Na svetkovinu Uskrsa, 1. travnja požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je svečano euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali u zajedništvu sa svećenicima iz Župe sv. Terezije Avilske i središnjih biskupijskih ustanova. Na početku je nazočnim vjernicima čestitao Uskrs, podsjetivši da je Isusova pobjeda nad smrću središnji događaj povijesti, ostvarenje ljudskih čežnji. Pozvao ih je da pokajanjem pročiste vidike srca te u uskrslom Gospodinu prepoznaju istinu o sebi, požele čvršće biti njegovi i živjeti zajedništvo s njime u njegovoj Crkvi.
U homiliji biskup je najprije podsjetio na temeljni sadržaj današnje svetkovine kako ga predstavljaju sveta čitanja: Jedan čovjek, Isus iz Nazareta, koji je živio prije dvije tisuće godina, nije ostao zarobljenik groba, nego je Božjom moću iz njega ustao kao pobjednik nad smrću da bi nas učinio dionicima njegova života. U prvom čitanju sv. Petar na sažet i cjelovit način svjedoči što je Isus sve činio prolazeći ovim svijetom, te dva puta naglašava kako je ozdravljao one kojima je ovladao đavao. Biskup je istaknuo da se ranjenost zlom, sebičnost i pokvarenost na različite načine očituje u suvremenom svijetu i u hrvatskom društvu, te je to stanje 
nazvao svojevrsnom zatvorenošću u grob iz kojeg ne možemo sami izaći. Kazao je da u Hrvatskoj raspravljamo o različitim pitanjima i da se ponašamo kao da nam je sve drugo važnije od činjenice da smo žrtve sustava zla i nemoći. Spomenuo je kako bismo trebali nastojati pomoći jedni drugima da na osobnoj i zajedničkoj razini, u politici i gospodarstvu, u znanosti i kulturi izađemo iz naših hrvatskih grobova. Ustvrdio je kako ih Isus Krist, pobjednik nad smrću može otvoriti snagom svoga milosrđa, ući u naša srca i savjesti, razmrsiti okove zla, liječiti nutarnje ranjenosti, pomiriti nas s Bogom, sa samima sobom i s drugima te nam darovati slobodu i mir. Pozvao je 
vjernike da ne zaborave kako se Gospodin na dan svoga uskrsnuća pojavljuje među svojima donoseći im mir putem milosrdne ljubavi koja oprašta grijehe.
Biskup je potom ukazao na znakovitost anđela u praznom Isusovu grobu koji u današnjem evanđelju naviješta ženama da je Isus uskrsnuo te ih upućuje da idu to navijestiti drugima. Svi vjernici koji su u krštenju očišćeni snagom Isusove muke, smrti i uskrsnuća, uključeni su u zajednicu Crkve te poput žena trebaju izaći iz svoga praznog groba i otići drugima naviještati da su i oni u Isusu Kristu pobjednici nad smrću, ustvrdio je biskup. Spomenuo je
kako on osobno ni danas nije stupio na propovjedaonicu tumačiti nešto što je osobno smislio, nego navijestiti kako je Isus Krist pobjednik nad smrću. Kazao je kako je to prihvatio i živi u zajedništvu vjere nade i ljubavi njegove Crkve, na temelju apostolskog svjedočanstva. Još je dodao da – polazeći od Isusova uskrsnuća – Crkva ne može biti zajednica ljudi u kojoj oni jedni drugima i svijetu tumače kako su zli, nego zajedništvo u kojem prepoznaju tko su oni postali u Isusovoj pobjedi nad zlom i smrću, tome se raduju, to slave i svjedoče. Kazao je kako kršćani imaju poslanje tu svijest unositi u hrvatsko društvo i pridonijeti izlasku iz naših grobova, 
ozdravljenju odnosa sebičnosti i netrpeljivosti, nemoći u koju smo se zatvorili.
Osvijetlio je to nekim zbivanjima kod nas u posljednje vrijeme, napose raspravom o tzv. Istanbulskoj konvenciji i gender ideologiji o kojoj je progovorio u svojoj uskrsnoj Poruci pod naslovom „Približi im se Isus i pođe s njima“, preporučivši nazočnim vjernicima da je pročitaju u glasilu Požeške biskupije „Zajedništvo“. Podsjetio je kako je Crkva tijekom 13. stoljeća upravo naviještanjem Isusova uskrsnuća pomagala hrvatskom čovjeku da izlazi iz svojih grobova. Živi, uskrsli Gospodin, trajno prisutan na našem životnom putu kao učenicima u Emausu s polazišta ljubavi koja je pobijedila smrt tumači nam smisao naših osobnih i 
zajedničkih sudbina. Uvjerava nas da jedino ljubav smisleno prosuđuje i sudi o našim opredjeljenjima i djelima, te da se u svakoj životnoj situaciji više oslanjamo na Isusovu ljubav na križu koja je pobijedila smrt, nego na bilo koje ljudske sustave, te tako živimo slobodu i nutarnji mir koji nam je on darovao, zaključio je biskup.
Sudionici slavlja potom su obnovili krsna obećanja, a biskup ih je poškropio vodom blagoslovljenom u vazmenom bdijenju. Na svršetku slavlja pozvao je nazočne da njihov odgovor na nemoć zla, sebičnosti i umiranja bude vjera, nada i ljubav utemeljena u Isusu Kristu, pobjedniku nad smrću. Potaknuo ih je da mu svakodnevnom molitvom posvjedoče koliko računaju s njime, a nedjeljom svetom misom koliko su mu blizu.
