrstinu te se pridržavaju pravila igre, tako u životnoj borbi pobjeđuju oni kojima je temelj Isus Krist, utjelovljenja Riječ Božja. Ustvrdio je da je blagoslov koji zazivamo na ovaj Dom zapravo trajna blizina Isusa Krista u životima onih koji u njem stanuju, čvrstina njihova postojanja, oslonac i pobjeda u njihovim najtežim životnim situacijama. Potaknuo ih je na molitvu da Gospodin tako bude prisutan u njihovim životima, te bude prepoznatljivo kako im je on prvi i najvažniji, temelj njihova postojanja. Pozvao ih je da se po škropljenju blagoslovljenom vodom obnove u svijesti kako su u krštenju postali Isusovi, i da je on postao njihova prva, najvažnija i najdraža osoba, temelj života.
Nakon blagoslovne molitve biskup Antun je u pratnji kolegijaša i drugih sudionika slavlja prošao kroz sve prostorije Doma i poškropio ih blagoslovljenom vodom. Blagoslov su završili u velikoj blagovaonici gdje su svećenički aspiranti otpjevali nekoliko božićnih pjesama, nakon čega su svi bili dionicima zajedničkog stola.
