Na Veliki četvrtak, 29. ožujka navečer požeški biskup Antun Škvorčević u Katedrali je slavio Misu Večere Gospodnje u zajedništvu sa svećenicima djelatnim u Župi Sv. Terezije Avilske i u središnjim biskupijskim ustanovama. Pozdravljajući nazočne vjernike biskup je rekao da su se večeras okupili kako bi se spomenuli onoga što je Gospodin Isus Krist u predvečerje svoje muke naumio s nama: Ustanoviti euharistijsku gozbu, da bi u njoj snagom ljubavi svoje žrtve bio trajno među nama prisutan, tom nas snagom okupljao u zajedništvo Crkve i hranio za vječni život. Pozvao je
sudionike slavlja da večeras Gospodinu Isusu zahvale što je po euharistiji prisutan među nama, i što nam daruje kruh za život vječni. Posebni pozdrav uputio je prvopričesnicima, poručivši im da će prvoj Pričesti biti na poseban način uključeni u dinamizam Isusove ljubavi.
U homiliji se biskup osvrnuo na običaj da vjernici nakon krsnih, prvopričesničkih, krizmaničkih, ženidbenih i drugih slavlja u svojim obiteljima običavaju priređivati velike gozbe, i kako ih svećenici upozoravaju da pritom ne pretjeruju i ne potroše previše novca. Ustvrdio je da je
veoma zanimljivo da ljudi shvaćaju kako se kroz sjedanje za zajednički stol i zajedničko blagovanje, događa nešto više negoli je samo trošenje hrane. Zanimljivo je također da je zajedničko blagovanje od samih početaka čovječanstva i u svim kulturama i civilizacijama jedna od temeljnih gesta u kojima se događaju susreti među ljudima. Biskup je podsjetio da kuharice u hranu koju pripremaju za svadbenu ili neku drugu gozbu, utiskuju svoju brižnost, ljubav i radost. Slično i mladenci kao i uzvanici na slavlje. Postoji dakle, naglasio je biskup, u zajedničkom blagovanju jedan duhovni 
dinamizam koji prolazi kroz ljudska srca i međusobno povezuje sustolnike dubokim duhovnim sastavnicama, koje ne uspijevaju dokraja izreći.
Napomenuvši da o tom iskustvu blagovanja govore naviještena misna čitanja, rekao je da prvo čitanje propisuje kako se spomen na Božje djelo oslobođenja izraelskog naroda iz egipatskog ropstva treba vršiti blagovanjem pashalne večere. Ustvrdio je da je Isus svojom posljednjom večerom tom pashalnom blagovanju dao novo značenje: On je jednostavnu 
gestu blagovanja po svom tijelu položenom za nas i po krvi prolivenoj za nas povezao s dioništvom u novom i vječnom savezu. Rekao je da ga žalosti činjenica kad neki vjernici, koji inače razumiju značenje i važnost zajedničkog blagovanja, svojim nedolaženjem na nedjeljnu svetu misu svjedoče ravnodušnost za euharistijsko blagovanje. Nezamislivo je da sudionik nekog slavlja ne okusi ništa sa slavljeničkog stola, jer se na taj način isključuje iz one duboke dimenzije koja se ostvaruje blagovanjem. Pozvao je nazočne da večeras zahvale Gospodinu Isusu za dar euharistije, i 
neka mole da se za taj dar ražari srce onih koji su se ohladili.
Još je pojasnio kako euharistija nije spomen na nekog pokojnika, koji s vremenom može izblijediti u pamćenju ljudi, nego čin živoga Isusa Krista koji je pobijedio smrt, te snagom Duha Svetoga ostvaruje svoje djelo, i čini nas dionicima svoje žrtve ljubavi. Pozvao je nazočne da se večeras obnove u istini onoga što se s njima događa u presvetoj euharistiji kako bi onda sabranije, pobožnije i zahvalnije sudjelovali u njezinom slavlju. Upozorio je da je 
euharistija po Isusovu nalogu prvenstveno blagovanje, ali da nas Gospodinova prisutnost u tom otajstvu potiče da se i nakon euharistijskog slavlja na poklonstveni način zaustavimo pred tim otajstvom. Rekao je da se uvijek raduje kad u Katedrali zatekne nekoga tko kleči i moli pred Svetohraništem, a da se posebno raduje mladima našega Grada koji se svake subote navečer okupljaju na euharistijsko klanjanje i tako ispunjaju svoja srca snagom Isusove ljubavi, duhovno izgrađuju i postaju ljudi velika duha.
Biskup je podsjetio sudionike slavlja da je evanđelist Ivan, uz gestu blagovanja, u svom evanđeoskom izvještaju zabilježio među ostalim i Isusovu znakovitu gestu pranja nogu apostolima. Istaknuo je da je on oprao noge i svom izdajniku Judi. Dok je Judu pokretao otrov u duši i izdajnička nemoć, u Isusovoj duši je bila moć koja prašta i ljubi. Pozvao je vjernike da se u obiteljima i u društvu po Isusovu primjeru trude očitovati karitativne geste plemenitosti i ljubavi jedni prema drugima te na 
taj način svjedoče svijetu da će na koncu pobijediti Bog svojom dobrotom i ljubavlju.
Na svršetku misnog slavlja biskup je rekao da će Presveti Oltarski Sakrament biti prenesen u kapelu sv. Ivana Pavla II. u kripti, i da će Katedrala ostati prazna a oltar ogoljen, jer Crkva na spomen Isusove muke i smrti te boravka u grobu ne slavi sveta otajstva do vazmenog bdijenja. Pozvao je nazočne da na Veliki petak ujutro sudjeluju u pobožnosti Križnog puta na požeškoj Kalvariji a navečer na obredima Muke Gospodnje u Katedrali.
