U nedjelju, 11. ožujka misno slavlje na šesnaestu obljetnicu smrti kardinala Franje Kuharića u požeškoj Katedrali predvodio je biskup Antun Škvorčević. Ujedno se spomenuo pete obljetnice izbora pape Franje u službu Petrova nasljednika koja se navršava 13. ožujka. Na početku slavlja biskup je podsjetio nazočne da se ova nedjelja naziva „Dominica Laetare“- „Veseli se“, kojom nam Crkva usred korizme doziva u svijest da je u stanje naše ljudske prolaznosti, muke i smrti po Isusovu križu ušla moć Bože ljubavi i promijenila ga, što je trajan razlog veselja. Podsjetivši da je na današnji dan prije šesnaest godina preminuo zagrebački nadbiskup u miru kardinal Franjo Kuharić, čovjek duboke vjere i iskrene ljubavi 
prema Crkvi i Domovini, koji je volio i grad Požegu, čiji je bio počasni građanin, biskup je pozvao nazočne da njegovu plemenitu dušu povjere Bogu. Prisjetio se kako mu je on kao prvom požeškom biskupu 1997. godine predao biskupski štap, i time povjerio da se u ovom dijelu nekadašnje Zagrebačke nadbiskupije po odluci pape Ivana Pavla II. u novoj Požeškoj biskupiji nastavi Isusovo djelo spasenja, izrazivši uvjerenje da nas on iz vječnosti prati na tom putu. Također je podsjetio nazočne da je Grad Požega izabrao 12. ožujka za Dan Grada, jer su toga dana 1688. godine, kad se po starom kalendaru slavio spomendan sv. Grgura, oslobođeni od osmanlijske vladavine Požega i 
Slavonija. Nazočnom gradonačelniku Darku Puljašiću sa suradnicima čestitao je Dan Grada, poželjevši da se što uspješnije trudi oko općeg dobra svih građana, zahvalivši mu što u ta nastojanja uključuje i Požešku biskupiju. Povjerio je Bogu sve preminule građane Požege, napose svećenike i hrvatske branitelje. Pozvao je sudionike slavlja da se svojom molitvom pridruže brojnim mladima koji danas završavaju jučer započeti dvadeseti Biskupijski križni put od Lipovljana do Daruvara.
U homiliji biskup je spomenuo kako ljudi u određenim prigodama nastoje napraviti životne račune, da će tako i gradonačelnik Požege na svečanoj sjednici Grada predstaviti postignute 
uspjehe tijekom minule godine. Kazao je kako se o neuspjesima redovito ne govori. Istaknuo je da pisac Knjige ljetopisa, čiji je ulomak naviješten u današnjem prvom liturgijskom čitanju, napravio svojevrsni sažetak židovske povijesti, nabrajajući njezine neuspjehe, dugovne nevjeri naroda. Na koncu ljetopisac zaključuje da Bog unatoč tome vodi povijest k njezinu cilju, služeći se različitim putovima, među ostalim i tako neočekivanim kao što je to slučaj s perzijskim kraljem Kirom koji je okončao asirsko sužanjstvo, omogućio Židovima povratak u domovinu i izgradnju hrama u Jeruzalemu. Bog je to učinio za svoj narod jer je bogat milosrđem i velik u ljubavi, kako veli apostol Pavao u drugom čitanju iz poslanice Efežanima. U današnjem evanđeoskom 
ulomku Isus pak tumači Nikodemu da je Bog tako ljubio svijet te je poslao Sina svoga da nitko tko vjeruje ne propadne, nego u njemu ima život vječni. Biskup je podsjetio da su svjetski događaji i ljudska djela podaci o ljudskoj nemoći jer su označeni prolaznošću i smrću, ali da su naši osobni, obiteljski, gradski, hrvatski i svjetski ljetopisi uspješni i blagoslovljeni po onima koji vjeruju Isusu Kristu i uronjeni u otajstvo njegove beskrajne ljubavi koja je na križu pobijedila smrt te nas uvela u Božju istinu o nama i u njegovo nedokučivo svjetlo.
Biskup je kazao kako je Franjo Kuharić bio jedan od onih hrvatskih ljudi koji je svojom dubokom vjerom trajno živio u svjetlu otajstva Božje ljubavi, što je izrazio i biskupskim
geslom „Bog je ljubav“. Podsjetio je kako je njegovo svećeničko služenje započelo 1945. godine kad ga je – zajedno s Josipom Dumićem, kasnijim župnikom požeške župe Sv. Terezije Avilske, preminulim prije dvadeset godina – nadbiskup Alojzije Stepinac zaredio za svećenika i u znaku križa poslao »u krvavu kupelj« komunističkog progona. Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, nadbiskup Kuharić nije sa svojim hrvatskim narodom stajao beznadno pred strahotama Domovinskog rata, nego je s polazišta Božjih naviještao istinu, koja prolazi kroz savjest, hrabreći i pozivajući ljude neka ne dopuste da u njih uđe tama zločina, trajno se zalagao za dobro svoga i svih drugih naroda, vjerovao pobjedi Božjoj nad zlom. Biskup je pozvao nazočne da u ovom misnom slavlju zahvale kardinalu Franji što je stojeći na Božjim polazištima, ostao vjeran Bogu, Crkvi i svom narodu, te da potaknuti njegovim 
primjerom, kao i primjerom dugogodišnjega požeškog župnika Dumića, i oni budu vjerni u svom osobnom, obiteljskom i javnom životu, te da uvjereni kako zadnju riječ nema zlo i zločinac, nego Bog koji je ljubav, uvijek iznova u povezanosti s njime čine prave hrvatske korake. Zamolio je Gospodina Isusa da svojim Duhom prosvjetljuje i vodi pojedine ljude i skupine u Hrvatskoj, te imaju hrabrosti biti i ostati na Božjim pozicijama, svjesni da je jedino u Bogu, koji nas je stvorio i koji nas najviše voli, zajamčeno naše dostojanstvo.
Na svršetku misnog slavlja biskup je poželio nazočnima da u njima sve snažnije raste ono što je Božje i da po njima raste i grad Požega i naša domovina Hrvatska, te je na sve njih, a napose na vodstvo Grada zazvao Božji blagoslov.
