„ŽALOSNI PETAK“ – DAN OBNOVE ČIŠĆENJA PAMĆENJA
I SPOMENA MUČENIKA U POŽEŠKOJ BISKUPIJI
Jasenovac, 23.3.2018.
Preuzvišena gospodo nadbiskupi i biskupi, draga braćo svećenici, poštovani izaslaniče Njegova Visokopreosvećenstva slavonskog episkopa Jovana, dragi i poštovani vjernici župe Jasenovac, zajedno sa župnikom i gospođom načelnicom Općine Jasenovac, i svi vi hodočasnici koji ste za ovu prigodu došli u Jasenovac. Braćo i sestre u Kristu !
Zahvaljujem Vama, poštovani gospodine biskupe Antune, na pozivu da u kratkom vremenskom razmaku već drugi put ovdje zajedno s Vama mogu slaviti sveto euharistijsko slavlje. I to upravo danas – na „Žalosni petak“ – kada vaša biskupija slavi „Dan obnove čišćenja povijesnog pamćenja i spomena mučenika“. Među jasenovačkim žrtvama bilo je mnogo i Slovenaca, također i sedmorica svećenika kojih smo se već spomenuli prilikom mojega prvog dolaska u Jasenovac, 20. (dvadesetog) studenoga prošle godine.
Dužan sam reći da i Crkva u Sloveniji itekako treba gajiti obnovu čišćenja pamćenja i spomena mučenika, jer i kod nas postoji više od 600 (šest stotina) do sada otkrivenih grobišta i mučilišta, a ima ih i još puno neotkrivenih. Na tim su mjestima za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata stradali mnogi nevini ljudi. Ponajviše civili, pripadnici raznih nacija, a među njima opet najviše je bilo Hrvata i Slovenca.
To je veliki križ, teret i povijesna obveza naših mjesnih Crkava da iskazujemo i odajemo dostojnu čast i zahvalnost našim mučenicima, svjedocima vjere i ljubavi za Isusa Krista, za njegovu Crkvu, za svoj narod i svoju domovinu.
Taj povijesni izazov ima mnogo putova i mogućnosti da se na nj odgovori i da se svi odgovori događaju u istini i ljubavi. Da, mnogo putova. Nama – učenicima Isusa Krista – najvažniji je put koji nam ja naznačio sv. otac Ivan Pavao II. prigodom svoga pastoralnog posjeta Hrvatskoj. Tada je, 11. rujna 1994, na zagrebačkom aerodromu rekao da nema drugog puta osim puta »praštanja i traženja oprosta«.
To je jedini izlaz iz mukotrpnih i najčešće besplodnih, desetljetnim pokušajima traženja rješenjā i odgovora na sva ta pitanja.
1. Riječ Božja, uvijek je svjetlo na tom putu. Tako smo večeras čuli odlomak iz knjige proroka Jeremije. O njemu znamo da je proživio mučenički život u svjedočenju za Boga. Od Boga je primio poruku da svojim sunarodnjacima proglasi potrebu činjenja pokore i obraćenja na putu istine i pravde. Nisu ga poslušali. I zbog toga su ga progonili. Slično se dešavalo mnogima kroz povijest koji su tumačili riječ Božju, a to se događa i onima koji danas tumače njegovu riječ. Brojni svjedoci Božje ljubavi, istine i pravde bili su progonjeni i otjerani u mučeničku smrt. Među njima su i brojni mučenici jasenovačkog i drugih logora širom svijeta.
2. U današnjom evanđelju čuli smo da su Židovi uzeli kamenje da kamenuju Isusa (usp. Iv 10,31). To je najtamnije mjesto u Svetom pismu. Pitamo se, kako može čovjek uzeti kamen da ga baci na svoga Stvoritelja, na onoga o kome sve ovisi. I to se mnogo puta ponavljalo kroz povijest. I ovdje u Jesenovcu, i na mnogim drugim mjestima. Ljudi su uzimali kamenje, pušku ili nož da bi ih bacili ili upotrijebili protiv svoga brata i sestre, a time i protiv samoga Isusa Krista koji reče: „Zaista, zaista kažem vam, što učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ (Iv 25, 40).
3. Veoma smo zahvalni Požeškoj biskupiji da je pokrenula „Dan obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika“ koji su stradali u teškim vremenima naše povijesti. To su dani molitve i pokore. Samo molitva i pokora daju snagu i poticaj da svatko od nas uzmogne ustrajati na Isusovu putu i živjeti njegov primjer i njegovu poruku : „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine“ (Lk 23,34).
4. Dani obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika također su i poticaj da se što više unaprijedi povijesno utemeljeno i znanstveno objektivno istraživanje svega onoga što se zbivalo u toj našoj teškoj prošlosti. Crkva u Sloveniji i slovenski narod veoma su zahvalni Vama, poštovani gospodine biskupe Antune, i Požeškoj biskupiji za sve što ste učinili za naše progonjene svećenike i za sve one koji su bili u logoru u Jasenovcu. Pogotovo za onu sedmoricu slovenskih svećenika koji su ovdje bili ubijeni.
Na svetoj misi, povodom moje prve posjete župi Jasenovac, molili smo za blaženi pokoj njihovih duša. Hvala Vam za knjigu „Gostoprimstvo Katoličke Crkve prognanim slovenskim svećenicima u Požegi (1941.-1942.)“. Knjiga je objavljena 2008. u Požegi.
5. Msgr. Juraj Batelja, postulator u procesu kanonizacije bl. kardinala Alojzija Stepinca u Zagrebu na slovenskome priprema knjigu „Bl. Alojzij Stepinac in pregnani slovenski duhovniki med 2. svetovno vojno“. To će biti dopunjeno izdanje Vaše knjige, obogaćeno sa zahvalnim pismima i svjedočanstvima progonjenih svećenika koje je očinski i bratski primio bl. kardinal Alojzije Stepinac te ih poslao na župe i tako ih spasio od logora i smrti. Poštovani gospodine Biskupe, iako sam o tome već govorio na misi prigodom našega prvog susretu u listopadu prošle godine, dozvolite mi da još jednom ponovim moju osobnu pripovijest koja me je duboko dirnula za cijeli život. Dok sam bio mali ministrant više sam puta slušao poštovanog župnika moje rodne župe kada je govorio o kardinalu Alojziju Stepincu. Ako mu je netko slučajno nešto sumnjivo rekao o kardinalu, on bi povisio glas i sa suzama u očima uvijek, duboko dirnut, izjavio: „Neka mi nitko ne kaže niti jednu riječ protiv kardinala Stepinca. On je nas progonjene svećenike osobno dočekao zagrebačkom željezničkom kolodvoru i potom opet primio u ordinarijatu. Dao nam je sve što nam je trebalo. Poslao nas je na župe i tako nam spasio živote. On je svetac“.
6. Preuzvišeni gospodine Biskupe, braćo svećenici, i dragi vjernici, okupljeni danas na Cvjetni ili „Žalosni petak“ ovdje u svetištu, pred likom jasenovačke Majke Božje! Prije svete mise imali ste pokorničko slavlje i korizmenu pripravu za blagdan Uskrsa. Danas se po starom kalendaru slavila Majka Božja od sedam žalosti. Nek’ se i danas iz naših srca diže iskrena i usrdna molitva. Nek’ nam molitva, zajedno s postom i pokorom, otvara uvijek nove putove i stvara nove uvjete za „praštanje i traženje oprosta“. Sve to neka se događa u ljubavi i istini našega Gospodina Isusa Krista, raspetoga i uskrslog Gospodina. Amen.
✠ Stanislav Lipovšek
celjski biskup
